Ukrajina se ponovno nalazi na povijesnoj prekretnici dok diplomati užurbano traže pravo mjesto i formulu za moguće pregovore. Zemlja je to koju i dan danas progoni njezina povijest, a s ovim sadašnjim trenutkom mogu se povući tri paralele iz 20. stoljeća
Mjesecima prije nego što je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo svoju sveobuhvatnu invaziju, objavio je mračan esej od 5000 riječi u kojem je iznio argumente za rastakanje ukrajinske državnosti. U govoru kojim je najavio početak agresije, nabrojao je niz povijesnih pritužbi na Zapad, a nekoliko mjeseci kasnije prikazao je sebe kao nasljednika velikog modernizatora - cara Petra Velikog.
Povijest Ukrajinu progoni i danas. Dok američki predsjednik Donald Trump zagovara pregovare za završetak rata, političari i analitičari traže odgovarajuće povijesne analogije kako bi opisali krhku situaciju u kojoj se Ukrajina našla – i procijenili rizike koje sa sobom nosi bilo kakav diplomatski proces.
vezane vijesti
Paralele nikad nisu savršene, ali današnji trenutak snažno odjekuje u tri ključna poglavlja diplomatske povijesti 20. stoljeća: Münchenu 1938., Jalti 1945. i Budimpešti 1994., piše CNN.
Minhenski sporazum
Minhenski sporazum, kojim je Hitlerovoj Njemačkoj predana Sudetska oblast Čehoslovačke kako bi se izbjegao rat – postao je sinonim za politiku popuštanja agresoru. Popuštanje je, međutim, Hitlera samo ohrabrilo i otvorilo MU put prema Drugom svjetskom ratu.
Kritičari Trumpa povlače paralelu između tadašnjeg britanskog premijera Nevilla Chamberlaina, koji je naivno povjerovao Hitleru, i Trumpove spremnosti da se sastane s Putinom te njegove naznake da bi Ukrajina mogla morati prihvatiti gubitak dijela teritorija.
'Trumpovo magično razmišljanje prijeti sporim minhenskim scenarijem – ponavljanjem iste greške,' napisao je američki senator iz redova demokrata Richard Blumenthal na X-u.
'Maziti krvoločnog ubojicu komadićima teritorija i obećanjima dobrog ponašanja nije donijelo ‘mir u naše vrijeme’. Popuštanje neće Trumpa dovesti bliže Nobelovoj nagradi za mir nego što je Chamberlaina', smatra on.
No postoji i vojni aspekt usporedbe. Predaja Sudeta omogućila je nacistima da zaobiđu mrežu fortifikacija i tako praktički razoružaju Čehoslovačku. Slično tome, ako bi Rusija u eventualnom mirovnom dogovoru zadržala okupirane dijelove Donjecke oblasti, to bi Putinu dalo kontrolu nad strateški važnim gradovima Slovjanskom i Kramatorskom – ključnim uporištima ukrajinske obrane.
Konferencija u Jalti
Druga povijesna paralela odnosi se na Jaltsku konferenciju iz 1945., sastanak američkog predsjednika Franklina D.-ja Roosevelta, britanskog premijera Winstona Churchilla i sovjetskog vođe Josifa Staljina, koji je odredio poslijeratni poredak u Europi.
Iako je tada smatrana diplomatskim uspjehom, Jalta se danas – osobito u istočnoj Europi – gleda kao trenutak kada su milijuni ljudi ostavljeni iza 'željezne zavjese' i podvrgnuti komunističkoj vlasti.
Kritičari Trumpa strahuju da bi i njegova ideja o 'velikom dogovoru' s Putinom mogla značiti izdaju Kijeva, osobito ako bi se odluke donosile bez sudjelovanja samih Ukrajinaca.
Bivši američki veleposlanik u Moskvi Michael McFaul upozorio je na X-u: 'Sastanak Trump–Putin na Aljasci ne smije postati Jalta 2.0.'
Putin pak otvoreno simpatizira jaltski model. U govoru na Općoj skupštini UN-a 2015. hvalio je sigurnosnu arhitekturu stvorenu u Jalti, tvrdeći da je ona 'svijet spasila od velikih potresa'. Povjesničar Sergey Radchenko ističe, međutim, da u veljači 1945. Roosevelt nije imao realne opcije – Crvena armija već je bila duboko u istočnoj Europi.
Danas, kaže Radchenko, situacija je drukčija: Rusija nije u stanju osvojiti ni Donbas, a SAD i saveznici imaju moć ograničiti Moskvu i pregovarati iz pozicije snage.
Budimpeštanski memorandum
Treća paralela koja se sve češće spominje je Budimpeštanski memorandum iz 1994. Tada je Ukrajina, tek osamostaljena nakon raspada SSSR-a, pristala predati nuklearno oružje u zamjenu za sigurnosna jamstva. Među potpisnicima je bila i Rusija, koja se obvezala poštovati ukrajinski suverenitet i teritorijalni integritet.
Ta jamstva, međutim, nisu spriječila aneksiju Krima 2014., niti invaziju 2022. godine.
“Dok sam bio predsjednik Ukrajine, imao sam sigurnosna jamstva u obliku Budimpeštanskog memoranduma,” izjavio je nedavno bivši predsjednik Petro Porošenko. “To ne funkcionira. Bilo koja druga sigurnosna garancija osim one obvezujuće – neprihvatljiva je.”
