USKRSNUĆE LEGENDE

Svi žele povratak Samoborčeka: Raskrčili smo staru trasu kultnog vlaka i provjerili je li to moguće

25.01.2026 u 08:50

Bionic
Reading

Od 1901. do 1979. godine Samoborček je od danas napuštenog kolodvora u Adžijinoj ulici vozio sve do Svete Nedelje, Samobora i prema Bregani. No pruga je zatvorena zbog manjka putnika, a 50 godina kasnije uspomena na njega zatrpana je betonom i novogradnjom te je od nje ostalo nekoliko sitnih tragova. Dok u Svetoj Nedelji žele ponovno vlakom do Zagreba, stanovnici Trešnjevke na bivšem dijelu pruge kod Toplane žele zelenu biciklističku stazu. Zagrebačka vlast smatra da treba udovoljiti svim ovim zahtjevima

Vrijeme prolazi, gradovi se mijenjaju, a zemlja i ljudske aktivnosti gutaju tajne o tome kako je prostor na kojem danas živimo nekada davno izgledao. Eventualno ostanu samo detalji, a iznenađujuće je to da ne trebaju proći stoljeća da bi se tajne prošlosti zakopale. Ponekad, kao u slučaju Samoborčeka, za to je potrebno samo 47 godina.

Ime koje danas mnogi vežu uz autobusnu kompaniju od 16. siječnja 1901. pa sve do 31. prosinca 1979. godine bio je vlak koji je na zagrebačkoj Trešnjevci imao kolodvor u današnjoj Adžijinoj ulici.

Kako navodi stranica Mapiranje Trešnjevke, uska pruga Samoborček prostirala se preko Nove ceste, južno od sadašnje Toplane, preko Selske ceste, a sjekla je Stubičku, Klanječku i Zagorsku ulicu te paralelno s prugom uobičajenog kolosijeka išla prema Podsusedu, Svetoj Nedelji i Samoboru, kasnije i do Bregane. Ključnu ulogu za gradnju ove pruge odigrao je samoborski gradonačelnik Ljudevit Šmidhen, čijim je zalaganjem 1. studenog 1884. godine izgrađen tada drveni Podsusedski most kao preduvjet za njezinu izgradnju.

Napuštena postaja i trag pruge u okruženju zgrada i dječjih parkova

Od posljednje vožnje tzv. Srebrne strijele, uskog aluminijskog vlaka koji je vozio tom rutom, Samoborčekov kolodvor jedva je primjetan detalj u prometnoj Adžijinoj. Kao i svaki napušteni objekt, pun je otpada u dotrajalim otvorenim prostorijama. Narančasti bicikl parkiran uz jedan od stupova pokazuje da ga netko ipak ponekad posjeti, a beton ispred postaje u potpunosti je prekrio ikakve dokaze da je ondje nekad bila pruga. Odmah pokraj kolodvora, na Adžijinoj 10, smjestilo se prodajno skladište tvrtke za građevinski materijal Samoborka, čije betonizirano parkiralište također skriva nekadašnju trasu Samoborčeka.

Općenito, u moru novogradnje, betona i dječjih parkova Trešnjevke morate biti pravi ljubitelj zagrebačke povijesti ili željeznički entuzijast da znate da je ondje nekad prolazio vlak. Sitni tragovi pruge tek su izvirali kod požarnog puta pokraj zgrade između Adžijine i Pasarićeve ulice te u travnatom dvorištu Pasarićeve 1. Nedaleko je to od popularne trešnjevačke pivnice, koja danas poslužuje goste u bivšoj zgradi kolodvora, a na parkingu ispred nje još se vide obrisi cigle na tlu.

Ciglena kuća u Kučerinoj ulici, stisnuta između dječjeg parka i moderne zgrade, nekoć je bila radionica za održavanje infrastrukture.

Na mjestu pruge danas je smještena i zgrada Mjesnog odbora Samoborček, čiji naziv nosi uspomenu upravo na tu željeznicu. No čini se da mnogi nisu svjesni toga.

'Ne znam ništa', 'Nisam znala da je tu bila željeznica', 'Nedavno sam se doselila' – kratki su odgovori užurbanih prolaznika i stanovnika Trešnjevke koji nam pokazuju da drastične promjene vizure grada u skoro 50 godina i zamjena stanovništva vode do zaborava.

Uspomena u grafitu u zelenoj oazi: 'Bila je ugodna vožnja'

Tragovi toga da Samoborček ipak nije zaboravljen u koktelu betona – novoizgrađenih zgrada i stambenih objekata koji su tek u gradnji – na nekadašnjoj prometnoj ruti žive na zelenom puteljku koji lokalno stanovništvo zove Grba. Nekoć je tamo prolazio Samoborček, a danas je to zelena oaza pokraj Toplane Zagreb te prečac između Kljaićeve ulice i Parka pravednika među narodima (Ciglenica na Selskoj cesti). Popularna je među biciklistima i šetačima pasa, a tamo je i boćalište, čija je pregrada oslikana muralom vlaka s vagonima, ni manje ni više nego legendarnog Samoborčeka.

Ondje upoznajemo 76-godišnjeg Miću, a on se na Trešnjevku doselio 1965. godine. Kako nam kaže, sjeća se željeznice koja se prostirala tim krajem sedamdesetih, a i sam je bio među putnicima te je promatrao kako izgradnja zgrada briše dokaze toga.

'Pa bila je to ugodna vožnja, ljeti su vagoni imali krovove, ali su bili otvoreni, a zimi su bili skroz zatvoreni. Putovali su radnici iz Zagorja, ali se sve zatvorilo jer, čini se, nije bilo rentabilno', prisjetio se Mićo.

Od vlaka ostao kafić, za Svetu Nedelju samo bus

Istina, Samoborček je prestao s radom upravo zbog smanjenja prometa i interesa putnika. Uz grafite na Grbavici, uspomene na Samoborček vidjeli smo i u Podsusedu. Nedaleko od nekadašnjeg Podsusedskog mosta, danas betonske konstrukcije, možete tako popiti kavu u kafiću Samoborček.

Svojom jednostavnom tablom izvana ne daje znakove da mu naziv potječe od nekadašnje pruge. No zato je u blizini pruga moderne željeznice, ali ona ide prema Zaprešiću. Oni koji, primjerice, žele ići do Svete Nedelje, odakle mnogi ljudi dolaze na posao, studiranje i u školu u Zagreb, moraju se osloniti na autobusni prijevoz.

Zurovec traži povratak željeznice Svetoj Nedelji

Samoborček je danas stvar prošlosti koja fascinira ljubitelje povijesti i željeznice, ali i političare. Među njima je gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec.

Obraćajući se svojim pratiteljima na društvenim mrežama, Zurovec je 16. siječnja, na nedavnu 125. obljetnicu prve vožnje Samoborčeka, poručio da je 'vrijeme da se povijesna ideja Samoborčeka pretoči u suvremenu, modernu i funkcionalnu prigradsku željeznicu'. Naglasio je da nije 'više pitanje trebamo li je graditi, nego kada ćemo konačno krenuti'.

'Ona znači manje gužvi na cestama, brži i sigurniji dolazak na posao i u školu, kvalitetniji javni prijevoz te održiv i dugoročno pametan razvoj našeg grada i cijelog zapadnog dijela zagrebačkog područja. Više puta sam isticao važnost projekta i u Saboru, postavljajući pitanja još 2023. ministru Butkoviću, ali i u međunarodnim stručnim razgovorima; sudjelovao sam u studijama izvodljivosti te otvoreno zagovarao suradnju svih partnera kako bismo ga što prije doveli do faze gradnje. Obnova ove željezničke veze je velik iskorak u budućnost. Vjerujem da će se što prije krenuti graditi suvremena pruga prilagođena današnjim potrebama ljudi, gospodarstva i okoliša. To je ulaganje koje ne koristi samo jednoj sredini, već cijeloj regiji', rekao je Zurovec, naglašavajući da je za to, kao i prije više od 125 godina, ključan Podsusedski most te da ga treba obnoviti.

Prometni stručnjak: 'Nova pruga ne bi trebala biti problem'

Ponovnu izgradnju Samoborčeka podržava i Mladen Nikšić iz Zavoda za željeznički promet zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti. U razgovoru za tportal kaže da je u posljednjih 20 do 30 godina bilo nekoliko inicijativa i projekata u tom području.

'Ne bi trebao biti problem napraviti prugu koja bi se u Podsusedu odvajala od ove postojeće prema Zaprešiću. Mislim da bi ta pruga bila dugačka 17 kilometara, povezivala bi Svetu Nedelju i Samobor, a vjerojatno bi bilo pametno potegnuti je do Bregane jer puno ljudi gravitira Zagrebu. Svakako je pametnije rješenje od vožnje autom, autobusom ili bilo kojim prometnim sredstvom koje zagađuje okoliš. To je pretežno ravničarski dio pruge, bez velikih uspona, pa ne bi bilo problema u izgradnji. Mislim da bi bilo oko šest ili sedam postaja i ne vidim alternativu tome. Potezati tramvajski promet ili metro na tom dijelu nema smisla', sažeo je Nikšić svoj stav.

Nikšić: Željeznica ekonomski nema smisla, ali ima prometno i ekološki

Naglasio je da pruga mora biti elektrificirana te nova trasa može zaobići svu novogradnju koja je pokopala nekadašnji Samoborček. Uska pruga imala bi minimalan utjecaj na okoliš, a uz putnike bi se mogao prevoziti i teret.

'Sedamdesetih godina bila je velika ekspanzija automobilskog prometa te su ljudi kupovali svoja vozila i postali jako komforni, a nije se brinulo o ekologiji. Danas više nije toliko jeftino voziti se autom, a tu je i ekološki moment – prevozite 200 do 300 ljudi u jednom vlaku, a to znači da nemate 200 do 300 automobila na cesti. Vidimo da je cestovni promet zagušen, a autobusi više ne mogu samo tako prolaziti kroz raskrižja i zastoje', opisao je Nikšić razliku između razdoblja u kojem je Samoborček ugašen zbog nedostatka interesa putnika i današnjeg stanja.

Dok su brži prijevoz bez gužvi i ekologija glavni argumenti za podršku željeznici, naš sugovornik upozorava da se cijeli projekt mora dobro obrazložiti jer vlakovi još uvijek nisu profitabilni.

'Mislim da bi se našli (europski) fondovi za financiranje takve pruge. Ekonomski to možda i nema toliko smisla jer vam je praktički svaka željeznica gubitaš u svakoj zemlji, pogotovo u putničkom prijevozu, koji subvencioniraju država ili lokalna zajednica. No treba obrazložiti da je ideja da se ljudi što manje voze autobusima i autima te da se koristi nešto što je ekološki najprihvatljivije, a to je željeznica', zaključio je Nikšić, inače i sudski vještak za željeznički promet.

Tomašević 2025. godine: 'Pravi je trenutak za željeznicu'

Vlast u Svetoj Nedelji želi prugu, a gradska vlast u Zagrebu promatra Samoborček iz dva ugla. Tijekom kampanje za lokalne izbore 2025. godine, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević naveo je da je 'postojeći samoborski autobusni kolodvor u svom projektu zacrtan i kao željeznički terminal' te da se slaže da treba izgraditi prugu od Bregane preko Samobora i Svete Nedelje te da se u Podsusedu spaja na postojeću prugu sa Zagrebom.

'Pravi je trenutak za to jer upravo sada HŽ Infrastruktura radi ogroman zahvat na prometnom čvoru Zagreb, u što se uklapa i postojeća studija o lakoj samoborskoj željeznici, rentabilnijoj i primjerenijoj za predviđeni broj putnika. Kapitalni troškovi za njezinu izgradnju kreću se između 150 i 200 milijuna eura, što prema milijardama eura, koje HŽ Infrastruktura mora uložiti u sljedećih 10 godina, doista nije velik novac u odnosu na efekt velikog broja putnika koji bi svakodnevno koristili tu željeznicu', rekao je Tomašević krajem svibnja 2025. godine, prenosi Radio Samobor.

Trešnjevka hoće zelenu oazu, vlast: 'Radimo na biciklističko-pješačkoj stazi'

S druge strane, na Trešnjevci stanovništvo zanima livada Grbavica, za koju ističu da je jedna od posljednjih zelenih oaza u betoniziranom kvartu. Tamo su 2017. godine kao neformalno udruženje građana pokrenuli inicijativu da se uredi tako da u njoj ostane zelenilo, uz uređenje pješačko-biciklističko-parkovnog koridora.

Zagrebačka vlast je ovog tjedna navela da planira bivšu rutu Samoborčeka, skoro devet kilometara dugu trasu, prenamijeniti u biciklističko-pješačku magistralu koja će zapad grada povezivati s centrom. Vibor Videc, pomoćnik pročelnika u Gradskom uredu za mjesnu samoupravu, promet, komunalne poslove, civilnu zaštitu i sigurnost, najavio je za HRT izradu idejnog rješenja Samoborčeka te da će se u travnju ove godine znati koje bi se dionice prve mogle projektirati i koje su sve dozvole potrebne za to. Put do Samobora nije planiran, ali nekadašnja prva stanica na Adžijinoj trebala bi postati početak pješačko-biciklističke staze od Zagreba do Podsuseda.

'Ideja nije nova, stara je više godina i više puta bila je propitkivana jer je taj koridor bivšeg vlaka vrijedan na zapadnom dijelu grada, ali je u potpunosti neiskorišten. Cilj ovog projekta, koji je u postupku naručivanja, jest da se snimi situacija na cijeloj trasi, postojeća prometna infrastruktura u zoni cijelog koridora, i da se izrade idejna prometna rješenja po dionicama', naveo je Videc, prenosi HRT.

U svakom slučaju, gubitkom Samoborčeka, Trešnjevka je dobila obilje novog prostora za stanogradnju (koji je itekako iskoristila), a Sveta Nedelja i Samobor izgubili su vrijednu prometnu poveznicu s glavnim gradom Hrvatske. Stanovnici Trešnjevke žele zelenu površinu te više staza za pješake i bicikle, a stanovnici Svete Nedelje prugu koja će ih opet ujediniti sa Zagrebom.

Vidimo da ideje lokalnih zajednica omogućuju da se zadovolje svi zahtjevi. Ali, kao i uvijek, to je pitanje financija te vremena potrebnog da se biciklističko-pješačke i 'željezničarske' fantazije s papira prebace u stvarnost i praksu za zadovoljenje potreba građana šireg zagrebačkog područja.