'Preleti dronova, špijunaža, ubojstvo (Čečenca 2019. godine) u Tiergartenu, ogromne prijetnje za pojedince u javnom životu, ne samo u Njemačkoj, već i u mnogim drugim europskim zemljama... Svakodnevna djela sabotaže, pokušaji paralize podatkovnih centara, kibernetički napadi', tako je prošli tjedan njemački kancelar Friedrich Merz opisao gotovo svakodnevnicu u Europi.

Sabotaže i kibernetički napadi već su nekoliko godina problemi s kojima se suočavaju europske države, no upadi dronova poput onog u Poljskoj ili njihovi preleti u skandinavskim zemljama podigli su razinu alarmiranosti u Europi. NATO je odmah ojačao svoje istočne granice, pa su dodatne vojne zrakoplove u Poljsku poslale Velika Britanija i Francuska, a Savez šalje i dodatnu fregatu da bi ojačao misiju u Baltičkom moru.

Napetost se može rezati nožem, stoga nije ni čudo da je njemački kancelar Fredrich Merz realno opisao cijelu situaciju. 'Nismo u ratu, ali više nismo ni u miru' s Rusijom, poručio je Merz.

'Mi smo u II. hladnom ratu'

Koliko je realna ta Merzova procjena, upitali smo i vanjskopolitičkog analitičara Tončija Tadića.

'Već tri i pol godine ponavljam da se Europa nalazi u II. hladnom ratu. To znači da odnosi s Rusijom nisu posve srdačni, posve prijateljski, ali da jednako tako nismo ušli u fazu oružanog sukoba. To je stanje ni rata ni mira, doslovno II. hladni rat, u kojem vrijede ista pravila koja su vrijedila u I. hladnom ratu. Postoje propagandni spinovi, postoje špijuni, postoje vojne provokacije, postoje prijetnje nuklearnim ratom, postoje lokalni, regionalni sukobi u kojima sudjeluje jedna od strana, a koji mogu prerasti u opći globalni sukob, ali koji nikad u to ne prerastu jer se zna koji su rizici. To što je Merz rekao doslovce u prenesenom smislu znači da smo u II. hladnom ratu', poručuje Tadić za tportal.

Za rat su, naravno, potrebne dvije strane. Zasad provokacije stižu samo s ruske strane, a Europa, osim ojačavanja sigurnosti u graničnim državama, nije odgovorila.

'Europa još uvijek čeka čarobni štapić iz Bijele kuće koji će sve to riješiti. Ne razumiju da će se čarobni štapić iz Amerike aktivirati tek onda kada Europa povuče prvi potez i kad pokaže da joj taj čarobni štapić zapravo ne treba. Trump se želi koncentrirati na odnose s Kinom i želi da Europa u tom smislu postane odgovorna sama za sebe. Što više se Europa pripremi za tu ulogu, to će njoj samoj biti bolje i to će, na kraju, manje ovisiti o barbi iz Amerike', kaže nam Tadić.

Tako su na neki način čekali i da 'barba iz Amerike', Donald Trump, amenuje eventualno rušenje ruskih aviona koji bi ušli u zračni prostor članica NATO-a. Europa, po svemu sudeći, još uvijek zazire od takvog poteza, iako je predsjednica EK Ursula von der Leyen prošli tjedan poručila da je ta opcija 'na stolu'. Nakon toga krenulo je pojavljivanje dronova na danskom i norveškom nebu, no i njihovo rušenje je izostalo.

Rusija testira stupanj tolerancije EU-a

Može li se onda Merzova izjava shvatiti kao eventualna najava da bi moglo doći do toga? 'Podsjetit ću još jednom: nije provokacija rušenje ruskog drona ili aviona. Provokacija je to što se taj dron ili avion uopće našao u zračnom prostoru NATO-a. Namjerno, s jasnim ciljem provokacije. Što dron ili avion imaju neovlašteno i namjerno tražiti u zračnom prostoru NATO-a? Ništa. Radi se o namjernoj provokaciji i da se testira stupanj tolerancije Europske unije na takve poteze. Kad prvi bude srušen, onda ćemo razgovarati o tome što dalje', napominje Tadić.

Europa možda nije krenula u rušenje dronova i aviona i zbog prijetnje koja je odmah stigla iz Moskve. Rusija je jasno poručila da će bilo kakvo rušenje njihovog zrakoplova shvatiti kao ratni čin. I naravno, odmah je zaprijetila odmazdom.

'Priču o odmazdi s ruske strane slušamo već tri i pol godine. Pomalo su već naporni s tim prijetnjama i odmazdama. Kad god se netko ne ponaša onako kako oni očekuju ili kada se zbivanja ne odvijaju onako kako su zamislili, onda prijete. Radi se o ekipi koja zapravo nije znala predvidjeti što će biti s ishodom rata u Ukrajini i koja je pogrešno procijenila spremnost članica NATO-a da vojno pomažu Ukrajini. I tu je razlog svega. Sve što Putin radi sa svojom propagandnom mašinerijom, uz pomoć tzv. poznavatelja Rusije u zemljama EU-a, to je da pošalje poruku da se prestane pomagati Ukrajini. Naprosto je to pogrešno procijenio. Rat koji je trebao trajati tri, četiri dana ušao je u četvrtu godinu. Pomoć stiže i dalje, ratu se ne nazire kraj, a Putin drži petinu Ukrajine. Usporedbe radi, nitko normalan ne bi proglasio pobjedom američki napad na Irak koji bi značio zauzimanje 20 posto te zemlje, uz netaknutu iračku vlast u Bagdadu. A ovdje se zauzimanje 20 posto Ukrajine, uz netaknutu vlast u Kijevu, smatra ukrajinskim porazom i poziva se Ukrajinu da kapitulira', zaključuje Tadić.