Gostujući uz Danielu Trbović i Zorana Vakulu kod Aleksandra Stankovića, Radaljac Krušlin podijelila je niz osobnih i profesionalnih iskustava – od prvih dana na lokalnoj televiziji u Pločama do rada na najtežim socijalnim temama i emisijama o mentalnom zdravlju.

‘Radio je kazalište za uši’

Ivana Radaljac Krušlin otkrila je da je ljubav prema medijima razvila još u djetinjstvu zahvaljujući ocu koji je redovito pratio informativni program. Iako je prve televizijske korake napravila na lokalnoj televiziji u Pločama, kaže da joj je radio oduvijek bio bliži.

‘Radio je kazalište za uši. To je prostor gdje mogu kreativnost izraziti puno bolje nego na televiziji. Radio je brži, konkretniji i može biti puno bliži ljudima’, rekla je.

Prisjetila se i poznanstva s Denisom Latinom, kojeg je upoznala dok su zajedno vodili jedan festival u njezinu rodnom kraju. Godinama kasnije slučajno su se sreli na zagrebačkom Glavnom kolodvoru.

‘Čovjek me prepoznao, što mi je bio potpuni šok. Rekao mi je da dođem na televiziju i odveo me u službu za jezik i govor. Tamo su me 'zarobili' na tri godine jer sam kao Dalmatinka imala krive naglaske’, ispričala je kroz smijeh.

Reportaže koje su joj promijenile život

Posebno emotivno govorila je o reportažama s ljudima na društvenoj margini. Kaže da nikada nije tražila senzaciju, nego ljudske priče i razloge zbog kojih netko završi na ulici ili u teškim životnim okolnostima.

Prisjetila se koliko joj je teško bilo pronaći sugovornike među beskućnicima i prostitutkama jer nije željela narušiti njihovo dostojanstvo.

‘Naučila sam da svakoga može dočekati takva priča. Jedna bolest, kredit ili nekoliko loših odluka i gotovo – na ulici si’, rekla je.

Dodala je kako su je upravo takvi razgovori naučili poniznosti i zahvalnosti prema svakodnevnim stvarima koje ljudi često uzimaju zdravo za gotovo.

‘Mladi vide samo atraktivni dio posla’

Radaljac Krušlin osvrnula se i na reporterski posao, priznajući da je često riskirala kako bi bila u središtu događaja. Prisjetila se izvještavanja tijekom prosvjeda, nevremena i atentata na Ivu Pukanića, kada se slučajno našla vrlo blizu mjesta eksplozije.

Posljednjih godina posebno je posvećena emisijama o mentalnom zdravlju na Hrvatskom radiju. Smatra da su ljudi danas otvoreniji prema tim temama, ali upozorava da stigma i dalje postoji, osobito u manjim sredinama.

Na pitanje bi li mladima preporučila novinarstvo odgovorila je da mnogi vide samo glamurozan dio profesije.

‘Mladi uglavnom vide vođenje Dnevnika i televiziju, ali ne vide koliko rada, odricanja i neugodnih situacija stoji iza ovog posla’, poručila je.