Ili bar vjerojatno. Grobnica cara koji je ujedinio sedam kineskih kraljevstava jedna je od najtajnovitijih arheoloških lokacija na svijetu. Skrivena ispod humka koji se u međuvremenu pretvorio u brežuljak, nitko ne zna kako je točno izgledala, niti su dosad poduzeta neka detaljnija iskopavanja.

Jasno, ne računajući najpoznatiji i najbolje istraženi dio cijelog kompleksa, spektakularnu Qinovu vojsku od terakote otkrivenu u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća u neposrednoj blizini humka.

Povećane razine žive

Sada, kako kažu novija ispitivanja cijelog područja objavljena u Scientific Reports časopisa Nature, pokazuje se da je nešto od legendi vezanih uz grobnicu ipak točno. Naime korištenjem laserske tehnologije visoke rezolucije otkrivene su značajno povećane razine žive u zraku koji okružuje carsku grobnicu. Što je najzanimljivije, isparenja dolaze iz podzemne komore i polako 'cure' na površinu.

Ovo otkriće moglo bi sasvim izmijeniti način na koji arheolozi prilaze jednom od kulturno najznačajnijih, ali istodobno očito i najopasnijih lokaliteta na Zemlji. Osim toga, nameće pitanja o tome jesu li drevne mjere sigurnosti na ovakvim lokalitetima uistinu bile samo simbolične.

Istraživanje je proveo švedsko-kineski tim koji je vodio fizičar Sune Svanberg, a zadatak im je bio skenirati atmosferu oko mauzoleja blizu Xiana. Nalazi su bili iznenađujući. Na više lokacija oko humka zabilježena je koncentracija žive od 27 nanograma po kubičnom metru, znatno veća od za tu regiju uobičajenih 10 nanograma. Najveća je izmjerena na mjestima na kojima su se i ranije primjećivale anomalije žive blizu zapadnih i južnih padina grobnice.

Gotovo sigurno živina isparenja dolaze baš iz grobnice, s mjesta na kojem su po povijesnim izvorima uz pomoć žive rekonstruirane rijeke na golemoj podzemnoj karti carstva. Zbog toga su ovi nalazi dosad najbliži tome da budu proglašeni dokazima tih teorija o izgledu grobnice ispisanih u starim kronikama, primjerice u zapisima povjesničara Sima Qiana starim 2200 godina. Prema Svanbergovim riječima, isparenja su koncentrirana na premalom području da bi bila posljedica prirodnog zagađenja.

Osim toga, može se reći da studija potvrđuje i druge priče o caru utemeljitelju Kine. Jedna od zanimljivijih je ona o njegovom opsjednutošću besmrtnošću. Naime u to se vrijeme smatralo da živa može produžiti život, pa je Qin za života konzumirao živu, a nakon smrti prostor oko njegove grobnice ispunjen je tim tekućim metalom.

Mnogo toga, naravno, moglo bi se potvrditi kad bi grobnica napokon bila otvorena. No kineski dužnosnici, arheolozi i konzervatori uvijek su se ustručavali to napraviti, strahujući da bi cijelo nalazište time moglo biti uništeno. Naime, kad su ratnici od terakote u sedamdesetima iskopani, u dodiru sa zrakom naglo je izblijedila živopisna boja kojom su bili obojeni. Zbog toga i bojazni vezane uz samu grobnicu zvuče opravdano.

Pretpostavlja se da su isparenja žive posljedica nekog potresa ili pukotina u tlu. Živa može ostati u plinovitom stanju čak i na sobnoj temperaturi kad je izložena visokom tlaku i može se detektirati i nekoliko stotina metara od izvora. Procjenjuje se da je u protekla dva tisućljeća na ovaj način iz grobnice izašlo otprilike tona žive. U odnosu na pretpostavljenih stotinjak tona žive, navodno smještenih u unutrašnjosti grobnice, to izgleda malo, ali upućuje na trajnu kemijsku aktivnost pod površinom.

Implikacije takvog nalaza mnogo su važnije od povjesničarske radoznalosti. Živa nije samo otrovna, nego ju je i vrlo teško ukloniti. Duže izlaganje, čak i s manjim koncentracijama, može oštetiti živčani sustav, posebno kod djece. Količine otkrivene oko grobnice nisu opasne za javno zdravlje, ali mogu upućivati na to da je potrebno mnogo pažljivije upravljati tako osjetljivim lokalitetom. Otprilike kao što valja biti oprezan s odlagalištima nuklearnog otpada.