Europska komisija planira zaobići Europski parlament u jednom od najvažnijih reformskih zahvata u području kemijske sigurnosti, što je izazvalo ozbiljne tenzije u Bruxellesu
Prema informacijama koje je objavio Politico, Bruxelles razmatra mogućnost da ključne dijelove dugo najavljivane reforme kemijskog zakonodavstva provede bez standardne zakonodavne procedure koja uključuje Parlament i države članice. Riječ je o osjetljivoj temi koja se tiče zaštite zdravlja građana i okoliša, ali i interesa snažne kemijske industrije.
U središtu prijepora nalazi se reforma sustava koji regulira kemikalije u EU-u, uključujući potencijalno ažuriranje postojećih pravila i uvođenje strožih mjera za opasne tvari. Umjesto klasičnog zakonodavnog procesa, Komisija razmatra korištenje tzv. delegiranih i provedbenih akata, tehničkih instrumenata koji omogućuju brže donošenje odluka, ali uz znatno manju ulogu zakonodavaca.
vezane vijesti
Takav pristup izazvao je zabrinutost među zastupnicima u Europskom parlamentu te oni upozoravaju da bi time bili isključeni iz ključnih odluka. Jedan od parlamentarnih izvora poručio je da bi to bio 'ozbiljan udar na demokratski proces', naglašavajući da se radi o zakonodavstvu koje ima širok utjecaj na građane i industriju.
Komisija želi ubrzati reforme
S druge strane, iz Komisije poručuju da žele ubrzati reforme koje već godinama stoje na mjestu. Ističu da su postojeća pravila zastarjela i nedovoljno učinkovita u suočavanju s novim kemijskim rizicima, uključujući tzv. vječne kemikalije (PFAS), one koje se sporo razgrađuju i mogu imati dugoročne posljedice za zdravlje. 'Ne možemo si priuštiti daljnja kašnjenja', poručuju iz Bruxellesa, uz napomenu da je cilj osigurati višu razinu zaštite zdravlja i okoliša.
Ipak, kritičari upozoravaju da brzina ne smije ići nauštrb transparentnosti i demokratske kontrole. Smatraju da bi ovakav potez mogao stvoriti opasan presedan u kojem se velike regulatorne promjene provode bez pune političke rasprave.
Jak pritisak industrije
Dodatni problem predstavlja snažan pritisak industrije jer ona strahuje od strožih pravila i mogućih ekonomskih posljedica. Kemijski sektor jedan je od ključnih u europskom gospodarstvu, pa svaka promjena regulative izaziva intenzivne lobističke aktivnosti.
U konačnici, pred Europskom komisijom je delikatan balans: kako ubrzati nužne reforme i istodobno očuvati demokratski legitimitet procesa. Rasprava koja se sada vodi mogla bi imati dugoročne posljedice ne samo za kemijsku industriju, nego i za način donošenja odluka u Europskoj uniji.
