Žohar je, kako ga u šali zovu vojnici, golema kutija na kotačima te može prevesti do 200 kilograma zaliha brzinom od dvadesetak kilometara na sat. No njegovo kretanje je mučno sporo jer svako malo mora zastati i potražiti zaklon od ruskih dronova koji vrebaju s neba, piše britanski Telegraph.

'Nekih tjedana ne izgubimo nijednog robota, a nekih dana izgubimo i po dva', kaže Demis, vojnik koji iz podruma udaljenog kilometrima upravlja ovom metalnom 'bubom'.

Roboti poput Žohara danas su jedan od rijetkih načina na koje Ukrajina može opskrbiti svoju pješadiju. Male skupine vojnika, nekad raspoređene po rovovima, sada su raspršene na golemim područjima. Na modernom frontu sovjetski priručnici više ne vrijede, a ni NATO-ova doktrina više nema sve odgovore.

Ukrajinski vojnici pokreću napade uz pomoć nadzora iz zraka, ali kontakt s pozadinom postaje sve rjeđi i opasniji.

Front bez crte

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da bi Rusija i Ukrajina trebale završiti rat 'zamrzavanjem' sadašnjih crta bojišta. No problem je u tome što te crte zapravo više ne postoje. Front se rasplinuo u nekoliko kilometara široku ničiju zemlju, područje koje nadziru dronovi i u kojem je svaka kretnja pitanje preživljavanja.

Kad se Žohar dovoljno približi, ukrajinski vojnici niotkuda izranjaju iz šume, brzo istovare kutije i u tišini nestanu. Prije toga samo podignu palac prema dronu koji ih prati. To je tih, ali jasan signal da je misija uspješno završena.

Ti zemaljski roboti ne dostavljaju samo hranu i streljivo: postavljaju mine, evakuiraju ranjenike, čak sudjeluju u borbama. Još prošle godine jedva su napuštali poligone, a danas su postali ključni kotačići ratne mašinerije. Na bojištu su već viđeni prototipovi s mitraljezima, minobacačima, pa i protuzračnim raketama. Ipak, tehnologija ne može pratiti tempo rata.

'Svaki bojni let, svako polijetanje i slijetanje drona nova je prilika da nas neprijatelj uoči', kaže Demis. dodajući: 'Donbas se pretvorio u smrtonosnu zamku s malo mjesta za skrivanje.'

Nova pravila ratovanja

Demis i njegova jedinica skrivaju se u Kostjantinivki, pet kilometara od 'nulte linije', gdje ruske trupe pripremaju nove napade. Nekad je to područje bilo relativno sigurno, ali danas se i ondje moraju kretati u oklopnim vozilima s ometačima signala te pod mrežama protiv dronova.

'Tehnologija je otpuhala stara pravila ratovanja, a pišu se nova', kaže Admin iz elitne pukovnije Phoenix, poznate po upravljanju bespilotnim letjelicama. 'Ne možemo ni zamisliti kako će izgledati budućnost.'

Iako ruske snage već godinu dana nisu uspjele zauzeti Kostjantinivku, njihovi napadi ne prestaju. Dronovi i bombe svaku noć pogađaju vojne baze, a FPV letjelice udaraju i do 40 kilometara u pozadinu. 'Rusija želi izvesti prvu opsadu dronovima u povijesti', kaže jedan od ukrajinskih časnika za The Telegraph.

Rat u sivoj zoni

Ukrajinci ubrzano postavljaju zaštitne mreže uz ceste i opremaju vozila čeličnim rešetkama 'u stilu Mad Maxa'. Ipak, svaki put prema frontu je rizik. U sivoj zoni i najmanja pogreška – svjetlo, zvuk motora, loše skretanje – može značiti smrt.

Ruske jedinice počele su postavljati dronove s optičkim vlaknima na tlo, čekajući da im se približi ukrajinsko vozilo. 'To je hibrid između topništva i mina, ali s mnogo većom preciznošću', objašnjava ukrajinski vojnik.

Rusija i dalje šalje jurišne timove koji se doslovno bacaju na neprijateljske položaje, nadajući se da će time iscrpiti ukrajinsku obranu. 'Pogoditi deset vojnika u pokretu minobacačem nije lako', kaže topnički časnik North.

Motocikli, kavezi i improvizacija

Agilnost je postala ključ preživljavanja, a oklopnjaci su zamijenjeni motociklima i improviziranim vozilima koja nalikuju onima na terenu za golf. Ukrajinska vojska osnovala je i prvu motociklističku jurišnu satniju Skala te se ona opisuje kao 'moderna konjica'.

Ukrajina i Rusija prilagođavaju se svaka na svoj način. Moskva koristi očajničke napade, Kijev inovacije i brzinu. No sve to ima cijenu: više gradnje, više logistike, više rizika.

Rovovi više ne pružaju sigurnost pa ukrajinske jedinice kopaju podzemna skloništa s krovovima i zaštitnim kavezima protiv dronova, a Donbas je postao svojevrstan laboratorij za rat budućnosti.

Medicina na rubu

Američka vojna doktrina govori o zlatnom satu: ranjenik mora stići na operacijski stol u roku od 60 minuta. U Ukrajini to pravilo ne vrijedi jer nema helikoptera ni sigurnih koridora. 'Iz ovog rata proizaći će nova medicinska doktrina', kaže Mikola, vojni medicinar.

Zbog kašnjenja evakuacije i dugotrajnog čekanja mnogi vojnici gube udove. Rat je tako razbio i medicinske protokole, baš kao i topničke, jer topništvo više nije okosnica rata, već samo jedan od alata. NATO-ova doktrina 'pucaj i bježi' nestaje jer bi kretanje tijekom dana značilo sigurnu smrt pod nadzorom dronova.

Rusija dnevno ispali između 2000 i 5000 granata, što više nego što je Ujedinjeno Kraljevstvo proizvelo u cijeloj 2022. godini. 'Ovaj rat je brutalan. Nije kao onaj prije 10, 30 ili čak dvije godine', kaže Optimus. 'Ali što ćete? Skrivati se? Ili se boriti i umrijeti mladi?'

Politički front

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odbio je ideju da se odrekne 'pojasa tvrđava' u Donbasu. Tijekom susreta u Bijeloj kući, američki predsjednik navodno je 'pomeo karte sa stola' koje mu je Zelenski pokušao pokazati.

Europski čelnici Trumpov su stav opisali kao: 'Borbe bi trebale odmah prestati, a trenutna linija kontakta treba biti početna točka pregovora.'

Zelenski je potom otputovao u London na sastanke s kraljem Charlesom, britanskim premijerom Keirom Starmerom i ostalim članicama 'koalicije voljnih', među kojima je bio i francuski predsjednik Emmanuel Macron.

No glavno pitanje ostaje: koliko dugo Ukrajina može držati liniju? Jer kako rat traje, obrambene potrebe se mijenjaju, a resursi troše.

Donbas - tvrđava bez krova

Ove jeseni Ukrajinci su uništili desetke ruskih tenkova prije nego što su se približili dometu borbe. No Moskva i dalje šalje male, raštrkane jurišne skupine te one napreduju bez podrške.

Doneck je danas tvrđava bez krova – regija u kojoj se ruske snage polako probijaju kroz ruševine, a Kijev pretvara polja pšenice i suncokreta u golemo ubojito polje. Front više nije linija. On je magla, prostor između dva svijeta – i pitanje koliko će još izdržati.