Del Toro je više puta istaknuo da mu je roman Mary Shelley 'kao Biblija', ali priznaje da je načinio promjene u likovima i strukturi: preoblikovao je Elizabeth (Mia Goth), promijenio Victorovo podrijetlo i izbacio likove poput Henryja Clervala i Justine Moritz.

Iako je Shelleyina priča među najadaptiranijima — od Whaleove verzije iz 1931. s ikonografskim zelenim stvorenjem do Branaghovog 'Mary Shelley's Frankenstein' (1994.), del Toro je odlučio naglasiti humanizam i unutarnje putovanje likova.​

Strukturno, film zadržava glavne točke romana, ali pristup pričanju je prilagođen: fokus je na emocionalnim lukovima Victora (Oscar Isaac) i Stvorenja (Jacob Elordi), pri čemu se njima daje ravnopravna težina. Guillermo del Toro svjestan je da njegova verzija nije 'najvjernija' u pogledu detalja, ali nastoji prenijeti temeljne ideje o odgovornosti, krivnji i mogućnosti oprosta.​

Whaleov film iz 1931. definirao je popularnu sliku Stvorenja kao nijemog, tupo agresivnog čudovišta s ravnom lubanjom i vijcima u vratu, što odstupa od elokventnog, tragičnog naratora u Shelley. Suprotno tome, del Torovo Stvorenje je više u skladu s literarnom slojevitošću — osjetljivo, svjesno i sposobno za refleksiju.

U fokusu odnos Stvoritelja i Stvorenja

Kako ističe Julie Carlson, profesorica engleskog jezika na Sveučilištu Kalifornija i stručnjakinja za britansko razdoblje romantizma te obitelj Wollstonecraft-Godwin-Shelley, u razgovoru za Variety, promjene u Elizabeth i Victorovoj obiteljskoj pozadini omogućuju filmu da snažnije artikulira teme naslijeđene traume i moralne odgovornosti stvoritelja, čime se premošćuje jaz između gotičke tradicije i suvremene senzibilnosti publike.

Izostavljanje Clervala i Justine redefinira dinamiku krivnje i posljedica, jer film fokusira odnos Stvoritelja i Stvorenja kao primarno dramatsko polje.​

Guillermov 'Frankenstein' definitivno nije 'doslovna' adaptacija, već interpretacija koja inzistira na onome što smatra srcem romana: čovječnost usred monstruoznosti i etika slušanja drugoga.