Ovog tjedna na meniju: Batina umjesto mrkve

Vrijeme u Trumpovu i Putinovu raju bilo je, očekivano, kratko. Doznali smo da je ipak Trump taj koji je pozvao Putina u Budimpeštu na sastanak, a to smo doznali nakon što ga je otkazao.

Rubio i Lavrov u ponedjeljak su razgovarali da bi pripremili sve buduće sastanke, a Trump nakon toga iznenada mrkvu mijenja za batinu. Poveo je svoj zaokret izražavanjem podrške tobožnjoj inicijativi EU-a i Zelenskog o prekidu vatre i zamrzavanju trenutne linije bojišta – a Putinu, koji se ipak još neće provozati Dunavom s pogledom na Peštu, udario i sankcije kojima je mjesecima, drž-ne daj, prijetio. I to tamo gdje najviše boli – na dvije najveće ruske naftne kompanije. Bod za Zelenskog.

Medvedev je potez nazvao činom rata, kazavši da je Trump stao na stranu Europe, a Zaharova ponovila Lavrova – dok se god ne riješe korijenski uzroci rata, dugoročnog mira neće biti, misleći pritom prije svega na odnose sa SAD-om. Putinu se pak, kako kaže, batina ne sviđa. On bi razgovarao al pari – i dok god osjeti da to nije tako – neće popustiti.

Iste noći stigao je i 'odgovor'. Dva ruska aviona ušla su u litavski zračni prostor. Salama se i dalje reže, ali bi komadi sad već mogli biti veći.

Bruxelles ne želi biti žrtveni jarac Bruxellesa

Samo da znate, EU ove dane nije prespavao. Potrefilo se, eto, da je Trump istu noć udario sankcije na Rusiju kad su europski lideri uspjeli dočekati Ficovo podizanje veta i zadali joj 19. paket sankcija, a one bi trebale oslabiti Putinovu ratnu mašineriju, ovaj put udarajući na Europljanima tako mio ruski LNG.

Fico je možda popustio, ali Orban i dalje Bruxellesu stoji na putu ubrzanog procesa pridruživanja Ukrajine Uniji. Sve to događa se noć prije zakazanog samita Europskog vijeća u Bruxellesu, na kojem je tema svih tema bila korištenje zamrznute ruske imovine kao reparacijskog zajma Ukrajincima, teškog 140 milijardi eura. Mala kvaka – zeleno svjetlo ovdje pak ne daje Belgija jer se upravo u njihovu glavnom gradu nalazi većina depozita te imovine.

I unatoč tome što su u režiji šefa Vijeća Coste noć ranije pripremljene gotovo sve zajedničke izjave o temama na rasporedu, sastanak europskih lidera protegnuo se kasno u noć zbog nećkanja Belgije oko glavnog pitanja.

Razumljivo je to da Belgija pruža otpor europskim izvolijevanjima jer bi se svi pravili veliki humanitarci dok jedu škampe, artičoke i teletinu, ali nitko ne želi preuzeti dio financijskog rizika – tko će vraćati taj novac Rusima ako ga bude trebalo vratiti? Rusi su još jednom zaprijetili Uniji odmazdom pozivajući se na međunarodno pravo, a Bruxelles u Bruxellesu ipak nije popustio pritiscima Bruxellesa.

EU će se pak u svojoj maniri pohvaliti time da je Belgija pristala potpisati zajedničku izjavu – koja zapravo jedino kaže da će se o ruskoj zamrznutoj imovini ponovno raspravljati u prosincu. Ipak, zemlje su se obvezale riješiti hitne financijske potrebe Ukrajine za sljedeće dvije godine.

Gotovo sve, jer Orban, koji je cijeli dan bježao s nastave u Bruxellesu, to nije htio potpisati. Umjesto toga je tulumario u Budimpešti s desecima tisuća pristaša, pazite – na godišnjicu protusovjetske pobune 1956., koju je ugušila Crvena armija. Zima dolazi, a onda uskoro i izbori, pa je morao negdje utopiti tugu zbog zasad propalog samita dvojice prijatelja kojem je trebao biti domaćin. Ali za utjehu, barem je njegova raja odmetnika EU-a dobila još jednog člana – belgijskog premijera De Wevera.

Krhko primirje od kojeg profitiraju samo kladioničari

Koliko ste mislili da će trajati primirje između Izraela i Hamasa? Čak i ambiciozni kladioničari na Polymarketu bili su vrlo konzervativni u procjeni, pa je tek 44 posto njih ocijenilo da će primirje biti prekršeno do kraja godine. Izrael se, kao i inače, potrudio da zarade malo više, pa je već prošlog petka – ni dva tjedna nakon što se Trump bombastično hvalio i gurao za Nobela – udario na Rafah. Kao i uvijek u tim situacijama, tvrdili su da su bili isprovocirani nakon što je 'nekoliko terorista' zapucalo na izraelsku vojsku, pa su ih satrali iz zraka. U napadima je poginulo 13 Palestinaca, uključujući Jahju al Mabhouha, visokog terenskog zapovjednika Hamasa, te pet boraca iz njegova najbližeg okruženja.

Dok si rekao keks, u Izrael je dotrčao ovoga puta ne Rubio ni Hegseth, već glavom i bradicom J.D. Vance, potpredsjednik SAD-a kojeg Trump sve češće šalje da mu odrađuje prljave poslove kako mu ne bi spletkario iza leđa (ako gledate South Park, znate o čemu pričamo). Vance se izgrlio i izljubio s Bibijem Netanyahuom, a kad su se kamere ugasile, priupitao je kako se usuđuje kršiti primirje i što točno planira s nacrtom zakona po kojemu bi izraelsko zakonodavstvo vrijedilo na cijeloj Zapadnoj obali. Nisam ja, majke mi, zavapio je Bibi, pa Likud je glasao protiv tog nacrta zakona, samo što je on usvojen, i to s 25 glasova za i 24 protiv od ukupno 120 zastupnika. Čudna vam je ta matematika? I nama.

Da ne bi bilo baš sve tako bajno za lika koji je Trumpovom voljom od osumnjičenog ratnog zločinca postao pobjednik rata, Međunarodni sud pravde nije zaboravio na Netanyahua. ICJ je donio savjetodavno mišljenje u kojemu se de facto konstatira da Izrael u Gazi krši međunarodno pravo, ne pružajući mogućnost UN-ovim agencijama za pomoć izbjeglicama. Netanyahu, doduše, svima njima može reći da si svoje savjetodavno mišljenje okače mačku o rep jer nisu obvezujuća, ali neka ga tu i tamo podsjećaju na svoje postojanje, posebno kad opet naredi kršenje primirja. A ekipa na Polymarketu okrene još koji dolar.

Gori Ćacilend, gori

Da je Izrael izravna inspiracija Aleksandru Vučiću, poznato je već neko vrijeme, no operacija koju je izveo u srijedu ima možda ne baš Mossadov, ali u najmanju ruku rukopis njegovih izraelskih spin doktora. U srijedu je naime muškarac, kojega će upravo Vučić u jednom od bezbrojnih izvanrednih obraćanja identificirati kao Vladan Anđelković (70), upao u famozni Ćacilend (šator preko puta srpskog parlamenta, koji Vučić smatra ishodištem 'pobjede nad obojenom revolucijom'), navodno ranio starijeg muškarca, a onda propucao prethodno napunjenu kantu benzina i tako izazvao požar.

Anđelković je, poslije će se ispostaviti, bivši agent (čuli ste za termin 'spavač'), srpske Državne bezbednosti, nasljednice UDBA-e i preteče BIA-e, kojeg Riječani znaju kao navodnog člana osiguranja Jovanke Broz i povremenog stanovnika grada na Rječini. Činjenica da tip ima nekakve (obiteljske) veze s Hrvatskom nagnala je novinara jednog od državotvornih, rekao bi Dinko Gruhonjić, toaletoida da postave i pitanje je li čovjek hrvatski špijun, što je Vučić otresao s ramena, a drugim ramenom preko tabloida podvalio lažnu fotku bivšeg srpskog agenta s Andrejom Plenkovićem.

Iznio je Vučić još i hrpu detalja o tipu pištolja i tome kad su ga umirovili (naravno, ne kad je on bio na vlasti), a potom je pustio videosnimku u kojoj Anđelković priča kako se nadao da će ga policija ubiti, u tužnom igrokazu snimljenom kamerom u okomitom formatu. Tako je nakon tjedana i tjedana loših vijesti, od muka s plinom do muka s Europskom unijom, insceniranim terorističkim napadom libela ponovo vraćena u srednji položaj, a Vučić je preuzeo kontrolu na domaćem terenu i pripremio podlogu za proglašenje izvanrednog stanja. I to, baš nekako slučajno, desetak dana uoči obljetnice smrtonosne tragedije u Novom Sadu.

Uzmi dragulje i bježi!

Bilo je to davne 1911., kad je iz pariškog muzeja Louvre ukradena Mona Lisa te je tada preko noći postala najpoznatija slika na svijetu. Kad je otvoren nakon pljačke, mnoštvo je nahrupilo da bi vidjelo prazninu na zidu muzeja.

Ovog tjedna povijest piše sličan scenarij. Svi naime žele vidjeti kako je izvedena najdrskija pljačka u povijesti Louvrea u nedjelju, i to dok je muzej radio. Posjetitelji dolaze vidjeti razbijeni prozor kroz koji su lopovi ušli i odnijeli kraljevski nakit vrijedan 88 milijardi eura.

Trebalo im je četiri minute da kroz balkon najpoznatijeg muzeja na svijetu uđu u slavnu Galerie d’Apollon, iz dviju vitrina uzmu ono po što su došli i, hop, već su bili u bijegu na skuterima. Stotinjak policajaca sad se utrkuje s vremenom u nadi da će pronaći kraljevske dragulje prije nego što odu na vječni počinak na crnom tržištu. A kako to obično biva, francuske vlasti sad su našle naknadnu pamet i propovijedaju o nužnosti povećanja sigurnosti nacionalnih muzeja.

Metalka i ultranacionalistica: Vjerujete li u spin o Sanae Takaichi?

Samo u Japanu moguće je da prva žena na čelu izvršne vlasti bude tvrdolinijska konzervativka koja se opušta sviranjem Black Sabbatha i Iron Maidena na bubnjevima. Sanae Takaichi postala je u ponedjeljak prva premijerka Zemlje Izlazećeg Sunca s tijesnom većinom – 237 od 465 zastupnika donjeg doma te 125 glasova gornjeg doma, doslovno jedan više od protivnika (zvuči vam poznato?). Iako njezin izbor očekivano prate bajke o ženi koja je probila stakleni strop, sve ostalo u vezi s njezinim preuzimanjem japanske vlade upućuje na dobar spin s malo istinske supstance.

Takaichi, naime, možda jest metalka na površini – hvali se da je znala lomiti po četiri kompleta palica dnevno – no da je u Britaniji osamdesetih, metalcima bi dijelila otkaze gore od njezine političke majke Margaret Thatcher. Njezina Liberalno-demokratska stranka, da bi stvar bila gora, zadržala se na vlasti zahvaljujući koaliciji s još desnijom opcijom po imenu Ishin, što je kratica za Japansku stranku inovacije. Takaichi je pritom već od ranije aktivna u sklopu ultranacionalističke lobističke skupine Nippon Kaigi, a ona zagovara domoljubni odgoj i obrazovanje te podržava izmjenu japanskog pacifističkog ustava, posebno članka 9., koji zabranjuje rat i ratne snage.

Da bi se svi ti neugodni detalji nekako amortizirali, u kampanji je puštena hrpa narativa o born to be wild metalki i bajkerici koja je godinama u minici vozila Kawasaki, stažirala kod demokratske senatorice i radila kao TV komentatorica, e da bi se na koncu udala za kuhara jer 'tako neće ostati gladna'. Tko zna Japan, zna i to da su sve te priče prije svega za vanjsku upotrebu jer će se Takaichi, nakon što je dobila utakmicu na domaćem terenu, morati svidjeti zapadnjacima. Problem je to što Zapad u posljednje vrijeme utjelovljuje Donald Trump, lik koji daleko više cijeni njezin odbojan stav prema Kini, pa će pragmatična Japanka morati igrati dvostruku igru. Konichiwa, Sanae!

Koliko su sigurne hrvatske ceste u odnosu na Europu?

Da su nam ceste pune rupa i zakrpi, znamo i bez statističkog biltena Europske komisije za sigurnost na cestama, no da smo u takvoj banani, nismo baš znali. Službeno stvari idu na bolje – u Europskoj uniji je protekle godine 19.940 osoba izgubilo život u prometnim nesrećama na cestama, što je dva posto manje u odnosu na godinu ranije.

Najsigurnije ceste u Uniji imaju Švedska i Danska, s 20, odnosno 24 smrti na milijun stanovnika, a Rumunjska i Bugarska, sa 78, odnosno 74 preminula, čvrsto drže začelje. I Hrvatska je tu negdje: u protekloj godini 239 osoba izgubilo je život, što će dati prosjek od 62 preminula na milijun stanovnika – 13 posto manje u odnosu na godinu prije – no Litva s 22 posto i Latvija s 19 posto manje žrtava ipak su zabilježila najveće povećanje.

Ne znamo jesu li i oni u odnosu na godinu prije drastično povećali kazne u prometu, no kod nas su one u godini za nama rasle i po nekoliko puta, pa bismo rezultate ovih mjera iduće godine možda mogli vidjeti i kod nas. Dakako, iako se oni koji čine najgore prekršaje uvijek nekako izvuku.

Kad Amazon kihne, internet dobije upalu

I tako bi.

Poremećaji u radu Amazonove podružnice za računalstvo u oblaku Amazon Web Services (AWS) u ponedjeljak su nakratko srušili pola interneta, a s time i desetke internetskih servisa i aplikacija diljem svijeta koje svakodnevno koristimo, od Snapchata, Slacka i Canve do Fortnitea, PlayStationa i Zooma.

Poremećaj je nastao u regiji US-EAST-1, glavnom čvoru Amazonove infrastrukture u sjevernoj Virginiji, kroz koji prolazi ogroman dio globalnog internetskog prometa. Naknadno smo saznali da je krivac bila greška u softveru za automatizaciju. AWS je otkrio niz događaja koji su doveli do toga. 'Kao da imate telefonski imenik bez brojeva', objasnio nam je slikovito profesor Vedran Dakić.

A pritom se nametnulo važno pitanje - jesmo li danas previše ovisni o jednoj kompaniji i što Europa može naučiti od tog incidenta? Jer ipak AWS danas predstavlja digitalnu kralježnicu interneta i pokreće milijune web servisa, baza podataka i aplikacija. To je, dakle, ključni dio globalne infrastrukture, a mnoge tvrtke nemaju rezervni plan u drugoj regiji ili kod drugog pružatelja. Takvi padovi, pojasnio je profesor, podsjećaju da je rizik koncentriran – jedan kvar ima globalne posljedice.

Iako tehnička rješenja postoje – višeregionalne kopije, multicloud arhitektura i redovito testiranje planova oporavka – to je skuplje i složenije, pa mnoge tvrtke to odgađaju... dok se ne dogodi incident. A sličan i većih razmjera dogodio se prošle godine u srpnju, kada je softverska greška u američkoj sigurnosnoj tvrtki CrowdStrike paralizirala bolnice, zračne prijevoznike, banke i državne institucije diljem svijeta, izazvavši jednu od najvećih internetskih blokada u povijesti i štetu procijenjenu na 10 milijardi dolara.

Ažuriranje za svoj senzor Falcon, alat za otkrivanje i suzbijanje kibernetičkih prijetnji, izazvalo je pad približno 8,5 milijuna računala diljem svijeta. 'Plavi ekran smrti' više nije plavi, no opasnosti i rizici ostaju isti, pa više nije pitanje hoćemo li doživjeti novi krah interneta, već – kada.

Što je zajedničko princu Harryju, Meghan, suosnivaču Applea i vodećim znanstvenicima?

Superinteligencija. Više od 850 poznatih osoba, među kojima su vodeći stručnjaci za umjetnu inteligenciju, tehnološki pioniri i javne ličnosti, potpisalo je u srijedu izjavu kojom se poziva na zaustavljanje razvoja tzv. superinteligencije – oblika umjetne inteligencije koji bi u većini kognitivnih zadataka nadmašio ljudske sposobnosti.

'Perspektiva superinteligencije izaziva zabrinutost – od gubitka slobode, dostojanstva i kontrole do ugroze nacionalne sigurnosti, pa čak i mogućeg nestanka ljudske vrste', stoji u dokumentu.

Izjavu su potpisali osnivač Virgin Groupa Richard Branson, suosnivač Applea Steve Wozniak, kao i istaknuti znanstvenici Yoshua Bengio i Geoff Hinton, koje se često naziva 'očevima modernog AI-a'. Među potpisnicima su i vodeći istraživači poput Stuarta Russella sa Sveučilišta Berkeley. A u toj znanstvenoj i biznis eliti našli su se i – princ Harry i njegova supruga Meghan. Tko zna, možda superinteligencija o tome jednog dana snimi seriju za Netflix - With Love, AI.