Ulazak u IT više nije ono što je bio prije samo nekoliko godina. Broj oglasa za juniore strmoglavio se globalno, a pozicije koje su nekad služile kao ulaz u industriju sve češće traže iskustvo koje početnici tek trebaju steći. Iza tog zaokreta ne stoji samo hlađenje tržišta, već dublja promjena načina rada. O toj smo temi razgovarali s domaćim stručnjacima
Koliko je taj pad dubok, pokazuje i podatak koji je nedavno na Bug Future Showu iznio Ivan Mužić, suosnivač startupa Adria Analytics i asistent na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. 'Broj oglasa za juniore pao je između 40 i 60 posto', rekao je tada Mužić, s kojim smo sada podrobnije porazgovarali o ovom problemu. Šira slika pokazuje da se ne radi o lokalnom fenomenu.
Prema podacima Indeed Hiring Laba, broj oglasa za softverske developere u SAD-u pao je oko 70 posto u odnosu na vrhunac iz 2022. godine, a na globalnoj razini oglasi eksplicitno namijenjeni juniorima pali su oko 60 posto. Dodatni problem krije se u strukturi preostalih oglasa – više od 55 posto takozvanih entry-level pozicija u IT sektoru danas zahtijeva prethodno iskustvo, objašnjava naš sugovornik.
U središtu tog zaokreta nalazi se – umjetna inteligencija. 'Prema istraživanju LeadDeva iz 2025. godine, više od polovice voditelja inženjerskih timova planira zaposliti manje juniora jer AI alati omogućuju iskusnijim ljudima da rade više', kaže Mužić. Drugim riječima, dio zadataka koji su tradicionalno bili ulazna točka za juniore danas preuzimaju alati poput Claude Codea. Generiranje standardnog koda, pisanje testova, pomoć pri otklanjanju grešaka i dokumentacija – sve to AI danas obavlja rutinski.
'Taj obrazac prelit će se na sve industrije'
No promjena ide i korak dalje. AI ne ostaje na razini 'početničkih' poslova, nego sve više ulazi i u kompleksnije faze razvoja, a seniori ga koriste za razradu arhitekture, evaluaciju pristupa i rješavanje složenih problema. 'Iskusni developer koji koristi AI nije zamijenjen, on je multipliciran', tumači Mužić. Upravo ta dinamika smanjuje potrebu za većim brojem juniora te istovremeno povećava učinkovitost iskusnijih stručnjaka. Mužić pritom upozorava da se ne radi samo o IT-u, nego o obrascu koji će se preliti na sve industrije.
Unatoč očekivanjima, rast produktivnosti zasad je ograničen. Timovi koji koriste AI asistente bilježe povećanje od 10 do 15 posto, no ušteđeno vrijeme na generiranju sadržaja troši se na njegovu provjeru. 'To je nešto što i mi u Adria Analyticsu vidimo u praksi – bottleneck se pomaknuo od pisanja prema verifikaciji', kaže Mužić. Drugim riječima, problem više nije proizvodnja, već evaluacija. AI omogućuje da i netko s minimalnim iskustvom proizvede naizgled profesionalan rezultat – bilo da je riječ o kodu, analizi ili dokumentu – ali kvaliteta tog rezultata ovisi o onome tko ga zna kritički procijeniti. Outputa je sve više, ali nedostaje ljudi koji ga znaju kvalitetno pregledati.
Takav razvoj nužno mijenja i definiciju početnika. 'AI je podigao ljestvicu. Junior više nije onaj koji može samostalno izraditi rješenje, nego onaj koji razumije zašto je jedno rješenje bolje od drugoga i koji zna uočiti probleme u generiranom outputu. Naglasak se pomiče s mehaničkog znanja na konceptualno razumijevanje, i to ne samo u programiranju. U svakoj industriji AI može proizvesti rezultat, ali procjena njegove kvalitete ostaje ljudski posao', kaže Mužić.
Ozbiljne dugoročne posljedice
Dugoročne posljedice takvog pristupa mogle bi, kaže on, biti ozbiljne: 'Stav je razumljiv na kratki rok, ali nameće se pitanje: tko će biti senior za deset godina? Juniori koje danas ne zapošljavamo su seniori koje nećemo imati sutra.' Mužić tako upozorava na rizik manjka iskusnih stručnjaka, gubitka institucionalnog znanja, ali i paradoksalnu situaciju u kojoj neće biti dovoljno ljudi koji mogu kvalitetno nadzirati AI sustave. Tvrtke bi, ističe, na juniore trebale gledati kao na investiciju, a ne trošak – jer u suprotnom prijeti stvaranje 'izgubljene generacije talenata'.
Rješenje, međutim, ne vidi u otporu prema tehnologiji. 'Rješenje nije u borbi protiv AI-a, već u redefiniranju uloge. Umjesto fokusiranja na repetitivne zadatke koje AI sve lakše preuzima, naglasak treba staviti na razumijevanje sustava i dubinsko promišljanje problema', tumači Mužić. AI je, kaže on, promijenio ono što znači raditi, ali nije promijenio ono što znači razumjeti.
U tom kontekstu ističe ulogu obrazovanja. Na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, kaže, više nego ikad naglašava se važnost razumijevanja suštine jer AI već sada u samoj izradi outputa nadmašuje studente, no bez dubinskog znanja nemoguće je procijeniti kvalitetu onoga što se proizvodi.
Za mlade koji tek ulaze na tržište rada utjecaj AI-a je dvojak. S jedne strane pristup znanju nikad nije bio širi – jer 'AI mentor dostupan 24 sata dnevno može objasniti bilo koji koncept' – a druge strane takva dostupnost nosi i rizike. Mužić se poziva na istraživanje Anthropica, u kojem su ispitanici učili nove vještine uz i bez pomoći AI-a. Skupina koja je koristila AI postigla je gotovo dvije školske ocjene bolje rezultate, no objašnjenje je, kako kaže, jednostavno: 'Kad je odgovor odmah dostupan, prirodno je manje ulagati mentalni napor.' Upravo taj napor ključan je, tumači Mužić, za učenje i dugoročno pamćenje.
Unatoč brzom napretku tehnologije, postoje područja koja AI i dalje ne pokriva. Ne razumije specifičnosti industrije, odnose s klijentima ni kontekst odluka donesenih u prošlosti. Taj širi okvir, kao i komunikacija i suradnja, ostaju u domeni ljudi. Upravo u tom spoju tehničkog znanja i razumijevanja konteksta, sugerira Mužić, leži i odgovor na pitanje kako će izgledati rad u eri umjetne inteligencije.
Tabu pokazuje: Smanjen broj juniora na tržištu
Dok broj oglasa opada, podaci pokazuju da se istovremeno smanjuje udio početnika među zaposlenima – ne zbog manjih plaća, nego zato što ih je jednostavno sve manje.
Pokazuju to podaci platforme Tabu, potvrđujući trend o kojem govori Mužić. Kako za tportal navodi Vatroslav Mileusnić, suosnivač Tabua, analiza se temelji na zaposlenima u Hrvatskoj koji rade na ugovor na neodređeno i čiji su podaci ažurirani u posljednjih 18 mjeseci. 'Ono što je jasno vidljivo jest da im nije padao iznos plaće u odnosu na ostatak tržišta, ali podaci s Tabua pokazuju da je znatno smanjen broj juniora na tržištu', kaže Mileusnić.
Drugim riječima, problem nije u tome što juniori zarađuju manje nego prije, nego u tome što ih je sve manje u ukupnoj strukturi zaposlenih. Dok se od 2023. do 2025. godine njihov udio kretao oko 18 posto – uz oscilacije između 17 i 20 posto – početkom 2026. pao je na svega 12 posto.
'Vrlo vjerojatno je jedan od razloga za to smanjena mogućnost zapošljavanja u posljednjih godinu ili dvije, gotovo sigurno djelomično i zbog AI alata jer često mogu obavljati poslove koje su inače radili juniori', naglasio je Mileusnić. Postojeći juniori postupno napreduju prema srednjim razinama, a novih nema dovoljno da popune praznine koje ostavljaju.
Razina plaća
Unatoč tome, razina plaća ostaje relativno stabilna u odnosu na ostatak tržišta. Prosječna neto plaća juniora trenutačno iznosi 1257 eura, odnosno 1390 eura s dodacima, a bruto doseže 1799 eura. Za usporedbu, prosječna neto plaća na razini cijelog IT tržišta iznosi 2009 eura, odnosno 2142 eura s dodacima, a bruto 3007 eura. U relativnom omjeru juniori i dalje zarađuju oko 63 do 64 posto prosječne neto plaće tržišta, odnosno oko 60 do 61 posto bruto plaće, što se nije bitno mijenjalo u promatranom razdoblju.
U bazi Tabua trenutačno je evidentirano 707 juniora, naspram ukupno 5665 zapisa za cijelo IT tržište. Mileusnić tvrdi da su podaci pouzdani te da ih redovito uspoređuju s podacima Državnog zavoda za statistiku za djelatnost računalnog programiranja (NKD J62). 'Točnost iz mjeseca u mjesec je redovito iznad 98 posto, a često i iznad 99 posto', tvrdi Mileusnić.
Stvarnost i očekivanja kandidata
Ono što se godinama predstavljalo kao relativno brz i dostupan karijerni put danas izgleda bitno drukčije, a to se osjeća i u obrazovanju i među studentima koji tek ulaze na tržište rada. Ističe to u razgovoru za tportal Hrvoje Balen, savjetnik na Sveučilištu Algebra Bernays. Navodi da je 'u posljednjih desetak godina IT industrija izgradila reputaciju sektora u koji je relativno lako ući, čak i bez klasičnog tehničkog obrazovanja'. 'Međutim današnja situacija bitno je drukčija', napominje Balen. Tržište je, kaže, sazrelo, konkurencija je veća, a očekivanja poslodavaca znatno viša. Ulazak u industriju i dalje je moguć, ali to 'više nije brz ni jednostavan proces'.
Promjena se vidi i u očekivanjima samih kandidata. 'Nova generacija danas često dolazi s visokim očekivanjima, od rada na daljinu do brzog napredovanja i visokih plaća, što možda nije uvijek ostvarivo za nekog bez imalo iskustva na tržištu rada', tumači Balen. Posljedično, prvi posao danas zahtijeva 'više vremena, truda i strateškog pristupa' nego u razdoblju u kojem je potražnja za IT kadrom bila izraženija.
Pad broja oglasa za juniore potvrđuje taj zaokret. 'Vidljivo je smanjenje prilika za početnike, uz istovremeni porast oglasa koji traže profile 'junior+', odnosno kandidate s određenim iskustvom', kaže naš sugovornik. U praksi se to među studentima očituje vrlo konkretno: duljim traženjem prvog posla, često između šest i 12 mjeseci, kao i većim brojem prijava koje moraju poslati prije nego što dobiju priliku.
'Sve češće prvi korak prema tržištu rada više nije klasično zaposlenje, već praksa, studentski posao ili rad na projektima koji služe kao dokaz stvarnih kompetencija', kaže Balen.
Ključni razlozi
Upitan koji bi bili ključni razlozi za to, Balen kaže: 'S jedne strane došlo je do zasićenja tržišta juniorima, osobito nakon vala prekvalifikacija i edukacija koje su promovirale IT kao brz ulaz u dobro plaćenu karijeru. Dodatni faktor je i rast produktivnosti zahvaljujući umjetnoj inteligenciji, jer smanjuje potrebu za dijelom početničkih zadataka. U tom kontekstu ključnu ulogu imaju i obrazovne institucije i poslodavci. Fakulteti i visoke škole, poput našeg sveučilišta, sve više stavljaju naglasak na praktičan rad, projektno učenje i suradnju s industrijom, a tvrtke razvijaju strukturirane programe i modele mentorstva da bi lakše integrirale mlade kadrove.'
Utjecaj AI-a osobito je vidljiv na entry-level pozicijama: 'Zadaci koji su nekoć bili tipični za juniore, poput pisanja jednostavnog koda ili rješavanja osnovnih bugova, danas se velikim dijelom mogu automatizirati uz pomoć alata kao što su GitHub Copilot ili ChatGPT.' No to, naglašava Balen, ne znači da juniori postaju nepotrebni, nego da se, kao što je i Mužić napomenuo, njihova uloga redefinira. 'Od njih se sve manje očekuje samo izvršavanje zadataka, a sve više razumijevanje problema, kritičko razmišljanje i sposobnost evaluacije rješenja koje generira AI.'
Takav razvoj nužno mijenja i pristup obrazovanju: 'Klasično učenje sintakse i alata više nije dovoljno za početnike kojima je AI konkurencija.' Umjesto toga, studenti trebaju razvijati čvrste temelje u računalnom razmišljanju, algoritmima i strukturama podataka, ali i naučiti koristiti AI kao alat. Uz to, sve veću važnost, kaže, imaju tzv. soft skills: komunikacija, timski rad i razumijevanje poslovnog konteksta u kojem se primjenjuje tehnologija.
Sve više očekuju i sami poslodavci, napominje Balen. Danas se, kaže, traži više toga od juniora nego se tražilo kada je IT industrija bila u svojim začecima u Hrvatskoj. Zahtijevaju se tako dobro savladane osnove, razumijevanje procesa i spremnost na kontinuirano učenje. Takvi zahtjevi, tumači Balen, mogu djelovati obeshrabrujuće jer 'stvaraju osjećaj da je ulazna barijera previsoka', no riječ je o realnosti industrije koja je sve konkurentnija i globalno izložena.
Dodatni izazov predstavlja brzina promjena. 'Vjerujem da je za većinu sustava obrazovanja koji su možda tromiji po svojoj prirodi izazovno brzo se prilagoditi promjenama u industriji.' No naglašava da se kurikulumi kontinuirano prilagođavaju, ali i da se mora promijeniti percepcija samog učenja. 'Danas je donekle i normalno da kakvu god diplomu netko stekao, za njega učenje ne prestaje', kaže Balen.
'Nije dobro odustajati od juniora'
U takvom okruženju razlike među studentima postaju još izraženije. 'Uvijek među studentima postoje ambiciozni i manje ambiciozni pojedinci – oni koji žele napredovati i raditi u IT-u svjesni su da se moraju dodatno istaknuti', tumači Balen. On ključ uspjeha vidi u proaktivnosti, radu na stvarnim projektima, izgradnji portfolija i aktivnom traženju prilika za praksu.
No upozorava i na dugoročne rizike trenutačnog trenda. 'Nije dobro odustajati od juniora ili smanjivati njihovo zapošljavanje jer bi dugoročne posljedice toga mogle biti značajne', smatra. Bez današnjih početnika nema budućih iskusnih stručnjaka, što bi moglo dovesti do manjka kadra i usporavanja rasta sektora. 'Paradoksalno, kratkoročna optimizacija troškova mogla bi dugoročno stvoriti ozbiljan problem u opskrbi talentima', ističe.
U konačnici, zaključuje Balen, prilike i dalje postoje, ali uz nova pravila: 'IT industrija i dalje nudi velike prilike, ali put do prve pozicije postao je zahtjevniji i strukturiraniji. Oni koji to razumiju i na vrijeme se prilagode novim pravilima igre i dalje imaju vrlo dobre izglede za uspješnu karijeru.'