Istraživanja često kao probleme ističu nedostatak transparentnosti oko načina obrade zahtjeva i odsutnost jasne potvrde da su podaci doista uklonjeni.

Ovi problemi nisu ograničeni samo na operativne sustave. Na društvenim mrežama i u širokom rasponu pretplatničkih usluga mehanizmi brisanja često su jednako nejasni.

Takve zablude mogu imati ozbiljne implikacije za dobrobit korisnika, izlažući ih sigurnosnim i privatnim ranjivostima.

Daljnja komplikacija je to što se mnogi korisnici boje gubitka podataka, datoteka, fotografija i videozapisa slučajnim brisanjem, što se naziva diagrafefobijom. Iako ovo (još) nije službeno prepoznata patologija, studije ponašanja digitalnog gomilanja pokazuju da se neki ljudi jako tjeskobno osjećaju pri pomisli na gubitak ili slučajno brisanje osobnih podataka poput fotografija i glazbe.

Takve brige povećavaju količinu osobnih podataka koji su nenadzirani, ali neizbrisani te spremni za potencijalnu zlouporabu.

Brisanje ili uklanjanje?

Uobičajena je zabluda da brisanje znači kako izbrisana stavka više nije vidljiva i da je bez mogućnosti povratka. To uglavnom nije točno. Kada korisnici brišu datoteke - premještanjem u koš za smeće, pa zatim trajnim brisanjem - podaci nisu doista obrisani. Umjesto toga, sustav označava prostor za pohranu kao ponovno upotrebljiv i ažurira metapodatke kako bi prekinuo vezu s datotekom.

Ali temeljni sadržaj često ostaje oporavljiv uz pomoć odgovarajućih alata, posebno kada se podaci dupliciraju na više sustava ili uređaja. Robusniji oblici brisanja uključuju fizičko uništavanje medija za pohranu, prepisivanje memorijskih blokova novim podacima kako bi se zakopao original ili šifriranje podataka i uništavanje ključa nakon toga.

Međutim takve metode mogu biti skupe i učiniti uređaj za pohranu neupotrebljivim. Karakteristike infrastrukture u računalnom oblaku također predstavljaju izazove za sigurno brisanje podataka. Slično tome, sadržaj na javnim društvenim mrežama možda neće biti stvarno izbrisan zbog odgovora, komentara i web arhiva, što su sve načini na koje se pohranjuje objave.

Značenje izbrisanog tvita moguće je, naprimjer, rekreirati na temelju odgovora i spominjanja.

Zombi računi

Još jedna zabluda je to da brisanje aplikacije s uređaja automatski briše povezani račun. Korisnici često ne brišu račune mobilnih aplikacija jer nisu svjesni njihova postojanja nakon što su izbrisali povezanu aplikaciju.

Tako nastaju zombi računi - napušteni profili za širok raspon usluga, od kupovine i pohrane do upoznavanja, financija i streaminga. Milijuni korisnika posjeduju takve račune s osobnim podacima koji su ranjivi na kibernetičke napade i povrede podataka.

Eksponencijalni rast umjetne inteligencije postavlja daljnje pitanje: mogu li podaci doista biti izbrisani nakon što su korišteni za obuku modela umjetne inteligencije? Moduli strojnog učenja lako pamte podatke na kojima su obučeni, ali 'odučavanje' je teško.

U teoriji ljudi u Europi i mnogim drugim zemljama svijeta imaju zakonsko 'pravo na zaborav'. To znači da mogu zatražiti potpuno brisanje svih osobnih podataka koje platforma ili tvrtka može posjedovati. Razvojni programeri umjetne inteligencije smatraju se kontrolorima podataka prema Općoj uredbi Europske unije o zaštiti podataka (GDPR), naprimjer, i podliježu toj obvezi.

Međutim ne postoje jasne smjernice o tome kako bi brisanje trebalo provoditi u sustavima umjetne inteligencije. Regulatori mogu zatražiti brisanje, ali tvrtke koje se bave umjetnom inteligencijom mogu tvrditi da je nemoguće uskladiti se sa zakonima i propisima zbog tehničkih ograničenja.

Objašnjivo brisanje

Kako bi se suprotstavili rizicima koje predstavlja nepotpuno brisanje, potrebno je pružiti sažete, dostupne i jasne informacije o tome kako ono zapravo funkcionira.

Jedan od pristupa je objašnjivo brisanje - protokol koji je razvio Marvin Ramokapane u britanskom Nacionalnom istraživačkom centru za privatnost, smanjenje štete i neprijateljski utjecaj na internetu (Rephrain) sa sjedištem na Sveučilištu u Bristolu.

Namjera je učiniti taj proces transparentnijim i razumljivijim bez preopterećenja korisnika s previše informacija odjednom. Objašnjivo brisanje dijeli informacije u šest kategorija: što, kako, kada, tko, gdje i zašto (vidi dijagram), a svaka od njih nudi kratke informacije o tom dijelu procesa.

Objašnjivo brisanje osmišljeno je da bi korisnicima pružilo kontrolu nad njihovim radnjama, autonomiju u odabiru vrste tog postupka koja im odgovara i jamstvo da je uređaj obavio ono što je zatraženo od njega. Također može riješiti tjeskobu zbog slučajnog gubitka podataka pružanjem mogućnosti za njihov oporavak, piše Independent.