Znanstvenici su proučavali biljku Arabidopsis thaliana, poznatu i kao obična gušarka, uzgajajući je u dva različita uvjeta – pojedinačno i u gustim skupinama u kojima su se biljke međusobno dodirivale. Kada su sve biljke potom izložene snažnom svjetlosnom stresu, razlike su bile dramatične. Naime izolirane biljke pretrpjele su ozbiljna oštećenja, dok su one koje su rasle u skupinama stres podnijele znatno bolje.

Već unutar sat vremena od izlaganja stresu, biljke koje su rasle zajedno aktivirale su više od 2.000 gena povezanih s obranom od različitih vrsta nepovoljnih uvjeta. Kod izoliranih biljaka takva genska aktivnost gotovo da nije zabilježena, prenosi Guardian.

Istraživači zaključuju da je između biljaka u skupini morao postojati oblik komunikacije koji im je omogućio da se pravodobno pripreme na stres. Poznato je da biljke međusobno komuniciraju putem kemijskih signala u zraku, a analiza je pokazala da su biljke u gušćem rasporedu oslobađale vodikov peroksid, spoj koji u biljkama djeluje kao signal za pokretanje obrambenih procesa.

Ono što ovo istraživanje čini posebno značajnim jest činjenica da je prvi put potvrđeno da se vodikov peroksid može prenositi s jedne biljke na drugu kao signal upozorenja. Time se dodatno potvrđuje da biljke, iako nemaju živčani sustav, posjeduju sofisticirane mehanizme međusobne komunikacije i kolektivne prilagodbe na stresne uvjete u okolišu.