Kao što čovjek ne može živjeti bez kisika, tako ni plinski bojler ne može funkcionirati ako u domu nema svježeg zraka. Iako stručnjaci preporučuju ugradnju novih kondenzacijskih plinskih uređaja, a koje smatraju sigurnijima, mnogobrojni građani i dalje koriste rizična atmosferska plinska trošila. Želeći proći jeftinije, neki kupuju neprovjerene marke bojlera, ne servisiraju ih redovito ili se pak oslanjaju na otvaranje prozora kao prevenciju tragičnih slučajeva trovanja ugljičnim monoksidom.

O tom tihom ubojici, kako ovaj plin bez boje i mirisa nazivaju stručnjaci, većina ni ne razmišlja dok se u njihovoj blizini ne dogodi tragedija. Prema podacima Policijske uprave zagrebačke, samo je u 11 mjeseci prošle godine zabilježeno šest događaja trovanja plinom, a u kojima su tri osobe smrtno stradale. Osvrnemo li se na duže razdoblje – od 1. siječnja 2021. do 30. studenog 2025. – zbog ugljikova monoksida ozlijeđene su 24 osobe, a još je devet smrtno stradalo.

Tragedije poput ovih ipak se mogu izbjeći kontaktiramo li na vrijeme ovlaštene servisere i dimnjačare te uz malo pažnje pri adaptaciji doma, tvrde stručnjaci.

Redovna kontrola je pola posla

'Uz savjet da čistimo ili, bolje rečeno, kontroliramo dimovodne elemente, ventilacijske odvode i prozračujemo prostorije, preporučujemo da uvijek kontaktirate ovlaštenog stručnjaka. Na ovaj način pokazujemo interes ne samo za našu imovinu, nego i za druge. Nalazite li se u stambenom objektu, nepravilno izvedene instalacije mogu utjecati na sigurnost sustanara, objašnjava Davor Tor, voditelj Službe prevencije Policijske uprave zagrebačke. Kao i prethodnih godina, početkom sezone grijanja na službenim su stranicama objavili savjete i preporuke kako prevenirati trovanje i voditi računa o plinskim uređajima.

'Ljudi često misle da su sigurni jer tvrde da im je prozor uvijek otvoren. U praksi to ne funkcionira. Kad je vani minus deset, svi zatvaraju prozore. Upravo tada bojler radi najčešće i najdulje jer su toplinski gubici najveći. To znači da trošilo treba više zraka za izgaranje, a zraka nema jer smo zbog hladnoće zatvorili prozore', ističe vlasnik obrta za instalaciju i servis plinskih uređaja Nenad Kuzman, a koji je i sam bio na očevidima u domovima nakon tragedija.

Kako tvrdi, čovjek najčešće nije ni svjestan da se truje monoksidom, posebice ako je cijelo vrijeme u zagađenom prostoru. To se, nastavlja Kuzman, često događa nakon adaptacije stanova jer u Hrvatskoj nije propisano da se građani nekome moraju javljati kad mijenjaju prozore i stolariju, a ne angažiraju svi stručnjake, što povećava rizike. U nekim europskim zemljama situacija je drugačija, govori.

'U nekim drugim zapadnim zemljama, za zamjenu stolarije morate se javiti u općinu, a koja će vam izvaditi dokument u kojemu je, naprimjer, propisano kakav prozor to mora biti zbog estetike. Dobijete popis izvođača koji su ovlašteni za zamjenu prozora, znači, nije riječ o monopolu. No svaki od njih educiran je o tome kakvi prozori smiju doći, a ako nema nikakve druge ventilacije u stanu, onda prozori budu s ventilacijom. To postoji, ali u Hrvatskoj to rijetko viđam', uspoređuje tportalov sugovornik.

Opasna atmosferska plinska trošila

Prva mjera prevencije trovanja ugljikovim monoksidom je, dakle, redovito prozračivanje prostorija i osiguravanje dovoda zraka u stan. Drugo, atmosferska plinska trošila (trošila tipa B) trebalo bi zamijeniti novim kondenzacijskim sustavima, kaže Kuzman.

Isto misli Željko Dorotić, voditelj sektora Dimnjačarske obrtničke zadruge. Zašto?

'Kod atmosferskih plinskih trošila najveća je prijetnja od trovanja ugljičnim monoksidom. To su uređaji koji zrak za izgaranje uzimaju iz prostora, a putem podtlaka u dimnjaku dimni se plinovi odvode dalje u atmosferu. Postoji više uzroka povrata dimnih plinova kod takvih uređaja: neispravan dimnjak, brtvena stolarija, razni ventilatori kao što su kuhinjske nape, vremenske prilike, odnosno neprilike, nabraja dimnjačar Dorotić.

Objašnjava da se kod energetske obnove stambenih zgrada katkada ne provjerava kakvi su plinski uređaji instalirani u stambenim jedinicama. Ako su to atmosferski plinski uređaji, potencijalno se korisnike dovodi u opasnost jer se sastavljanjem brtvene stolarije drastično mijenjaju uvjeti rada plinskih trošila. Jak vjetar također može uzrokovati povrat dimnih plinova u prostor, a u slučaju visokih temperatura ljeti – kada je na krovu 45 Celzijevaca, a u domu radi klima pa je ugodnih 23 stupnja - može doći do toplinske inverzije. Što to znači?

Jednostavno, dimnjak ne vuče nego vraća. Tada lako može doći do povrata dimnih plinova u prostor s neželjenim posljedicama, objašnjava Dorotić. Dodaje da je i kod atmosferskih uređaja, a koje ne preporučuju, potrebno postaviti 'solo šalter, a koji anulira istovremeni rad plinskog uređaja i kuhinjske nape'.

Sve u svemu, trošila tipa B 11 ovise o pravilnoj ventilaciji i ispravnom dimnjaku, a tportalovi sugovornici ponavljaju koliko ih je važno zamijeniti kondenzacijskim.

Redoviti servis je važan

'Kondenzacijski plinski uređaji već u sebi imaju ugrađeno to da morate odvojiti zrak i dim te su sigurniji i bolji. Svi novi uređaji montiraju se tako da posebna, zasebna jedna cijev od bojlera ide van negdje do fasade, do balkona... te služi za usis zraka do bojlera. Druga cijev ide na vrh objekta, to je za dim, i onda je to napravljeno kako treba. On će uzimati direktno zrak izvana i nije uopće važno kakve vi prozore imate, a zraka za bojler će uvijek biti', naglašava Kuzman. Isplati se uložiti nešto više eura i biti siguran i do 20 godina, uz servisiranje jedanput godišnje.

'To je uređaj koji radi po 20 godina i preporuka je uvijek kupiti nešto malo kvalitetnije i kupiti od nekih marki koje su već godinama prisutne, a ne no name marke koje su se tek sad pojavile jer će onda ljudi imati problem s održavanjem i nabavkom dijelova', savjetuje vlasnik obrta za instalaciju i servis plinskih uređaja.

No nisu samo bojleri i kuhinjske nape opasne. Na oprezu trebaju biti i oni koji se griju na drva, podsjeća dimnjačar Dorotić.

'Drvo treba nabaviti na vrijeme da se osuši do početka ogrjevne sezone. Ne koristite crnogoricu (jelovinu, bor i slično) ili otpad kao što je stari lakirani parket. Opasno je i zatvaranje dotoka zraka na samom ložištu. Sve ovo što sam sad nabrojao može uzrokovati taloženje smole (katrana) unutar dimnjaka, što može dovesti do začepljenja, potencijalno otrovanja ugljičnim monoksidom ili čak do zapaljenja smole unutar dimnjaka', navodi.

Ništa bez atesta

U razgovoru sa stručnjacima saznajemo da korisnik ne može dobiti pozitivan nalaz za dimnjak od opeke jer taj dimnjak ne sadrži izjavu o svojstvima materijala. Ovlašteni plinoinstalateri i dimnjačari neće i ne smiju montirati bez atesta, što otvara prostor sivoj zoni, odnosno majstorima koji montiraju sve i svašta sve dok se ne dogodi tragedija.

'Preporuka je napraviti atest dimnjaka, s tim da će se dobiti negativni atest ako je dimnjak u cigli. Nakon toga se radi projekt; vlastiti projektant koji ima dozvolu države napravit će projekt. Onda će naći vlastitog instalatera koji će to montirati. U konačnici, to se mora prijaviti plinari; plinara će doći pregledati je li sve izvedeno po projektu. U tom slučaju sigurno neće biti problema, ali ta procedura ima svoju cijenu', podcrtava Kuzman.

'Da, jako puno je bilo negodovanja poslije potresa u Zagrebu kada dimnjačari nisu imali osnovu izdati pozitivan nalaz na dimnjak izveden od opeke. Ljudi su ostali bez grijanja, ljudi su bili bez tople vode, međutim, znate koji je rezultat bio? Nije bilo ni požara niti trovanja', nadovezuje se Željko Dorotić. Ističe da su dimnjačari tada napravili svoj posao i prevenirali najgore. S razlogom, kaže, savjetuju kupnju kondenzacijskih uređaja, prvenstveno zbog sigurnosti korisnika.

Manje bi trovanja bilo i kada bi ugradnja bojlera bila prepuštena isključivo profesionalcima kao što je slučaj u Europi.

'Plinski bojleri nisu proizvodi. Oni su poluproizvodi, koji se kao takvi isporučuju na tržište, a proizvodi postaju tek kada ih šestero majstora, šest struka, propisno ugrade', sažima Nenad Kuzman europski primjer.

U brojnim europskim zemljama, pa i nama susjednima, ne može ih svatko kupiti u maloprodaji, u trgovinama. Svaki uređaj ima svoj tvornički broj, no prema riječima tportalova sugovornika, diljem Europe je praksa takva da se točno zna da ga je zadužio neki instalater, a koji je u papirima potvrdio da ga je ugradio upravo u vaš stan. U Hrvatskoj to nije slučaj, a sve dok je tako, teško da možemo stati na kraj tragičnim događajima.

Ili ipak možemo? Prvi korak svakako su redoviti servisi i obraćanje pažnje na iznesene savjete.