Priznanje prvog čovjeka FBI-a navelo je mnoge da se zapitaju kako privatni podaci uopće dospijevaju u ruke američke vlade - i kako savezne agencije za provedbu zakona mogu koristiti te podatke za praćenje boravišta ljudi? Savezne agencije za provedbu zakona općenito moraju dobiti nalog, koji zahtijeva utvrđivanje opravdanog razloga pred sudom, za prikupljanje povijesnih ili podataka o lokaciji mobitela u stvarnom vremenu.

Vrhovni sud SAD-a presudio je kako četvrti amandman na Ustav SAD-a, koji štiti od 'nerazumne pretrage i oduzimanja', zabranjuje prikupljanje povijesti lokacija pojedinaca bez naloga. Kupnja takvih informacija, obično masovno, može zaobići ovaj uvjet, što mnogi zagovornici zaštite privatnosti nazivaju neustavnom praksom.

Što je rekao Kash Patel?

Priznanje direktora FBI-a došlo je kao odgovor na pitanje Rona Wydena, demokratskog senatora i dugogodišnjeg protivnika nadzora Amerikanaca bez naloga.

Wyden je Patelu rekao kako je njegov prethodnik, Christopher Wray, 2023. godine svjedočio kako FBI u to vrijeme nije kupovao podatke o lokaciji dobivene iz internetskog oglašavanja, iako je priznao kako je to činio u prošlosti.

Wydena je zanimalo je li to i dalje slučaj. 'Kupujemo komercijalno dostupne informacije koje su u skladu s ustavom i zakonima prema Zakonu o privatnosti elektroničkih komunikacija, i to je dovelo do nekih vrijednih obavještajnih podataka za nas', odgovorio je Patel.

Wyden je to nazvao nečuvenim zaobilaženjem Ustava, posebno opasnim u svjetlu korištenja umjetne inteligencije za pretraživanje ogromnih količina privatnih informacija.

Odakle potječu podaci o lokaciji?

U većini slučajeva priča počinje s pametnim telefonima. Mobilne aplikacije mogu precizno i ​​često pratiti kretanje kako bi usluge poput aplikacija za mapiranje bile korisne.

Tako prikupljene podatke moguće je upakirati i prodati, što je temeljni poslovni model za brojne besplatne i jeftine aplikacije.

Što vlast može saznati iz privatnih podataka o lokaciji?

Vladine agencije, tvrtke, pa čak i zlonamjerni akteri mogu kupiti i koristiti podatke o lokaciji kako bi saznali intimne pojedinosti o vama - primjerice, kojim putem idete na posao, gdje spavate, kamo vozite djecu u vrtić, s kime provodite vrijeme, kakvim okupljanjima nazočite i tome slično.

Tko prodaje privatne podatke o lokaciji?

Posrednici podataka, tvrtke koje kupuju, prikupljaju i prodaju širok niz podataka. Te tvrtke često kupuju velike količine od programera aplikacija, a ponekad i informacije o imenu, spolu, zdravlju, političkim preferencijama i vlasništvu nad domom. To je postala unosna industrija vrijedna milijarde američkih dolara.

Kada aplikaciji date dopuštenje za uvid u vašu lokaciju, dajete i drugim tvrtkama čiji je softver ugrađen u tu aplikaciju pristup vašoj lokaciji. Teško je i znati, a kamoli kontrolirati što s time rade.

Posrednici podataka mogu potaknuti razvojne programere aplikacija na prodaju korisničkih podataka plaćanjem po korisniku za izravan pristup na njihov uređaj, što može omogućiti posredniku podataka dobivanje podataka o lokaciji kada je aplikacija otvorena ili kad god je telefon uključen, čak i ako je aplikacija zatvorena.

Ciljano oglašavanje također može biti izvor podataka o lokaciji. Licitiranje u stvarnom vremenu omogućuje web stranicama i aplikacijama prodaju oglasnog prostora na dražbama. Svatko tko se predstavlja kao kupac oglasa može pristupiti toku osjetljivih podataka o milijardama pojedinaca dnevno.

Posrednici podataka također često održavaju portale koji omogućuju vladinim agencijama upite o tome koji su se mobiteli nalazili u određenom području u bilo kojem trenutku.

Što savezne agencije rade s privatnim podacima o lokaciji?

Savezne agencije, uključujući FBI i Ministarstvo domovinske sigurnosti, prethodno su kupovale podatke o lokaciji za istrage. Koristili su te informacije kako bi, primjerice, pronašli nedokumentirane imigrante i druge koji možda ilegalno ulaze u SAD, kao i tražili aktivnost mobitela na neobičnim mjestima, poput udaljenih pustinjskih dijelova koji se protežu uz meksičku granicu.

Interni dokument agencije US Customs and Border Protection pokazao kako je ta agencija koristila podatke o lokaciji iz industrije online oglašavanja za praćenje lokacija telefona.

Izvješće glavnog inspektora Ministarstva domovinske sigurnosti iz 2023. godine je utvrdilo kako je kupnja podataka ICE-a bila ilegalna. Temeljem tog izvješća zatražena je istraga.

Tko se protivi agencijama za provođenje zakona koje kupuju podatke o lokaciji?

Mnogi zagovornici zaštite privatnosti u SAD-u tvrde kako je usmjeravanje informacija od posrednika podataka do vladinih agencija ilegalno jer nije u skladu sa četvrtim amandmanom na Ustav. Pojedini zakonodavci pokušavaju zatvoriti ono što vide kao rupu u zakonu.

Kako se zaštititi?

Moguće je, primjerice, onemogućiti identifikaciju lokacije i pregledati aplikacije koje imaju dopuštenja za praćenje lokacije. Ako nije moguće potpuno onemogućiti pristup lokaciji za aplikaciju, treba ograničiti ga samo na kada je aplikacija otvorena ili samo približnu umjesto precizne lokacije.

Također je dobro isključiti ID za mobilno oglašavanje, piše Guardian.