Iako često izazivaju nelagodu ili strah, kukci i paučnjaci imaju ključnu ulogu u funkcioniranju ekosustava – od oprašivanja biljaka do kontrole populacija štetnika. No, kako upozoravaju znanstvenici, za razliku od životinja poput lavova ili pandi, ove vrste rijetko dobivaju pažnju javnosti ili programe zaštite.

'Kukci i paučnjaci obično ne dobivaju istu pozornost kao popularne životinje', kaže za Euronews Laura Figueroa, docentica zaštite okoliša na Sveučilištu Massachusetts Amherst.

Nakon straha od 'apokalipse kukaca'

Interes za sudbinu kukaca naglo je porastao 2017. godine nakon objave studije u znanstvenom časopisu PLOS One. Ona je pokazala da se biomasa letećih kukaca u 63 prirodna rezervata u Njemačkoj smanjila za čak 75 posto u razdoblju od 27 godina.

Upozorenja o mogućoj 'apokalipsi kukaca' tada su obišla svijet i potaknula niz novih istraživanja, ali i programe praćenja i zaštite tih organizama. No gotovo desetljeće kasnije postavlja se pitanje – je li to doista nešto promijenilo? Upravo su to pokušali otkriti Laura Figueroa i njezin student Wes Walsh, analizirajući stanje kukaca i paučnjaka u Sjevernoj Americi.

Istraživači su prikupili dostupne procjene stanja za 99.312 poznatih vrsta kukaca i paučnjaka u Sjevernoj Americi, sjeverno od Meksika. Rezultati su ih iznenadili.

'Gotovo 90 posto – točnije 88,5 posto – vrsta kukaca i paučnjaka nema nikakav status u pogledu ugroženosti', kaže Figueroa, glavna autorica studije objavljene 2. ožujka u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS). Drugim riječima, za veliku većinu tih organizama znanstvenici ne znaju jesu li ugroženi ili ne.

'Jednostavno nemamo pojma kako im ide. O potrebama očuvanja većine kukaca i paučnjaka u Sjevernoj Americi gotovo ništa ne znamo', upozorava Figueroa. Među rijetkim skupinama koje ipak dobivaju određenu zaštitu nalaze se leptiri i vretenca, kao i neke vodene vrste koje se koriste za praćenje kvalitete vode, poput jednodnevki, kamenjarki i tulara.

Paučnjaci su posebno zanemareni. 'Paučnjaci su gotovo potpuno izostavljeni iz programa zaštite – većina američkih saveznih država ne štiti niti jednu njihovu vrstu', kaže Walsh, glavni autor studije. Istraživanje je pokazalo i da savezne države čija gospodarstva snažno ovise o industrijama poput rudarstva i fosilnih goriva rjeđe uvode zaštitne mjere za kukce i paučnjake.

Zašto su pauci i kukci važni

Pauci često imaju lošu reputaciju jer su grabežljivci, no samo mali dio vrsta opasan je za ljude – otprilike 25 do 30 od više od 50.000 poznatih vrsta. Istodobno, njihova uloga u prirodi iznimno je važna.

Kao predatori kontroliraju populacije brojnih kukaca, uključujući muhe, komarce, lisne uši i druge štetnike u poljoprivredi. S druge strane, i sami su važan izvor hrane za mnoge životinje, uključujući ptice, guštere i druge predatore, čime prenose energiju kroz prehrambeni lanac.

Njihova prisutnost – ili izostanak – može biti i rani pokazatelj stanja ekosustava. Bez njih bi se populacije štetnika mogle nekontrolirano povećati, što bi negativno utjecalo na poljoprivredu i stabilnost ekosustava. 'Kukci i paučnjaci temeljni su za funkcioniranje ljudskog društva', kaže Figueroa.

Oni sudjeluju u oprašivanju, pomažu u prirodnoj kontroli štetnika, mogu služiti kao pokazatelji kvalitete zraka i vode, a duboko su prisutni i u kulturama diljem svijeta. 'Kukci i paučnjaci nisu samo bića kojih se trebamo bojati', dodaje Walsh. 'Moramo početi cijeniti njihovu ekološku važnost, a to počinje prikupljanjem više podataka i ozbiljnijim pristupom njihovoj zaštiti.'

Lekcije iz zaštite ptica

Trenutačni sustav zaštite kukaca i paučnjaka u SAD-u izrazito je neujednačen i razlikuje se od države do države, često ovisno o lokalnim gospodarskim interesima. Figueroa smatra da bi se rješenje moglo pronaći u modelu koji se pokazao uspješnim u zaštiti ptica.

Istraživanja pokazuju da su najbolji rezultati u zaštiti prirode postignuti kada se udruže različite skupine i organizacije. U slučaju zaštite ptica to su bili lovci, promatrači ptica, nevladine organizacije i brojne druge skupine te su zajedno radile na tom cilju.

Sličan pristup, smatraju znanstvenici, mogao bi pomoći i u zaštiti kukaca i paučnjaka – skupine organizama bez kojih bi mnogi ekosustavi, ali i ljudska društva, teško mogli funkcionirati.