Kad je 2010. otkriveno da su rani ljudi i neandertalci održavali kontakte, pa čak imali i 'mješovito' potomstvo, to je odjeknulo kao bomba među znanstvenicima koji se bave podrijetlom čovjeka. Sad su istraživači otišli korak dalje, a genetičari na Sveučilištu Pennsylvania utvrdili su da su se te veze najčešće odnosile na mužjake neandertalce i ženke ljudi
Ovo otkriće, nedavno objavljeno u časopisu Science, moglo bi objasniti neravnomjernu zastupljenost neandertalskog nasljeđa u genomu današnjih ljudi. Naravno, nije sasvim jasno zašto je prahistorijsko parenje dviju vrsta - Homo sapiensa i neandertalaca, a koji su izumrli prije oko 40 tisuća godina - u tako velikoj mjeri slijedilo baš takvu liniju.
Istraživači ne znaju, niti mogu znati, koliko često su neandertalci i predstavnici naše vrste imali kontakata, ali studija objavljena 2024. godine sugerira da su dvije skupine razmjenjivale DNA u nekoliko navrata u proteklih 250 tisuća godina, dok su migrirale svijetom. Poznato je da je njihovim miješanjem nastala i treća vrsta, takozvani denisovci.
vezane vijesti
Neandertalski kromosom X pokazuje drukčije ponašanje od onog kod Homo sapiensa?
Većina ljudi nosi mali postotak neandertalske DNA kao genetsko nasljeđe takvih odnosa. U nekim slučajevima ti geni mogu i danas utjecati na ljudsko zdravlje jer ta DNA može regulirati funkcije imunološkog sustava ili pak načine na koje ljudi osjećaju bol. Ono što je dosad bila zagonetka jest da ljudski kromosom X (žene ih imaju dva, a muškarci po jedan X i kromosom Y) praktički nema tragova neandertalske DNA.
Jedno od tumačenja bilo je da se geni na kromosomima X jednostavno ne prenose dovoljno uspješno među vrstama ili je neandertalski gen na njemu bio na neki način 'slabiji' od ljudskog, pa je s vremenom eliminiran u evolucijskom procesu. Novo istraživanje, međutim, odbacilo je tu hipotezu i sugerira drukčiju dinamiku: da neandertalski kromosom X pokazuje drukčije ponašanje od onog kod Homo sapiensa, a oni prikazuju višak ljudske DNA jače nego što bi se očekivalo. Ispitivanje je, inače, prikupilo informacije iz genoma 73 žene te tri uzorka neandertalki.
Istraživači su tako identificirali ljudsku DNA u neandertalskom genomu uspoređujući današnje genome žena u Africi, kod kojih je neandertalska DNA praktički nepostojeća, čime je osigurano da preklapanja dviju DNA ne budu pripisana neandertalcima. Analiza je pokazala da višak ljudske DNA na neandertalskom kromosomu X može biti objašnjen isključivo jakom dominacijom jednog spola prilikom parenja između dviju grupa, što je dovelo do toga da je sasvim malo neandertalskog kromosoma X ulazilo u ljudske gene.
Preciznije, istraživanje je pokazalo da je sparivanje u najvećoj mjeri uključivalo mužjake neandertalce i ljudske ženke. I sljedeće generacije neandertalskih mužjaka potom su se parile s neandertalskim ženkama koje su imale ljudske pretke.
'Partnerska sklonost'
Najjednostavnije objašnjenje je 'partnerska sklonost', odnosno mužjaci neandertalci, ženke Homo sapiensa i ženke neandertalaca s više ljudskih predaka iz nepoznatih su razloga naprosto bili atraktivniji i poželjniji kao partneri. I ta je privlačnost išla u oba smjera. Jedan od faktora možda su bile i migracije, tj. to da su se mužjaci neandertalaca i ženke Homo sapiensa jednostavno nalazili u pravom trenutku na pravom mjestu, ali to nije moglo igrati značajniju ulogu jer je riječ o slučajnosti. Za detaljnija objašnjenja trebalo bi putovati kroz vrijeme.
Sve ovo ne znači niti mora značiti da su neandertalci sustavno odbacivali svoje ženke i okretali se onim ljudskima, ali može sugerirati prilično jaku pojavu da bi u slučaju prisutnosti ženki obiju vrsta one s ljudskim precima bile značajno privlačnije partnerice. No proučavanje tako daleke prošlosti iznimno je složeno te tko zna kakve su još pojave i sile utjecale na sve što se događalo do danas.
