Više od tri tjedna traje američko-izraelski rat protiv Irana. Je li mir uopće moguć dok iz Washingtona i Teherana stižu oprečne poruke o pregovorima? Kako na krizu gleda Europa i kakve će biti posljedice na energetsku sigurnost? Je li zbog eskalacije na Bliskom istoku rat u Ukrajini pao u drugi plan? O svemu u Otvorenom govore Davor Ivo Stier, zastupnik u Europskom parlamentu, Joško Klisović, međunarodni tajnik SDP-a, Đana Luša s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu te Gordan Akrap, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti Dr. Franjo Tuđman
Prema posljednim informacijama iz Bijele kuće, Iran želi postići dogovor. Klisović se nada da će postići dogovor.
'U svakom slučaju pregovarati o nuklearnom oružju kojeg izgleda Iran niti nema je za Iran jako dobra pozicija. Druga stvar je ako se razgovara o obogaćenom uranu, to je samo jedna komponenta u nastanku oružja. No da li se stvarno razgovara ili ne, mislim da to nisu pregovori kada dvije strane sjede za jednim stolom. Vjerojatno se tu radi o ili dostavi informacija pisanim putem kroz razne non-papere'.
'Čuli smo za 15 točaka prijedloga predstavnika Trumpa ili putem određenih predstavnika, posrednika. Dakle, vidjet ćemo šta će tu biti. Ali da se nešto zbiva, zbiva se. Najbolja indikacija da se nešto zbiva bila je reakcija izraelskog premijera Netanyahua koji je sazvao izraelsku vladu kako bi razgovarao o potencijalnim pregovorima Amerike i Irana, što je sigurno svojevrstan 'game changer' za Izrael, kojemu odgovara jedan produljeni rat i slabljenje Irana maksimalno, kako ne bi više predstavljao regionalnu snagu, regionalnu silu i kako bi došlo do jedne destabilizacije Irana', ustvrdio je, donosi HRT.
vezane vijesti
Stier je objasnio kako je Pakistan voljan ugostiti razgovore SAD-a i Irana, a trebali bi se održati za četiri dana, kako je to doprlo do javnosti. Govori se o ulozi i Turske i Egipta, možda i još neke zemlje koje jednostavno prenose jednoj i drugoj strani poruke kako bi došlo eventualno i do takvih diplomatskih razgovora.
'S druge strane imamo i aktivaciju američke vojske koja se šalje u zaljev, što može biti samo još jedan element pritisaka sa strane Trumpove administracije uoči nekih pregovora kako bi ishodili veće koncesije s druge strane te kako bi pregovarali s pozicije snage', rekao je. Kazao je da u ovom trenutku ima premalo elementa kako bismo mogli zaključiti hoće li doista doći do toga.
'Ima previše još kontradiktornih informacija. Treba pričekati. Naravno da svi želimo da dođe do okončanja ali nažalost u ovom trenutku još bi bilo preuranjeno reći da smo ušli u tu fazu pregovora. A Iran se za sad, koliko mi je poznato, još nije oglasio na ove posljednje izjave američkog predsjednika', rekao je.
Mrkva i batina
Akrap kaže da politika predsjednika Donalda Trumpa, iako na prvi pogled kaotična, uistinu slijedi američke interese i ima racionalnu osnovu. SAD su već dva tjedna u tajnim kontaktima s iranskim dužnosnicima, prvenstveno iz sigurnosne zajednice i drugog i trećeg političkog reda, koji žele smiriti situaciju i spriječiti potpuni raspad Irana. Pakistan je spomenut jer je jedina nuklearna sila u regiji i povezan s obogaćenim uranom. Kaže kako Trump kombinira 'mrkvu i batinu', mobilizirajući 3500 vojnika 82. zračno-desantne divizije za strateške ciljeve. Ističe kako je najveći izazov je reakcija Islamske revolucionarne garde, koja drži represivni sustav, oko 250.000 ljudi.
'Vjerojatno će u Iranu doći do unutarnjih sukoba između struja koje žele ili ne žele dogovor'.
Diplomatska igra
Luša je rekla da je napad na Iran Trump vjerojatno pokrenuo nakon savjeta izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, zbog djelomično suprotstavljenih ciljeva SAD-a i Izraela. Navela je kako je Trump na početku govorio o svrgavanju iranskog režima, ali njegove izjave treba tumačiti taktički, unutar diplomatske igre. Dok Izrael želi dugotrajniji sukob i regionalnu dominaciju, Trump traži izlaznu strategiju, smanjenje nuklearne prijetnje i stabilizaciju situacije zbog izbora i ekonomskih posljedica.
'Cilj mu je postići pregovaračkim putem kompromis i završiti sukob prije važnih događaja poput Svjetskog prvenstva u nogometu', kaže.
vezane vijesti
Klisović smatra da napad na Iran nije bio pogreška Izraela jer se on dugo pripremao za slabljenje iranskog utjecaja na Bliskom istoku. Ključno, kaže, je bilo uvjeriti SAD da se uključe, što Izrael sam nije mogao.
'Procjena je bila da je Iran oslabljen, posebno nakon udara na njegove saveznike i slabije obrane'. Smatra da je Trumpu vojna akcija mogla odgovarati i zbog unutarnjih problema i skretanja pozornosti. Ističe da SAD nisu bile dovoljno pripremljene, što se vidi po slanju dodatnih snaga i nejasnoj izlaznoj strategiji. Unutar Irana postoje podjele oko pregovora, ali i u SAD-u između zagovornika brzog završetka rata i onih za njegov nastavak. Na pritisak za okončanje sukoba utječu i izbori, inflacija, rast cijena energenata i usporavanje gospodarstva.
Regionalni i globalni interesi
Stier ističe da sukob treba promatrati kroz regionalne i globalne interese. Iran želi izbaciti američko prisustvo s Bliskog istoka, dok Izrael nastoji zadržati i uključiti SAD jer Iran vidi kao egzistencijalnu prijetnju. Uz to postoji globalna konkurencija SAD-a i Kine, u kojoj Trump pokušava nastupati iz pozicije moći. Pokušaji udaljavanja Rusije od Kine također nisu dali rezultate. Europa u svemu vidi energetsku ranjivost te potrebu jačanja vlastite proizvodnje, uključujući povratak nuklearnoj energiji i ulaganja u obnovljive izvore. Istodobno se suočava s rastom cijena energenata, potrebom revizije sustava emisija te izazovima migracija i mogućim posljedicama za Ukrajinu.
