Wlodzimierz Bartolomej Krakowiak 31-godišnji je Poljak kojeg se tereti da je crnom bojom oskvrnuo nekoliko kipova Gospe u Međugorju te spalio vanjski oltar crkve svetog Jakova. Prije devet godina je hodočastio na isto mjesto kako bi prekinuo životnu kalvariju koju je prošao, a sad se vratio na isto mjesto, kako bi je nastavio
S 22 godine i ruksakom na leđima pješice je prešao put od Varšave do Međugorja kako bi se preobratio. Devet godina kasnije, vratio se sa sasvim drugačijim namjerama.
Wlodzimierz Bartolomej Krakowiak je najprije crnom bojom zalio i išarao nekoliko spomenika na Brdu ukazanja te pored Plavog križa. Na najvećeg kipu Gospe je napisao: "Vrag u suknji", a pored je ostavio transparent s natpisom: "Ivanka, Mirjana, Milka, Vicka, Ivan, Jakov, to su prevaranti, imam dokaze".
Potom je otišao do vanjskog oltara crkve svetog Jakova te ga polio tekućinom i zapalio. Uhićen je nekoliko sati kasnije nakon što su ga građani zadržali u blizini granice s Hrvatskom.
Ovakav vandalizam ne dolikuje nekome tko je svoje preobraćenje i iskustva s puta u Međugorju godinama prenosio drugima kao primjer kako se u životu sve može promijeniti.
Njegov blog i Facebook stranicu "Pješice do Marije" pratilo je navodno više desetaka tisuća ljudi. Poslije je o svemu napisao i istoimenu knjigu. No, tko je zapravo Wlodzimierz Bartolomej Krakowiak?
vezane vijesti
Nasilje i ovisnosti
Večernji piše kako je odrastao u disfunkcionalnoj obitelji u varšavskom naselju Mokotów. U njegovoj su obitelji pili pradjed, djed i otac, pred kojim se skrivao pod krevetom jer se tamo smatrao najsigurniji. Kad je imao 10 godina, majka je napustila oca te povela njega i braću sa sobom kod svoje majke.
No, već s 14 se opijao, drogirao i krao novac. Umjesto u školu, išao je u policijsku postaju. Jednom je pijan pao s krova i udario glavom u odbačenu ciglu. Tvrdio je da su mu spasioci rekli kako mu je preostalo nekoliko minuta života.
Nakon toga je završio u popravnom domu, kojeg je opisao kao mjesto u kojem se borilo za hranu i odjeću. Nekoliko je puta odande uspio pobjeć, a nakon toga je završio na odvikavanju. Tad je, kako tvrdi, prvi put počeo razumijevati sebe i sve oko sebe. Čak je i razvio empatiju prema ljudima sa sličnim problemima.
S 18 godina, vratio se kući, u iste probleme. Upoznao je djevojku koja je zatrudnjela, a potom i pobacila, što je postala prijelomna točka u njegovim pričama o sebi. Dotad se smatrao nevjernikom, Boga je poznavao uglavnom po frazi: "Boj se Boga".
'Glas u pustinji' i uloga u filmu
Nakon pokopa nerođenog djeteta počeo je odlaziti na ispovijedi i duhovne obnove, karizmatska okupljanja i mise za oslobođenje. Kaže da se zbog druge veze udaljio s tog puta, čak je i pokušao samoubojstvo, no vratio se hodočašćem u Međugorje.
Nakon nekog vremena, po vlastitom priznanju na društvenim mrežama, ponovno je posrnuo. No, kako je bio u vjerskoj zajednici "Glas u pustinji", priznao je da je svaki put stao na noge. No, propitivao je Crkvu jer mu je, kako kaže, branila da se moli raširenih ruku i da sam umjesto svećenika čita Riječ Božju. Zbog toga su ga, kaže, zvali protestantom.
U siječnju 2024. sudjelovao je u snimanju poljskog igrano-dokumentarnog vjerskog filma Pozvani 2, koji je nastavak velikog internetskog hita. U njemu su glumili istaknuti poljski glumci, ali i stvarni ljudi s potresnim ili inspirativnm svjedočanstvima o promjenama u svom životu.
Krakowiak je tako imao priliku glumiti samog sebe kao glavnog protagonista prve od četiriju stvarnih priča utkanih u film. U njoj je ponovno prošao sve što je doživio u životu. No, što se u zadnje dvije godine promijenilo da se vratio na mjesto koje ga je vratilo u život, da bi ga oskvrnuo, zna samo on. Motiv za to bi trebali znati i policijski istražitelji nakon istrage.
