Izblijedjelu šablonu ruke i druge spektakularne pećinske slike na otoku Sulawesi vjerojatno su izradili rani ljudi koji su bili dio populacije što se proširila izgubljenim kontinentom poznatom pod imenom Sahul, a on je obuhvaćao današnju Australiju, Papuu Novu Gvineju i dijelove Indonezije.

Nastale su glinenim pigmentom, bogatim željezovim oksidom, tako da bi ljudi stavili ruku u njega i zatim ga raspršili. Moguće je da su pritom koristili neku vrstu alata, ali istraživači to nisu mogli pouzdano utvrditi. Minimalna starost šablone ruke, koja je u nekom trenutku modificirana da bi se stvorili prepoznatljivi suženi prsti, starija je od desetaka drugih primjera pretpovijesne umjetnosti pronađenih u vapnenačkim špiljama te regije.

Drugi primjer je scena koja uključuje dijelom ljudske, a dijelom životinjske figure u lovu na bradavičastu svinju, te je najstariji dokaz pripovijedanja u povijesti umjetnosti. Istraživači vjeruju da su na putu postupnog otkrivanja mnogo dublje i starije kulturne tradicije, dosad nepoznate.

Homo sapiens, možda i netko stariji

Nova studija istraživala je 44 mjesta u jugoistočnom Sulawesiju i sigurno datirala 11 motiva na stijenama, uključujući sedam ručnih šablona, a pronađena je i ona najstarija u špilji Metanduno na otoku Muna. U špilji se također nalaze znatno svježije slike konja, jelena i svinja, naslikane prije možda 3500 do 4000 godina.

Datiranje pećinske umjetnosti je teško. Tim je koristio tehniku ​​koja je analizirala kemijske tragove u mineralnim korama što se formiraju na vrhu slika, a ponekad se nazivaju špiljske kokice, kako bi odredili minimalnu starost. Slika na stijenama u Sulawesiju također je starija od slavne europske pećinske umjetnosti, poput Lascauxa u Francuskoj, i ručne šablone, za koju se smatra da su je napravili neandertalci u špilji u Španjolskoj.

Prapovijesni ljudi koji su izradili ručne šablone najvjerojatnije su bili rani pripadnici naše vrste, Homo sapiens, koji su živjeli u jugoistočnoj Aziji tijekom ledenog doba. U to su vrijeme razine mora bile puno niže i taj dio svijeta izgledao je bitno drugačije.

Moguće je i da je bila riječ o starijim ljudskim vrstama, poput slabo poznatih denisovaca. Nakon što su napravili šablone ruku drevni ljudi su im suzili prste, čineći ih poput kandži. Vjeruje se da su tim crtežima označavali mjesta koja su im bila važna, što je tražilo planiranje, zajedničko znanje i kulturno značenje.

Šablone ruku bile su bitno drugačije od 73 tisuće godina stare kamene pahuljice otkrivene u južnoafričkoj špilji, a ona je imala linije, što su neki nazvali najstarijim poznatim crtežom.

Kamo su išli drevni ljudi?

Prisutnost izuzetno stare pećinske umjetnosti na Sulawesiju također pomaže arheolozima u pronalaženju odgovora na pitanja o tome kako i kada su rani ljudi stigli do izgubljene zemlje poznate kao Sahul. Kopno je nekoć povezivalo Australiju s otokom Novom Gvinejom, danas podijeljenom na Papuu Novu Gvineju i indonezijsku Papuu.

Neki znanstvenici misle da su ljudi stigli u Sahul prije otprilike 50.000 godina, ali drugi pretpostavljaju da su došli prije najmanje 65.000 godina.

Također raspravljaju o ruti kojom su vjerojatno krenuli. Starost špiljske umjetnosti na Sulawesiju sugerira da su preci prvih Australaca potencijalno bili u Sahulu, što je u skladu s ranijom vremenskom linijom, te da su ti rani ljudi krenuli sjevernim putem preko Sulawesija.

Takvo putovanje bilo je opasno i uključivalo je prve planirane prijelaze velikih udaljenosti koje je poduzela naša vrsta, navodi se u studiji. Ruta je vjerojatno uključivala prelazak s Bornea (tada dijela kopnene mase poznate kao Sunda) do Sulawesija – i drugih otoka što čine regiju što je znanstvenici nazivaju Wallacea – prije nego što su stigli do Sahula.

Drugi stručnjaci sugeriraju da su ljudi možda koristili južni put, krećući se kroz Javu, Bali i Male sundske otoke prije nego što su prešli u sjeverozapadnu Australiju, piše CNN Science.