Britanski The Guardian naglasio je kako je riječ o 'začuđujućem' psihološkom dvoboju u kojem Danes i Rhys hipnotiziraju ekran, uz napomenu da je serija melodramatična i 'prezrela', ali neodoljivo gledljiva; kritika bilježi da je riječ o 'napetom psihološkom dvoboju' koji je teško napustiti jednom kad krene.​

Variety seriju uspoređuje s pravim zločinima u stilu Jinx-a, no s manje uvjerljivim antagonistom, ističući da premisa igra na prepoznatljive true-crime reflekse, ali da fokus na antagonistu nema istu težinu kao u svojim očitim referencama; unatoč manama, Danes i Rhys održavaju napetost i interes kroz većinu sezone.​

The Hollywood Reporter ocjenjuje da Danes i Rhys 'daju sve od sebe', ali da je 'The Beast in Me' povremeno upada u monotoniju prestižnog TV projekta, gdje raskoš ambicije i tematsko prenatrpavanje potiskuju emocionalnu jasnoću; svejedno, prizorima tenzije i duelom glavnih likova serija uspijeva servirati dovoljan pritisak da gledatelj ostane.​

Wall Street Journal pristupa iz kuta 'novog susjeda' koji aktivira Hitchcockovske podražaje u seriji: naglasak je na susjedstvu, paranoji i dvojbama oko istine, uz ambijent koji servira moralne sivoće i medijsku fascinaciju 'krvavim pričama'; rezultat je napeta serija koja ipak ne postiže dokumentaristički stil lova na stvarnog zločinca.​

Time magazin naziva ulogu Aggie Wiggs najboljom ulogom Claire Danes nakon serije 'Homeland', ističući njezinu sposobnost da utjelovi usamljenost i 'ponižavanje' te hvali seriju kao 'idealno odabranu glumačku postavu, besprijekorno ritmiziranu i đavolski zaraznu osmodijelnu dramu'; tekst naglašava referencijalnu prirodu serije (Robert Durst, Hudson Yards, Janet Malcolm) i vještinu Antonija Camposa u gradnji ritma i neugodnih susreta.​

Kroz sve recenzije provlače se tri konstante: Suverena studija tuge i opsesije glumice Claire Danes, magnetizam njezinih scena s Rhysom, te ton koji spaja sočni true-crime senzibilitet s ambicijom da kaže nešto o medijima, moći i gentrifikaciji; skeptičniji kritičari zamjeraju prenatrpanost sporednim elementima i povremenu neravnotežu između psihološkog portreta i naslaganih referenci.