To je grad koji je jedno od ključnih središta diplomacije, sjedište 18 izrazito značajnih međunarodnih organizacija poput Crvenog križa, Svjetske zdravstvene organizacije, Svjetske trgovinske organizacije, CERN-a, UN-ovih ureda poput onih za ljudska prava (OHCHR) ili za izbjeglice (UNHCR). Stoga ne treba čuditi da je Ženeva zbog toga dobro znani grad diljem svijeta, ali i drugi najskuplji u ionako skupoj Švicarskoj (odmah iza Züricha).

No, ne trebate biti diplomat da biste uživali u ovom gradu u kojem možete iskusiti švicarsku tradiciju, poput uživanja u cheese fondueu ali i susresti se i upoznati brojne kulture u snažno izraženoj kozmopolitskoj sredini.

Grad je fantastično povezan javnim prijevozom, a zanimljiva je i dostupnost pitke vode na otvorenim zdencima koji su označeni plavom naljepnicom kako bi istaknuli ljudima da pored upijanja pogleda na fontanu, možete i napuniti svoju praznu bocu vode kako biste se osvježili.

Iako je Ženeva znatno manja od Zagreba (15,93 kvadratnih kilometara nasuprot 641 kvadratna kilometra hrvatske metropole), puna je atrakcija i prekrasnih detalja koji bi se mogli danima istraživati. Nažalost, autor ovog teksta je bio na kratkom, praktički jednodnevnom posjetu ovom prekrasnom gradu u travnju. Primjerice, čuveni Cvjetni sat nisam stigao vidjeti.

No, srećom ima i drugih znamenitosti. Primjerice, Međunarodni zid reformacije (svečano otvoren 1909. godine, prikazuje ključne pojedince, događaje i dokumente protestantske reformacije pod čijom je filozofijom i logikom Ženeva izrasla u bogat grad kakav je danas).

Bila je tu i jedna atrakcija koju nipošto ne smijete propustiti dok prolazite centralnim ulicama uz Ženevsko jezero. Jet d'Eau (Vodeni mlaz) fontana je koju ne možete vidjeti svaki dan, a izbacuje nevjerojatnih pet tisuća litara vode u sekundi 150 metara u zrak. Vidljiva je čak iz aviona i jedno je od glavnih simbola Ženeve otkako je prva varijanta ove fontane stavljena u pogon 1886. godine.

Parc du Bastion - Maksimir, a Jardin Anglais - Zrinjevac?

Međutim, dok je Jet d'Eau atrakcija koja čini Ženevu jedinstvenim putničkim iskustvom, mene kao i grupicu mojih suputnika iz Hrvatske, iznenadilo je što su nas neke stvari neodoljivo podsjetile na Zagreb. Ženeva, vjerovali ili ne, ima i svoj gornji grad, povišeni dio gdje se nalazi gradska vijećnica, a s koje puca pogled na donji, noviji dio grada. Primisli na Strossmayerovo šetalište u Zagrebu odmah su pale na pamet.

K tome, već spomenuti Zid reformacije se nalazi u gradskom parku imena Parc des Bastions koji je izgrađen između 1881. i 1882. godine. No, njegov ulaz i portal nas je sve automatski podsjetio na zagrebački Maksimir čiji je portal, iako puno manji, izgrađen 1841. godine. K tome, oba parka odmah na samom ulazu, uz početak staze imaju paviljone koji su ujedno ugostiteljski objekti. raspored tih paviljona od ulaznih vrata na obje lokacije, barem laičkom oku, skoro su identični, kao da je ista logika slijedila oba prostorna uređenja.

Također, nedaleko od Ženevskog jezera, Cvjetni sat je smješten na području naziva Jardin Anglais (Engleski vrt) koji je formiran 1855. godine. U njemu je smješten i glazbeni paviljon, koji nas je odmah podsjetio na zagrebački Zrinjevac koji je otvoren 1873. godine, a kao što je znano, za glazbeni paviljon u ovom zagrebačkom parku pobrinuo se bogati trgovac Eduard Prister koji ga je darovao gradu 1891. godine. No, zanimljivo, malko širi i niži ' Le kiosque à musique de Genève' (Ženevski paviljon za glazbenu pozornicu) koji smo vidjeli u Jardin Anglaisu je izgrađen između 1881. i 1882. godine.

Budimo iskreni, ovi povijesni podaci autoru teksta nisu bili poznati tijekom razgledavanja, ali su po povratku u Zagreb samo dodatno zagolicali maštu. Znamo da se za Zagreb često govori da je 'mali Beč', ali što je sa ovim sličnostima sa Ženevom? Je li sve to puka slučajnost, krivi dojam u trenutku ili natruha kako je arhitektonska povijest Europe puno dublja i povezanija nego se čini?

'U švicarskim gradovima stalno imate dojam da ste u centru'

Lijepe uspomene na Ženevu ima i dr. sc. Alan Braun, docent zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta na kojemu je predstojnik Zavoda za graditeljsko naslijeđe. U Ženevi je, kaže nam, bio prije desetak godina, kada je posjetio arheološko nalazište ispod tamošnje katedrale Svetog Petra. Kaže nam, oduševila ga je stratigrafija nalaza iz različitih razdoblja koji su bili jasno naznačeni i opisani grafičkom ljestvicom. No, na površini grada, naglasio je da Ženeva kao utjecajni diplomatski grad ima kozmopolitsku dimenziju, ali se nesumnjivo vide utjecaji francuske arhitekture. To uključuje uske parcele, i mansardne krovove, prepoznatljivi po svojim lomljenim obrisima. No, kako u Ženevi, tako i u drugim švicarskim gradovima koje je posjetio, naš sugovornik ističe ugodu toga što nema 'centralnih i manje centralnih dijelova'.

'Kod Švicaraca generalno imate dojam da ste stalno u centru, dok je kod nas puno veća razlika između centra te rubnih dijelova grada i periferije. Možemo reći da je za to zaslužno bogatstvo, ali i kulture i tradicije jer Ženeva kao i ostali švicarski gradovi ulaže velika sredstva u kulturu, kulture sadržaje, parkove, arhitektonske senzacije. K tome švicarski su gradovi jako dobro povezani s prirodom. Primjerice, Zurich i Ženeva sa svojim jezerima, Bern i Basel s rijekom, žive na tim vodenim površinama'. naveo je Braun.

Stručnjak usporedio Zagreb i Ženevu: 'Zagreb uspješno pratio trendove'

No, nakon što je pogledao fotografije Parc Bastiona i glazbenog Paviljona na Jardin Anglaisu, ustvrdio je da je 'malo dodirnih točaka povijesno-prostornog razvoja Zagreba i Ženeve', ističući da 'uzore za Zagreb treba tražiti u srednjoeuropskom kulturnom krugu'.

Kod pitanja o gornjem gradu, podsjetio je da je većina gradova u srednjovjekovno vrijeme preferiralo biti na povišenom i ograđeni kako bi se obranili od napadača te su se tek kasnije spuštali u nizine.

'Sličnosti koje spominjete su opća mjesta srednjovjekovnog smještanja povijesnih gradova ili romantičarske tendencije u oblikovanju vrtova i perivoja u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća ili pak urbane opreme modernih europskih gradova druge polovice 19 stoljeća. Očito je da ih je onovremeni Zagreb uspješno pratio, s napomenom da su i zapadnoeuropske urbanističke ideje kod nas dolazile kao derivat austrijskih ili njemačkih nastojanja da ih usvoje', komentirao nam je Braun potaknuvši više pitanja o arhitektskim trendovima i njihovim putovanjem kroz Europu.

Arhitektura romantizma: Otvorenost gradova i zelenilo

Naš sugovornik naglašava da iako Zagreb ima dugu povijest, kao grad je formalno ujedinjen tek Carskim ediktom 1850. godine, čime je onda počeo dobivati sve elemente suvremenog modernog srednjoeuropskog grada. Od prostorno-planske dokumentacije, ali i infrastrukture poput vodnog sustava, kanalizacije, konjskog tramvaja, uspinjače i vlaka bez kojeg, ističe, Braun, ne bi bilo nikakvog prosperiteta za grad. Iako je naglasio da je nedostatak novaca utjecao na dinamiku planiranja, živahne rasprave u novinama tog vremena pokazuju da se itekako razmišljalo o izgledu budućeg glavnog grada Hrvatske.

'Svaki je grad ovisno o svojoj situaciji primijenio osnovnu ideju, a to je da uklonimo povijesne zidine, unaprijedimo kolni i pješački promet, prodišemo, odnosno uvedemo suvremene infrastrukturalne sustave, oplemenimo grad da ljudi bolje žive', rekao je Braun ističući da su tijekom posljednje četvrtine 19. stoljeća u Zagreb potaknuti tržišnim prilikama dolazili brojni arhitekti iz austrijsko-njemačkog područja (Hermann Bollé, Kuno Waidmann) ili hrvatski arhitekti koji su se vratili poslije školovanja u Beču (Janko Nikola Grahor, Janko Holjac, Martin Pilar, Leo Hönigsberg).

Upravo su zelenilo i otvorenost gradova bile ključne odrednice romantičarskih ideja koje je Braun spominjao te su bile misao vodilja otvaranjima parkova i perivoja poput Zrinjevca i Maksimira u Zagrebu, koji su nas podsjetili na ženevski Jardin Anglais i Parc des Bastions. Upitan za neki primjer kako su se zapadnoeuropske ideje mijenjale kroz austrijski i bečki filter prije nego bi došle do Hrvatske, Braun je pojasnio na primjeru Pariza koji je od 1853. do 1870. godine prolazio 'Haussmannovu renovaciju', dajući glavnom gradu Francuske njegovu prepoznatljivu vizuru (ali bez Eiffelova tornja koji je stigao kasnije). No, objašnjava nam Braun, francuski arhitekt Georges-Eugène Haussmann je dobio uputu od vlasti kako se ključne točke Pariza moraju urbanistički spojiti na način da u slučaju potrebe i vojska može što brže intervenirati. Dakle, radilo se na otvaranju povijesnog grada i njegovog povezivanja, ali uz razmišljanje i o vojnoj sigurnosti, dok su u Beču prioriteti bili drugačiji.

'U Parizu imate aksijalno povezivanje (po osi , op.a) glavnih arhitektonskih naglasaka, dok je Beč to derivirao u interpoliranje kružnog parkovno-perivojnog sustava u kojem su smještene reprezentativne zgrade uprave, kulture i edukacije. Beč se već bio razvio izvan zidina i tema je bila da stari i novi grad spoje u formi, bogatog kružnog prstena zelenila, koji smo onda pak mi ovdje u Zagrebu derivirali u 'zelenu potkovu' jer smo tu suvremenu urbanističku ideju prilagodili planovima zacrtanoj i djelomično izvedenoj mreži ulica koja prati blokovsku izgradnju Donjeg grada'. Beč će u svoj Ring unijeti parlament, gradsku vijećnicu i teatre. Zagreb ne, mi smo u područje potkove unijeli samo edukativne i kulturne institucije kao što su kazalište, sveučilišnu biblioteka, kemijski paviljon ili umjetnički paviljon, dok su zgrade uprave ostale na Gornjem gradu da nam ih Carevina ne bi dokinula tijekom seljenja, objasnio je Braun što je sve u Zagrebu utjecalo na prilagodbu arhitektskih trendova.

Katalozi 19. stoljeća: Glazbeni paviljoni kao trend za narudžbu

Zanimljivo je i što, iako je u razdoblju od 18. do 19. stoljeća svijet bio znatno manje povezan nego danas, arhitektski trendovi su mogli putovati tisućama kilometara, doista s jednog dijela kontinenta na drugi. Glazbeni paviljoni, kakav ima i Zagreb na Zrinjevcu te Ženeva u Jardin Anglaisu. Braun navodi da se, koliko je njemu poznato, dizajn glazbenih paviljona ne može točno pripisati jednom arhitektskom imenu ali da su se oni počeli javljati kroz 19. stoljeće i pokazivati putem međunarodnih izložbi. Njihov standard je da budu uzvišeni na postolju, najčešće od kamena, s drvenom konstrukcijom i naglašenim krovom.

Uz glazbene poput onog na Zrinjevcu oni mogu biti i veliki poput Umjetničkog paviljona u Zagrebu koji je otkupljen iz Budimpešte gdje je bio predstavljen 1896. godine na Milenijskoj izložbi, rastavljen pa doveden u Zagreb. Možda to zvuči nevjerojatno, ali Braun nam ističe da je 19. stoljeće bilo doba kataloga koji su reklamirali opremu koja bi išla u sve kutke kontinenta.

'Dolaskom željeznice u drugoj polovici 19. stoljeća na naše prostore, dolazi do brzog razvoja i značajne gradnje koja više nije manufakturna nego ide prema industrijskoj. U tim katalozima, mogli ste naručiti konzole, kapitele (sastavni dio stupa, op.a), potprozornike i natprozornike', pobrojao je Braun kako su na ovim način različite tvrtke na različitim područjima mogli dostavljati slične i identične materijale koji su se onda unosili u vizure grada.

Suvremena hrvatska arhitektura se treba više otvoriti prema svijetu

Fascinantni tokovi arhitektskih trendova i rješenja su time mogli doći u svaki kutak Europe. Ipak, pitamo našeg sugovornika, je li mu neobično kada laicima takvi slični detalji zapnu za oko i počnu tražiti po drugim stranim gradovima sličnosti sa svojim. Ipak, naglašava nam, to nije nimalo laički potez.

'To potvrđuje da je Zagreb u razdoblju 19. stoljeća počeo pratiti urbanističke trendove koje su onda zaista bili negdje na drugom kraju svijeta. Ali i kada odete u obližnji Graz naići ćete na ulice koje vas podsjećaju na Zagreb, mnogi Zagrepčani Sporgasse u središtu povijesnog Graza zovu Radićevom jer jako podsjeća na našu Radićevu ulicu', rekao je naš sugovornik na usporedbu Zagreba i Ženeve.

Štoviše, smatra da se suvremena hrvatska arhitektonska scena treba više otvoriti prema svjetskim utjecajima kojima se opet, ovisno o financijama i specifičnostima, može dati lokalna dogradnja.

'Nekad su nam kroz Beč dolazili zapadnoeuropski utjecaji, kasnije su nam isto preko Europe dolazili indirektno i američki utjecaji. No, bojim se da danas nedovoljno pratimo trendove, čini mi se kao da smo se zatvorili. Mislim da Zagreb zaslužuje realizaciju svjetski priznatih arhitekata, propustili smo priliku za to pri natječaju za zagrebačku zračnu luku, ali možda nam se sada, u nesretnim okolnostima nedavnog požara u Vjesniku, pruža nova mogućnost' zaključio je docent Braun te dodao kako dobra arhitektura, čak i kada se prilagođava lokalnim uvjetima, ustvari nema granice.