'Sve je vrlo precizno znao', rekao je Rafael Grossi, šef Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Nakon nekoliko sastanaka s Putinom zaključio je da je nuklearna elektrana u Zaporižji postala ključan dio njegove ratne strategije. 'Postala je veća od života.'

Ruska vojska zauzela je najveću nuklearnu elektranu u Europi, uzela zaposlenike za taoce i pretvorila objekt pun nuklearnog goriva u vojnu bazu. Sve to potvrđuju satelitske snimke, svjedočanstva i inspekcije UN-a.

Za Putina je ta elektrana strateški adut – sredstvo pritiska na Zapad. Za Ukrajince je tempirana bomba. U zemlji koja pamti Černobil mogućnost nove nuklearne katastrofe nije samo simbolična prijetnja, piše Time.

Grossijeva borba protiv zaborava

Grossi, argentinski diplomat na čelu IAEA-e, iz svog bečkog ureda pokušava zadržati pitanje Zaporižje na dnevnom redu UN-a. No svijet je već oguglao na to. Dok su se svjetski čelnici okupljali u New Yorku, 23. rujna 2024. godine intenzivne borbe ponovno su prekinule napajanje elektrane, i to deseti put od ruske okupacije. Vijest je jedva odjeknula.

Stručnjaci upozoravaju da je rizik od nuklearne nesreće i dalje velik. Iako su reaktori u tzv. hladnom zaustavljanju, sustavi hlađenja i dalje ovise o rezervnim generatorima. Ako bi ostali bez goriva, moglo bi doći do pregrijavanja i taljenja jezgre.

Trumpova administracija pokušala je posredovati između Ukrajinaca i Rusa u obnavljanju opskrbe električnom energijom. 'Rusi su pristali, Ukrajinci su pristali, Grossijev tim to upravo popravlja', rekao je visoki američki dužnosnik za Time. Ipak, upozorava Grossi, opskrba generatorima 'nije održiva situacija u smislu nuklearne sigurnosti'.

Početak: Bitka za Energodar

Ruske trupe prvi put su pokušale zauzeti elektranu u prvim danima invazije 2022. godine. Grad Energodar, s pedesetak tisuća stanovnika, pokušao ih je zaustaviti, a stanovnici su kopali jarke i gradili barikade. 'Naš cilj bio je ne dopustiti im da jurnu kao da se radi o blitzkriegu', prisjeća se gradonačelnik Energodara, Oleg Orlov.

Ali 3. ožujka Rusi su otvorili vatru. Granate su pogodile upravnu zgradu i izbio je požar. Unatoč otporu, okupatori su preuzeli kontrolu. Ruski zapovjednici ubrzo su shvatili da im trebaju lokalni inženjeri jer nisu znali upravljati nuklearnim reaktorima. Vojnici s oružjem lutali su kontrolnim sobama, nesvjesni onoga što dodiruju.

Teror i otmice

Grad je uskoro pao pod čeličnu ruku FSB-a, a mučenja, otmice i nestanci postali su svakodnevica. Zamjenik gradonačelnika Ivan Samojdjuk proveo je 323 dana u ruskom zatočeništvu.

'Bilo je nemoguće spavati', kaže. 'Čim biste počeli tonuti u san, čuli biste krikove iz obližnjih ćelija.' Rusi su ga pokušali prisiliti da postane kolaboracionist, a inženjere da prihvate ruske putovnice. Rosatom je preuzeo upravljanje elektranom, ali reaktori su ostali ugašeni. I dalje ih je trebalo hladiti – ako bi se sustav pregrijao, posljedice bi bile katastrofalne.

'Svaki poremećaj u hlađenju ugrožava sigurnost elektrane', upozorio je Grossi.

Zelenski: Europljani, probudite se!

U noći napada vijesti iz Zaporižje stizale su u Kijev u realnom vremenu. Kirilo Timošenko, tadašnji pomoćnik predsjednika Zelenskog, gledao je snimku napada uživo. 'Samo su je raznijeli tenkovima', rekao je. Preko zvučnika se čulo: 'Odmah prestanite pucati! Prijetite sigurnosti cijelog svijeta!'

Zelenski je brzo reagirao. Iz bunkera je poslao poruku svijetu: 'Europljani, molim vas, probudite se! Teroristička država pribjegla je nuklearnom terorizmu.'

Grossi je ubrzo osudio napad, nazvavši ga 'neviđenom opasnošću'. IAEA nije imala priručnik za ovakvu situaciju jer nuklearka usred aktivne ratne zone bila je nešto što nitko nije mogao predvidjeti.

Nemoguća misija

Ljeto 2022. godine donijelo je najžešće borbe. Ukrajinci su pokušali preploviti Dnjepar i vratiti elektranu, ali misija je propala. Istovremeno su Grossi i njegov tim stigli u Kijev da bi dobili dozvolu za inspekciju postrojenja.

Zelenski je isprva odbio to, bojeći se da će posjet legitimizirati rusku okupaciju. Grossi mu je objasnio da IAEA ne može zahtijevati povlačenje, već samo nadzirati sigurnost. Nakon dugih rasprava predsjednik je popustio.

Put do elektrane bio je kaotičan – područje se nalazi između linija fronta, ispresijecano topničkom vatrom. Kada su napokon stigli, ruski časnici dočekali su ih vojnom paradom.

U elektrani su tisuće ukrajinskih zaposlenika i dalje nosile uniforme Energoatoma i prkosno tvrdile: 'Ovo je ukrajinsko postrojenje.' Rusi su to tolerirali – barem privremeno.

Putinov nuklearni adut

Od tada je elektrana postala talac bez izlaza. Nitko ne zna planira li Putin ponovno pokrenuti reaktore, koristiti ih kao sredstvo pritiska ili ih zamijeniti za teritorijalne ustupke. Svaki novi prekid struje izaziva nervozu, ali svijet sve manje reagira.

Krajem rujna Ukrajinci su optužili Rusiju da pokušava spojiti elektranu na rusku mrežu. 'Moskva pokušava prevariti cijelu međunarodnu zajednicu', izjavio je ukrajinski ministar Andrij Sibiha.

Ruske snage i dalje je koriste kao vojnu tvrđavu – skladište oružja i poligon za napade. 'Koriste nas za vježbu gađanja', kaže Jevhen Jevtušenko, bivši gradonačelnik Nikopolja, grada nedaleko od Dnjepra.

Kada su ruske granate pogodile njegov ured, komad šrapnela donio je Grossiju u Beč. On ga je primio, pogledao i rekao: 'Ako ste iz Nikopolja, ne želite vidjeti nuklearnu nesreću s druge strane rijeke. Ovo je priča koja se još piše. Još ne znamo kraj.'