Arheolozi su u Norfolku otkrili 'izvanrednu' ratnu trubu iz željeznog doba koja bi mogla biti povezana s keltskim plemenom Icena i razdobljem u kojem su se, pod vodstvom Boudiceje, borili protiv invazije rimske vojske.

Brončana truba je treći i najočuvaniji nalaz ovog tipa pronađen u Britaniji i samim time - cijelom svijetu. Oblikovana kao divlja životinja, bila bi postavljena na dugačak usnik i nošena visoko iznad glava ratnika kako bi se njezin prodoran zvuk koristio za zastrašivanje neprijatelja u bitci.

Predmet je pronađen prošlog ljeta tijekom arheoloških istraživanja uoči izgradnje novog stambenog naselja u zapadnom Norfolku. Nalazio se u sklopu ostave vojnog pribora iz željeznog doba koja je uključivala i brončani bojni barjak u obliku glave vepra, jedinstven nalaz u Britaniji, kao i pet ispupčenja sa štitova.

Posebno je intrigantno što se područje nalaza nalazi unutar teritorija Icena, britanskog plemena koje je 60. godine nove ere pod vodstvom kraljice Boudiceje diglo žestok, ali na kraju neuspješan ustanak protiv Rimljana. Arheolozi vjeruju da je ostava zakopana negdje u prvom stoljeću nove ere.

Mark Hinman, glavni izvršni direktor tvrtke Pre-Construct Archaeology, čiji su stručnjaci otkrili nalaz, rekao je da je riječ o 'otkriću koje se događa jednom u životu, jednom u karijeri'. Dodao je kako se više od 40 godina bavi arheologijom, ali da nikada nije vidio ništa slično.

Iako su predmeti sami po sebi spektakularni, njihova moguća povezanost s jednom od rijetkih imenom poznatih osoba britanskog željeznog doba čini nalaz još posebnijim. Hinman ističe da se nalazište nalazi 'u samom srcu teritorija Icena', iako se ne može sa sigurnošću reći tko je ostavu zakopao. Ipak, gotovo je sigurno da su predmeti položeni u prvom stoljeću nove ere, što ih vremenski približava Iceni i Boudiceji. Kvaliteta izrade upućuje na to da su za njih znali, i vjerojatno ih koristili, najugledniji pripadnici tog i drugih plemena.

Povezanost s Icenima

Krhki artefakti još uvijek prolaze kroz konzervatorske zahvate prije detaljnog proučavanja, no moguća povezanost s Icenima jedno je od ključnih pitanja na koje će se istraživači usredotočiti kada im stanje predmeta to omogući.

Grčki i rimski pisci opisivali su kako su ratnička plemena u Britaniji, Galiji i drugdje koristila ovakve trube (karnikse) kako bi zastrašila protivnike. Grčki povjesničar Diodor Sicilski u prvom stoljeću prije nove ere zapisao je da su njihove trube 'neobične i barbarske' te da proizvode grub zvuk koji odgovara ratnom metežu. Na poznatom Gundestrupskom kotlu iz Danske, datiranom u isto razdoblje, prikazana su tri svirača kako podižu svoje rogove visoko u zrak.

Dio carnyxa u obliku glave vepra, donedavno jedini preživjeli primjerak u Britaniji, pronađen je 1816. godine u Morayu na sjeveru Škotske i danas se čuva u Nacionalnom muzeju Škotske.

Fraser Hunter, kustos za željezno doba i rimsko razdoblje u tom muzeju te jedan od vodećih stručnjaka za carnyxe, opisao je novi nalaz kao 'izvanredan' i rekao da će 'uvelike produbiti naše razumijevanje svijeta željeznog doba'. Prema njegovim riječima, detaljno istraživanje i konzervacija ovih iznimno osjetljivih ostataka promijenit će način na koji gledamo na zvuk i glazbu tog razdoblja.

Izvanredno otkriće

Novootkrivena ratna truba pokazuje tragove popravaka, što upućuje na dugotrajnu upotrebu. Iako je prije zakapanja djelomično rastavljen, a dijelovi štitova pažljivo položeni iznad njega, zvono i glava gotovo su potpuno sačuvani. Posebno je značajno što su, za razliku od drugih nalaza, uši ostale netaknute – velike, opuštene i još uvijek na mjestu.

Hinman ističe da nas predmeti poput ovoga podsjećaju koliko malo znamo o mnogim aspektima prošlosti. Imajući na umu da su takvi predmeti imali imena i da su ljudi vjerovali kako posjeduju moć, pa čak i neku vrstu života, jasno je koliko su priče koje su ih pratile zauvijek izgubljene. Gledajući karniks, kaže, 'imate osjećaj kao da vas gleda natrag. Teško je to opisati, ali doista ostavlja snažan dojam'.

Ostava se trenutačno nalazi na čuvanju kod konzervatora u sklopu Norfolk Museums Servicea, a o njezinoj pravnoj sudbini odlučit će mrtvozornik u skladu sa Zakonom o blagu iz 1996. godine, zaključuje Guardian.