Vjerojatno nema boljeg izraza ljudske privrženosti i nježnosti od poljupca. U nekim civilizacijama ljubit će vas već pri upoznavanju, u nekima će on biti rezerviran samo za one koji su nam najbliži i najvoljeniji. Ljubimo se pri sastancima i rastancima, a nježniji ili strastveniji dodir usnama dio je svakog ljubavnog odnosa. No, otkud nam taj običaj?
Sudeći prema rezultatima jedne novije studije objavljene u časopisu Evolution and Human Behavior poljubac je stariji od suvremenog čovjeka, i to znatno. Naime, autori studije tvrde da su se zajednički preci ljudi i velikih majmuna ljubili još prije 21 milijun godina. Za podsjetnik, Homo sapiens se pojavio prije 300 tisuća godina. Ljubili su se i neandertalci, najbliži izumrli rođaci današnjih ljudi. Dapače, sasvim je moguće da su se ljubili međusobno sa sapiensima.
Kako kaže voditeljica istraživanja Matilda Brindle, evolucijska biologinja sa sveučilišta Oxford, autori su prvo morali utvrditi što je uopće poljubac, jer to svakako nije svaki dodir usnama kakvih ima u prirodi, od prenošenja sažvakane hrane do pokazivanja dominacije u borbi za teritorij. Stoga su ga definirali kao 'neagresivni kontakt usnama koji ne uključuje prijenos hrane'. Temeljem ovakve definicije, poljubac je prisutan kod više vrsta današnjih primata - bonoba, gorila, čimpanzi, orangutana, makaka, pavijana...
vezane vijesti
Potom su upotrijebili statističku metodu zvano Bayesov model kako bi rekonstruirali evolucijsku povijest poljupca, kojega smatraju biološkom pojavom. Stoga su testirali brojne načine na koje se ovo ponašanje moglo razvijati kako bi otkrili koliko je bilo vjerojatno da su se naši različiti preci također ljubili. Zaključak je da se ljubljenje prvo razvilo kod zajedničkog pretka velikih majmuna hominida prije najmanje 17, a najviše 21,5 milijuna godina.
Premda za cijelu teoriju treba pribaviti još dokaza, istraživači smatraju da se poljubac razvio iz već spomenute prakse žvakanja i prenošenja hrane od majke do mladunca. S vremenom je taj praktični dodir od dijeljenja hrane pretvorio u ono što danas zovemo poljupcem.
Što se tiče neandertalaca, nalazi da su se ljubili i međusobno i s modernim ljudima nisu sasvim novi antropolozima. No, nova studija potvrđuje ranija saznanja, primjerice otkriće iz 2017. kad su uspoređivali mikrobe u zubnom mesu neandertalaca od prije 48 tisuća godina s mikrobima koji danas žive u ustima modernih ljudi. Zaključili su da su se dvije srodne vrste ljubile jedna s drugom. Uostalom, od ranije se zna da su se dvije vrste međusobno parile tijekom sedam tisuća godina zajedničke povijesti, pa je to možda uključivalo i ljubljenje s obzirom da je drevno ponašanje kod parenja bilo slično današnjem.
Neki drugi znanstvenici pak smatraju da je i dalje nejasno kako se ljubljenje širilo među našim životinjskim srodnicima, s obzirom da ovo ponašanje nije podjednako rasprostranjeno u raznim kulturama. Osim toga, nejasno je kako se ljubljenje i održalo među toliko različitih vrsta s obzirom na neke izrazite loše strane, poput širenja bolesti. Dobra strana bi, pak, moglo biti pospješivanje uspjeha razmnožavanja, jer tako suptilna razmjena osjećaja može dati naznake o nečijem ukupnom zdravlju, genetskoj kompatibilnosti, imuno-sustavu... Osim toga, poljupci jačaju društvene veze.
