Istraživanje objavljeno u časopisu Cell posebno se bavilo starenjem mozga i promjenama koje povećavaju rizik od neurodegenerativnih bolesti. Autori su pratili što se događa s krvno-moždanom barijerom, zaštitnim slojem stanica koji sprječava ulazak štetnih tvari u mozak, i zaključili da je upravo ona jedan od važnih razloga zbog kojih tjelovježba štiti moždano zdravlje. Najizraženiji učinci vidjeli su se kod starijih miševa s oblikom Alzheimerove bolesti, kod kojih su se poboljšali pamćenje i sposobnost učenja.

Kako tjelovježba štiti mozak

Ideja da tjelovježba koristi mozgu nije nova. Desetljeća istraživanja pokazuju da aktivnosti poput hodanja, plivanja, vožnje bicikla, trčanja i treninga snage pridonose zdravijem starenju mozga i boljim misaonim sposobnostima kod starijih životinja i ljudi. Pitanje koje je dugo ostajalo otvoreno bilo je što se točno tijekom vježbanja događa u tijelu da se takve promjene uopće pokrenu.

Saul Villeda, profesor biomedicinskih znanosti na Sveučilištu Kalifornija u San Franciscu i jedan od autora nove studije, godinama je s kolegama pratio tvari koje se tijekom tjelovježbe oslobađaju u krvotok. Riječ je o takozvanim ekserkinima - hormonima, proteinima, peptidima i drugim molekulama koje nastaju tijekom i neposredno nakon napora. Većina ih dolazi iz mišića, ali ova je studija fokus prebacila na jedan protein koji se proizvodi u jetri.

Krvno-moždana barijera s godinama slabi i postaje propusnija, a upravo se to povezuje s upalom, neurodegeneracijom i povećanim rizikom od demencije. U novoj studiji znanstvenici su primijetili da se kod starijih miševa na stanicama te barijere u većem broju nakuplja protein TNAP. On je barijeru činio 'propusnijom'. Kod starih životinja koje su vježbale bilo je manje TNAP-a, a kad su istraživači povećali razine GPLD1, taj je protein uklonio dio viška TNAP-a i tako poboljšao stanje same barijere.

Njihove sposobnosti pamćenja i učenja su se 'znatno poboljšale' kada su razine tog proteina porasle u njihovu mozgu, odnosno u sustavu koji ga štiti.

Isti protein pronađen je i kod aktivnih ljudi

Istraživači su isti protein pronašli i u krvotoku fizički aktivnih ljudi. To još ne znači da je kod ljudi dokazano potpuno isti mehanizam kao kod miševa, ali je važan signal da otkriće možda nije ograničeno samo na laboratorijski model. Gregor Bieri, koji je vodio istraživanje kao postdoktorand u Villedinom laboratoriju, rekao je da su više razine GPLD1 uočene i kod starijih ljudi koji redovito hodaju.

To se uklapa i u ranija opažanja da ni umjerena aktivnost nije bez učinka. UCLA Health još je krajem 2025. istaknuo da i 20 do 30 minuta dnevnog kretanja može imati zaštitni učinak kad je riječ o riziku od demencije. Novo istraživanje sada toj preporuci dodaje i mogući biološki mehanizam.

Može li nastati 'umjetna tjelovježba'

Tu se otvara i novo pitanje: može li se jednog dana dio dobrobiti tjelovježbe prenijeti ljudima koji se ne mogu kretati dovoljno? Villeda i kolege žele ispitati upravo tu mogućnost i krenuti prema eksperimentalnom povećavanju GPLD1 kod ljudi s ozbiljnim poteškoćama u kretanju, primjerice kod nekih pacijenata s demencijom. 

Ipak, ni sami autori ne govore o zamjeni za vježbanje. Villeda je u tekstu vrlo izravno rekao da cilj njegova tima 'nije zamijeniti' tjelovježbu za većinu ljudi. Na kraju je dodao i jednostavnu preporuku: 'Ako možete, vježbajte. To će uvijek biti jedna od najboljih stvari koje možete učiniti za svoje zdravlje.