Otkako je strahoviti potres magnitude u rasponu od 6.2 do 6.4 prema Richterovoj ljestvici zatresao Petrinju 29.12. 2020. godine, prve asocijacije na ovaj grad nedaleko od Siska su tuga, tragedija, ali i sporost države. Ipak, kada je situacija teška, imate dvije opcije: sjesti i plakati ili ustati, pokušati vratiti izgubljeno, a neke stvari i popraviti, unaprijediti kako bi zasjale u novom sjaju.

Upravo su tu drugu opciju odabrali Petrinjci pa tako i djelatnici Pučkog otvorenog učilišta Petrinja. U zgradi bivše klaonice, nedaleko od kupališta na rijeci Kupi, otvorili su Centar za mlade Laura u travnju ove godine. Korak je to prema naprijed, budućnosti koja će, nadaju se biti ljepša od prošlosti. Ali, kako ističu, sam naziv centra odaje počast 13-godišnjoj Petrinjki Lauri Cvijić, najmlađoj od sedam poginulih osoba u potresu u Banovini.

'Tako da je i naziv centra vezan uz potres, ali nadamo se da je iz cijele priče, za što su njeni roditelji na otvorenju istaknuli da im je drago, kao pozitivna stvar izašlo to da vršnjaci Laure, koja nažalost više nije s nama, ovdje imaju priliku dobiti neke stvari koje mladi u Petrinji prije nisu imali', rekla nam je Katarina Matijević, voditeljica Centra za mlade Laura.

Preko tisuće ljudi prošlo kroz novi prostor malog grada

Sama zgrada, obnovljena s ciljem i uvjetom da pruži mladima nešto što do sada nisu imali, moderno je uređena u crnoj boji s ciglenim, industrijskim motivima, a široki prostori su rasprostranjeni na dvije etaže. Donja, koja je namijenjena različitim događajima i dnevni boravak gdje se također održavaju radionice ali su i općenito super mjesto za sjesti, razgovarati i družiti se sa vršnjacima. U manjim sporednim prostorijama, imaju i sobu za radio radionice i snimanje glazbe, kao i gaming sobu gdje se, uz prethodnu najavu i rezervaciju, mladi mogu okupljati i zajedno igrati igrice na PlayStationu 5.

U zgradi klaonice trenutno svoju sobu ima i Društvo naša djeca Petrinja, a pokraj njih je i udruga Krak koja se bavi keramičkim radionicama. Svi nam kažu da su bili ugodno iznenađeni kako su se starije i mlade generacije okupile oko lončarstva te su preko ljeta uživali izrađivati predmete za koje su mislili da mlade neće zanimati.

No, od otvorenja do sada, kažu nam voditelji, 'sigurno je preko tisuću ljudi prošlo kroz centar'. Smatraju da su te brojke odlične za mali grad poput Petrinje, a publiku su u tolikom broju privukli koncerti, radionice, pub kvizovi.

'Ne djelujemo kao udruga, u smislu da se korisnici centra moraju formalno učlaniti. Imamo mlade koji ovdje dolaze redovito na razne aktivnosti, tone zanima ih samo jedna stvar. Ono što je super je da su oni sami ambasadori ovog centra, reklamiraju što se nudi. Što god mi osmilsili, ako ideja nije došla od samih mladih i ako oni o ovom centru ne pričaju pozitivno, onda mi ne možemo ništa, ali evo broj mladih koji su ovdje počinje koncentrično rasti', opisavala nam je Matijević u popodnevnim satima uoči radionice Body Percussion (korištenjem tijela za glazbu).

Sve što mladima treba

Događaja svakako ne nedostaje, njihovi se rasporedi redovno objavljuju na društvenim mrežama. Poznati kvizaš iz 'Potjere' Dean Kotiga je ovdje organizirao pub kviz, bilo je DJ radionica, gejmerskih natjecanja i raznih drugih aktivnosti. Nemaju problema s dogovorom i organizacijom, kako s lokalnim udrugama i umjetnicima, tako i s imenima iz drugih krajeva Hrvatske te osjećaju kako svi žele uvesti što više veselja i sadržaja u Petrinji. Mladima su na raspolaganju i pikado, ping-pong te stolni nogomet, a od jutra do mraka imaju programe za vrtićke grupe, osnovne i srednje škole, čak i studente. Za nadolazeći termin u belotu imaju između 100 i 150 prijavljenih igrača.

Prije otvaranja, konzultirali su se i s drugim centrima za mlade, u Samoboru i Velikoj Gorici, a popularnost Centra je toliko narasla da im redovno dolaze i mladi iz Siska. K tome, priča nam stručni suradnik centra Matej Dumbović, starijim stanovnicima Petrinje je također drago vidjeti ovakvo ulaganje u mlade. Razmišljali su i o osobama s invaliditetom za koje imaju lift kojim se mogu uzdizati i spuštati između dviju platformi.

'Došla je ovdje jedna starija gospođa informirati se što se događa. Ona je bila u čudu i ja sam bio u čudu nisam znao kako prići toj osobi jer je onako, naglo stala. Malo smo se gledali, a onda je uzviknula, svaka vam čast i rekla da se došla prošetati da nam kaže - bravo. Kasnije se pojavila na pub kvizu Kotige i s njega otišla oduševljena', prisjetio se Dumbović zanimljive anegdote.

Gorko-slatka iskustva kontejnera: 'Zbližilo nas je'

Još prije otvorenja centra su ispitivali mlade u Petrinji, što bi htjeli, a voditeljica Centra kaže da je sama lokacija sjajna jer je blizu centra grada, ali opet izolirana, uz rijeku, pa ne smetaju nikome s glasnom glazbom ili ako se zabave oduže dulje od planiranog. Uz zgradu klaonice, obnovljena i matična zgrada Učilišta pa su iza njih donedavni dani dijeljenja kontejnerskih prostorija s djelatnicima Gradske knjižnice Petrinja, Petrinjskim radiom i drugim kulturnim udrugama, na mjestu koje su od milja prozvali Trg kulture. Danas su ti kontejneri prazni, naziv je ostao na Google karti, a sjećanje na te dane, ostaju u pamćenju. Po teškoćama, ali i po nekim dobrim stvarima.

'Sve je to bilo tužno na početku, ali misli da smo se upravo više zbližili, ne mi samo unutar našeg kolektiva, koliko sa ljudima iz drugih ustanova. Sada kada više nismo na istom mjestu nakon obnove, komentirali smo da, koliko god je to bio nezahvalan period, ipak nam nedostaje te zajedničke kave i imamo maje prilike za susretati se kao dok smo bili u zajedničkom prostoru', otkrila nam je Matijević.

Sve u svemu, smatra da su stvari krenule nabolje, ali da uvijek može bolje. Stručnjaci iz Centra su sudjelovali u izradi Akcijskog plana za mlade u Petrinji te su se zaposlenje i stambeno pitanje, očekivano, iskristalizirale kao najkritičnije točke. Ipak, Matijević je optimistična da će stambeno pitanje biti riješeno zbog gradnji višestambenih zgrada u vlasništvu države. K tome, očekuje da će one biti namijenjene upravo mladim obiteljima, ljudima deficitarnih zanimanja. Uz to, ističe i da se nakon potresa izgradilo i gradsko kino, kao i nove sportske dvorane. Ipak - pitamo našu sugovornicu - kako joj se čini da se mladi osjećaju nakon potresa, priča li se o tome u ovom centru koji nosi ime po jednoj od žrtvi tog potresa?

'U principu, to je nešto što se proživljava na osobnoj razini i svaka osoba je to prolazila sama za sebe ili unutar svoje mikro sredine. Stoga ne bi generalno o tome pričala u ime mladih i cijelog grada, ali ne traže da se to tome priča, možda su uspjeli nastaviti dalje kroz ove nove stvari', podijelila je Katarina svoje dojmove o tome kako se mladi nose s uspomenama na potres, dok njen kolega Matej dodaje da mu se čini da mladi ipak nastoje živjeti u trenutku.

Mladi u Petrinji: 'Znam se uhvatiti kako pričam o potresu, imam psorijazu od stresa'

Uspomene na potres i dalje su svježe 27-godišnjoj Magdaleni Šajnović, djelatnici Crvenog križa. Prisjetila se da je spavala kod prijateljice kada je udario potres 28. prosinca te je brzo došla doma svojoj obitelji. No, to je, nažalost, tek bio uvod u puno jači potres koji ju je zatekao u obiteljskoj kući.

'Jedva sam se ustala iz kreveta, okrenula se, ne možeš napraviti ni koraka, ne možeš ništa. Pogledala sam na strop i pomislila 'Isuse moj bože, pa ovo će sad sve pasti nama na glavu', kuća je radila takve pokrete, ne mogu vam ni opisati hodnik. Znači u jednom trenutku vidiš kraj hodnika, u drugom više ne', rekla nam je između ostaloga Magdalena u detalje nam opisujući dan koji će zauvijek pamtiti.

Trenutno živi s obitelji u zamjenskoj kući u državnom vlasništvu čekajući da im se kuća obnovi. Odvela nas je i do svoje kuće kojoj je narušena statika i krov koja je bila ograđena, ali radovi još nisu ni krenuli.

Kako nam je objasnila, problem je što su se prvo odlučili samo obnoviti kuću, ali je tu bilo dosta problema pa su se naposljetku prebacili na organiziranu obnovu. Na kraju dana, kaže nam, najbitnije je ipak da su svi skupa živi i zdravi te kaže da joj obnovljena kuća ne bi ništa značila ako u njoj nema njenih roditelja i obitelji koji su srećom, svi izašli iz potresa živi i zdravi. S druge strane, smatra da obnova predugo traje. Dok smo pili piće u kafiću u Centru novog života, kontejnerskom trgovačkom centru, rekla je da je to dobra zamjena, ali samo kratkoročno. Kako kaže gledaju 'Uzeli smo sve to kao normalno, ali nije normalno'. Upitana smatra li da će traumatično iskustvo potresa ostaviti traga na njenoj generaciji smatra da, nažalost, hoće.

'Znam se uhvatiti kako pričam o potresu i mislim si, bože o čemu pričam pa to je prošlo. Uhvati me anksioznost, panika, to su jednostavno posljedice koje je nemoguće ne imati. Poslije potresa sam dobila psorijazu od stresa, znači baš jaku, imam rane po glavi, rukama, ali kontroliram to sa kortikosteroidima', otkrila nam je Magdalena.

Iskustvo potresa ojačalo djecu i roditelje: 'Zajedno sve možemo lakše podnijeti'

Pitanje hoće li mladi ostati u Petrinji vrti se i u glavama roditelja kao što je 45-godišnja Dunja Knezić, majka četvero djece: blizanke od 6 i pol godina, 10-godišnje kćeri te 18 i pol godišnjeg sina. Kroz suze se prisjetila potresa kada je bila u krevetu sa blizankama.

'Zidovi su se micali, stariji sin i kćer su izašli. Hoću uzeti blizanke iz kreveta i ne mogu, potom je muž došao pa smo izašli van trčeći s djecom. Ne znaš hoće li nešto pasti na glavu ili neće, potom smo izašli na ulicu i vidimo vojne kamione, evakuirali su ljude iz doma umirovljenika. Osjećaš se točno kao u nekom filmu', ispričala nam je Dunja.

Srećom, danas su u obnovljenoj kući, a u obnovi im je pomogla općina Murter. Na Murteru su dva mjeseca živjeli kod obitelji, ali su se potom vratili u Petrinju te dobili mobilnu kućicu. Iako je to bilo gorko iskustvo, u mnogočemu, kaže nam, potres im je istaknuo i pozitivne stvari u životu.

'Najgore je bilo po zimi kada je bilo hladno, a ljeti goriš, klima to ne može rashladiti. Cure su bile male, mali je prostor, sve se čuje, sin nije mogao učiti. No, naučili smo da smo u nevolji skupa i da jedino zajedno sve to možemo lakše podnijeti. Bilo je tu loših stvari koje su se događale, ali najviše pamtim pomaganje. Kad smo odvajali svoje vrijeme i novac, da se nekome pomogne da se kuća što prije popravi', opisivala je Dunja teške, ali i lijepe strane čekanja obnove.

Roditelji i mladi žele budućnost u Petrinji: To je grad mojih djedova i baka, nadam se i moje buduće djece'

Kao roditelj, oduševljena je novim Centrom za mlade u koji vodi svoju djecu te općenito smatra da se Petrinja u obnovi razvila kako bi bila pristupačnija svim dobnim skupinama. Dunja nam navodi da joj je drago da njen najstariji sin želi ostati u Petrinji te ne razmišlja o odlasku.

'Lijepo mu je ovdje, malo je mjesto, a opet blizu Zagreba. Tu je završio srednju i ima posao, znači sve mu je osigurano, Uvijek ima nešto što se može poboljšati, ali mislim da ima jako puno mladih koji rade na tome, vidi se da se trude teima prostora za ostati. No, znajte, mladi su takvi da uvijek žele isprobati nešto što nemaju. Mislim da se dosta onih koji su otišli, ipak se vratili nakon potresa', ustvrdila je Dunja.

Među takvim mladim ljudima, 27-godišnja Magdalena je istaknula svojeg prijatelja Mateja Križanića koji je u Petrinji poznat po tome da organizira pub kvizove. Sama Magdalena, kaže nam, obožava svoj posao u Crvenom križu te je ispunjava kada svojim radom i u obilasku terena potrebitima može izmamiti osmijeh na lica. Navodi i da njeni prijatelji žele ostati u Petrinji iako su se neki zbog posla ili udaje odselili u Veliku Goricu. Svakako, grad se mora obnoviti, ali što se nje tiče, ne planira nikamo ići.

'Stvarno volim Petrinju, zauvijek će biti moj grad. Kao mala sam živjela u Puli zbog rata, tamo redovno ljetujemo te sam u Puli i studirala. Pula mi je drugi dom, ali Petrinja mi je uvijek i zauvijek na prvom mjestu. To je grad mojih roditelja, baki djedova, grad moje braće te, nadam se i grad moje buduće djece i njihove djece', odlučno je poručila Magdalena.

U Petrinju se sele i Zagrepčani: 'Želim da nas pamte po prkosu i ustrajnosti'

Voditeljica Centra Laura, istaknula je da uz povratnike, Petrinja privlači sve više ljudi iz Zagreba, čak i one bez obiteljskih poveznica s ovim gradom na Banovini. Privlače ih, smatra priuštivije nekretnine te dobra prometna povezanost. No, potres, a prije toga i rat, tužne su asocijacije koje se i dalje vežu uz Petrinju.

Matijević se nada da će upravo njihov centar, ali i sve što rade drugi Petrinjci, mladi i stariji, ubuduće dati puno ljepše i pozitivnije primisli pri spomenu ovog malog, ali nepokolebljivog grada i ljudi nedaleko od Siska.

'Petrinja je kroz povijest imala brojne nedaće, tako nam se potrefilo. Ali, voljela bi da ljudi kod Petrinje pomisle na prilike i na ne odustajanje, jer smo takvi ovdje. Većina je ostala, a oni koji su otišli, opet su se vratili. Prihvaćamo situaciju kakva je da se loše stvari događaju da na to ne možemo utjecati. Ali, možemo utjecati na to kako ćemo se s time nositi i nama nikad nije bo problem zasukati rukave i krenuti dalje. Postoji dalmatinski dišpet onda želim da Petrinja bude poznata po tome, neka to bude petrinjski prkos ili ustrajnost, hrabrost', zaključila je