Jedna od najnovijih inicijativa je interni dokument od 12 točaka, u koji je Radio Free Europe imao uvid. Riječ je o prijedlogu koji je pokrenula Finska i koji posljednjih tjedana kruži europskim prijestolnicama. Dokument nije formalni mirovni sporazum, što pokazuje već i radni naslov “Elementi prema miru u Ukrajini”. Osim toga, prijedlog nije raspravljen na visokoj razini unutar Europske unije, niti ga je službeno podržala ijedna država članica.

Radi se, zapravo, o prijedlogu na kojem od proljeća radi tzv. Koalicija voljnih, skupina od više od 20 država koje podupiru Ukrajinu. Cilj je ponuditi strukturu kako bi se eventualni pregovori uopće mogli dogoditi.

Model u dvije faze

Dvanaest točaka zamišljeno je u dvije faze. Prva nosi naziv “prekid vatre”, a druga “pregovori”. Model “najprije prekid vatre, pa onda politički razgovori” otprije je favorit većine europskih zemalja, pogotovo otkad je administracija Donalda Trumpa počela izravno razgovarati s Moskvom.

U dokumentu stoji da bi prekid vatre “započeo 24 sata nakon što strane prihvate ovaj plan” te da bi se linija bojišnice “zamrznula na mjestu na kojem se nalazi na početku prekida vatre”. Drugim riječima: tko što drži u trenutku dogovorenog prekida vatre, to i zadržava - barem privremeno.

Što zapravo stoji iza ovog mirovnog plana?

U znak potpore činjenici da bi Sjedinjene Države vodile proces, dokument predviđa da bi nadzor prekida vatre započeo “odmah pod američkim vodstvom, korištenjem satelita, dronova i drugih tehnoloških alata”. To je važan detalj: ne govori se o klasičnoj mirovnoj misiji UN-a na terenu, nego o tehnološkom nadzoru kojim bi upravljali Amerikanci.

U fazi prekida vatre, plan predviđa i nešto što naziva “paktom o nenapadanju”. Ideja je da se Moskva obveže zaustaviti udare po ukrajinskom teritoriju, dok bi se Kijev istodobno obvezao da neće pokušavati vojnim putem vratiti okupirane dijelove zemlje pod ruskom kontrolom. To uključuje Krim, Donbas, ali i dijelove Hersonske i Zaporiške oblasti.

Za nuklearnu elektranu Zaporižje predlaže se poseban aranžman: bila bi izuzeta iz izravne ruske kontrole i predana nekoj trećoj, zasad neimenovanoj strani, uz početak pregovora o povratku pod ukrajinsko upravljanje.

'Izgradnja povjerenja'

Plan također sadrži i tzv. “mjere izgradnje povjerenja”. To uključuje, citiramo, “odabrane, simbolične sankcije koje se ukidaju nakon što primirje potraje dogovoreni broj dana”.

Druga ponuđena gesta jest povratak Rusije u međunarodne organizacije. Nije izrijekom navedeno koje, ali može se pretpostaviti da se misli na tijela iz kojih je Rusija izbačena nakon invazije 2022., poput Vijeća Europe, kao i na sportske forume poput Međunarodnog olimpijskog odbora.

Još jedan element privlači posebnu pažnju: tijekom faze prekida vatre osnovao bi se “Odbor za mir”, kojim bi predsjedao Donald Trump. Taj bi odbor nadzirao provedbu konačnog mirovnog sporazuma. Riječ je o modelu koji očito podsjeća na nedavno predstavljen mirovni plan za Gazu u 20 točaka.

Druga faza: Pregovori

Druga faza nazvana je “pregovori”, a počinje primirjem. U tekstu stoji da bi se tada “započeli pregovori o konačnoj liniji kontakta, koja će ostati na snazi sve dok se strane ne dogovore o trajnoj upravi okupiranih teritorija”. To znači da bi se, praktično, crtala nova kontrolna linija koja bi vrijedila dotad dok se ne odluči tko i kako upravlja okupiranim područjima.

U paketu je i ideja sigurnosnih zona: pojasevi uzduž linije kontakta u kojima ne bi smjela biti prisutna nikakva vojna aktivnost. Nadzor tih zona povjerio bi se multinacionalnoj civilnoj misiji, raspoređenoj s obje strane crte razdvajanja. Dakle, ne klasičnim postrojbama NATO-a ili UN-a, nego civilnoj misiji sa snažnim mandatom nadzora.

Sigurnosna jamstva za Ukrajinu

Sigurnosna jamstva za Ukrajinu čine osmu točku dokumenta. Koalicija voljnih radi na tom pitanju već mjesecima, no u samom dokumentu ne nude se konkretni detalji što bi to jamstvo zapravo značilo u praksi (npr. članstvo u NATO-u, bilateralne obrambene sporazume ili nešto treće).

Točka broj devet izaziva najviše nelagode u istočnom krilu EU. U njoj se zagovara pokretanje dijaloga na visokoj razini između Kijeva i Moskve “radi povećanja međusobnog razumijevanja i poštovanja raznolikosti jezika, kulture i religije”.

Sugovornici iz nekoliko istočnoeuropskih članica EU s kojima je RFE/RL razgovarao smatraju da je ta formulacija problematična jer zvuči kao da potvrđuje dugogodišnje ruske optužbe, što su optužbe koje mnogi na Zapadu drže potpuno neutemeljenima - da su ruskojezični građani u Ukrajini sustavno diskriminirani i da ih je Kremlj bio prisiljen “štititi”.

Točka koju će EU teško probaviti

Sljedeća točka vjerojatno će biti teško probavljiva za brojne europske vlade. U njoj se spominje “početak pregovora o trajnoj upravi okupiranim teritorijima”. To izravno ulazi u sukob s onim što neke europske prijestolnice opisuju kao “maksimalističku” poziciju: da Ukrajina ne smije odustati ni od centimetra teritorija i da je njezin međunarodno priznati teritorijalni integritet nelinearna, crvena crta.

Pred kraj dokument prelazi na financije i obnovu. Predlaže se osnivanje fonda za obnovu Ukrajine koji bi se financirao, između ostalog, zamrznutom ruskom imovinom.

Pregovori o ratnoj odšteti

I na kraju – sankcije. Plan predviđa postupno ukidanje sankcija Rusiji kako se provodi dogovor. Pritom se navodi da bi Ukrajina i Rusija morali otvoriti pregovore o ratnoj odšteti, pri čemu bi se koristila zamrznuta ruska sredstva na Zapadu, procijenjena na više od 200 milijardi eura. Nakon dogovora između Kijeva i Moskve, ta bi se sredstva počela vraćati, uz mehanizam “povrata u slučaju povratka nasilja”.

Taj mehanizam podrazumijeva da se sve sankcije i mjere međunarodne izolacije automatski vraćaju na snagu ako Rusija ponovno napadne Ukrajinu ili prekrši dogovoreni aranžman.

Plan od 12 točaka nije službeni sporazum, nego nacrt

Zaključak Plan od 12 točaka nije službeni mirovni sporazum, nego nacrt kako bi eventualni prekid vatre i politički pregovori mogli izgledati. No već sada je jasno da u njemu ima nekoliko mina: formaliziranje trenutačnih linija na bojištu, dijalog o “poštovanju raznolikosti”, ideja da se pregovara o trajnoj upravi okupiranih teritorija i djelomično ukidanje sankcija u zamjenu za mir.

Drugim riječima, dokument pokušava biti “realističan” u smislu da polazi od stanja na terenu – ali će mnogima u Europi zvučati kao opasno približavanje ruskim zahtjevima.