Philippe Aghion nedavno je s Peterom Howittom i Joelom Mokyrom primio Nobelovu nagradu za revolucionarna istraživanja koja su redefinirala način na koji tehnološke promjene potiču blagostanje. Profesor na Harvardu i Collège de France, blizak suradnik francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, Aghion je posvetio život proučavanju inovacija i gospodarskog rasta. Iza tog impresivnog akademskog životopisa, međutim, krije se priča duboko ukorijenjena u kreativnost i pionirski duh koji je oblikovala jedna od najutjecajnijih modnih kuća 20. stoljeća.

'Odrastao sam među inovatorima. Moja majka izumila je luksuzni prêt-à-porter', rekao je Aghion u ekskluzivnom intervjuu za Associated Press iz svoga pariškog stana u Latinskoj četvrti, okružen knjigama o umjetnosti i slobodi. 'Prije toga postojala je samo visoka moda, a luksuzni prêt-à-porter nije postojao. Ona je to stvorila u Chloé. Imala je viziju da žene trebaju biti slobodne i da ne bi trebale mijenjati odjeću četiri puta dnevno. Imala je viziju slobodne, emancipirane žene.'

Njegova majka je Gabrielle Gaby Aghion, osnivačica legendarne modne kuće Chloé, žena koja je promijenila pravila igre u francuskoj modi i otvorila put generacijama kreativnih direktora koji su definirali pojam opuštene elegancije.

Egipat kao snažna inspiracija

Gabriella Hanoka, kako se zvala prije udaje, rođena je u ožujku 1921. godine u Aleksandriji u Egiptu, u bogatoj židovskoj obitelji. Otac joj je bio iz Grčke, a majka iz Italije. Kao i mnoge obrazovane obitelji višega staleža, posebno među egipatskim Židovima, govorili su francuski i divili se francuskoj kulturi. 'Egipat je za mene boja', jednom je rekla Gaby. 'Ima najljepši pijesak koji sam ikada vidjela. Ružičasto-bež. Osjeća se kao svila u rukama.'

Odrastala je uz majku koja je bila strastvena zaljubljenica u modu te su satima listale francuske časopise, a potom bi pozivale krojačice u kuću da bi reproducirale siluete i dizajne koje su vidjele. Proučavajući taj svijet tkanina i krojeva, mirisa tiska i šuštanja svile, mlada Gaby razvila je oštro oko, izuzetan ukus i intuiciju da će jednoga dana i sama postati njegov dio.

S devetnaest godina udala se za svoju ljubav iz djetinjstva Raymonda Aghiona, iz ugledne obitelji uvoznika pamuka, a upoznala ga je sa samo sedam godina, dok su zajedno pohađali lokalnu osnovnu školu. Godine 1939. par je prvi put otputovao u Pariz te je on ondje studirao medicinu, no vratili su se u Egipat kada je izbio Drugi svjetski rat. Nakon rata, 1945. godine, opet su otišli u Pariz, ovaj put zauvijek.

'Nikada u životu nisam vidjela toliku eleganciju', prisjetila se Gaby dolaska u poslijeratni Pariz, dodajući: 'Za mene je moda bila Francuska.' Brzo su se uklopili u kulturnu scenu lijeve obale Seine, postavši redoviti gosti kafića Saint-Germain-des-Prés, gdje su se družili s piscima, umjetnicima i filozofima.

Ona je započela studij na École des Sciences Politiques, no pravi fokus usmjerila je na izloge modnih trgovina. Primijetila je paradoks: žene koje su si mogle priuštiti visoku modu bile su odjevene u krute, strukturirane kreacije koje su zahtijevale beskrajne probe i bile nepraktične za svakodnevni život. S druge strane, većina žena morala je sama izrađivati odjeću ili koristiti usluge krojačica da bi kopirale dizajne iz časopisa. Negdje između te dvije krajnosti vidjela je svoju priliku.

Kraj ere korzeta

Godine 1952., kao 31-godišnjakinja, donijela je odluku koja će joj promijeniti život, ali i redefinirati francusku modu. 'Ljudi su mi govorili da ne bih trebala raditi jer sam bogata. Ali nisam nikoga pitala za dopuštenje', rekla je u intervjuu 2012., dvije godine prije smrti. 'Bila sam odgovorna za svoj život! Željela sam imati nešto svoje – ne da bih zarađivala novac, već zato što stvaranje nečega svojeg donosi veliku sreću i ponos.'

Bez formalnoga obrazovanja u krojenju ili dizajniranju, Gaby je osmislila šest laganih i modernih haljina od lijepih tkanina. 'Željela sam napraviti nekoliko haljina u svom stilu', objasnila je. 'Klasičnih i jednostavnih. To je Gaby Aghion.' Te su kreacije bile inspirirane, kako je sama rekla, 'onim što smo nosile u sportskim klubovima u Egiptu'. Opuštene i lagane, bile su potpuno različite od krutih, strukturiranih odijela koja su tada dominirala modom.

Dala ih je sašiti bivšoj prvoj radnici radionice Luciena Lelonga, a zatim je počela kucati na vrata velikih modnih kuća poput Carvena, Jacquesa Fatha, Diora i Schiaparellija, otvorenih za ideju prêt-à-porter mode. Uspjeh je bio, kako ga je opisala, 'kao tornado' – trenutan i snažan.

Ona je, međutim, željela samostalnost. Odlučila je osnovati svoj brend, ali suočila se s dilemom prilikom odabira naziva. 'Nisam mogla koristiti ime supruga jer nije bilo prikladno da žena moga statusa radi', objasnila je. 'Nisam mogla koristiti svoje djevojačko prezime jer nisam željela osramotiti obitelj ako ne uspijem.' Posudila ga je stoga od prijateljice Chloé Huysmans. 'Mislila sam da je lijepo', rekla je. 'Voljela sam zaobljenost slova.'

Godine 1952., dok je visoka moda još uvijek dominirala, Gaby je osmislila luksuzni prêt-à-porter kao pametnu, poželjnu i senzualnu alternativu. Odbacila je korzete i napravila haljine od muslina, prozračne bluze i krojeve koji prate tijelo u pokretu. Stil modne kuće Chloé bio je obilježen nenametljivim, ali točnim i elegantnim izrazom – ženskim, opuštenim i gotovo hedonističkim. Bila je to odjeća koju jednostavno želite nositi i koja oblikuje stav.

Kafići kao modne piste

No Gaby nije željela promijeniti samo ono što žene nose, već i način na koji se moda prezentira. Revije su pedesetih bile jako formalne – odvijale su se u zatvorenim salonima, s modelima koji su kruto i odmjereno hodali – a ona je to smatrala zastarjelim.

Održala je svoju prvu modnu reviju 1957. godine u legendarnom Café de Flore, na uglu Boulevard Saint-Germaina. Modeli su se šetali kroz kafić dok su gosti doručkovali, među šalicama kave i kroasanima. Brasserie Lipp i La Closerie des Lilas također su služili kao pozornice za njezine café shows sve do sedamdesetih godina, što je dalo građansko-bohemski duh koji su Chloé i Gaby utjelovile.

'Bila je to antiteza ako razmišljate o izgledu u ranim pedesetima', kaže Claudia Gould, direktorica Židovskog muzeja u New Yorku, a bila je dio tima koji je organizirao izložbu 'Mood of the Moment: Gaby Aghion and the House of Chloé'. 'Željela je pristupačnost, slobodu, duh – raspoloženje trenutka, kako smo nazvali izložbu. Imala je određenu ljubav prema životu. I, naravno, bila je inspirirana bojama egipatskog pijeska.'

Uspjeh je bio velik. Vlasnice butika i njihove klijentice potpuno su se povezale s njezinom koncepcijom luksuzne, ali pristupačne konfekcijske odjeće, a ikone poput Brigitte Bardot, Grace Kelly, Marije Callas i Jackie Onassis postale su redovite u pariškom butiku brenda u Rue du Bac.

Iako je imala izuzetno oko za modu, Gaby je priznala da joj nedostaju dizajnerske vještine. 'Nemam talent, prepoznajem talent u drugima', skromno je rekla. Chloé je u početku funkcionirala kao kolektiv – skupina freelance dizajnera čije je radove ona odobravala. Ti su dizajneri uključivali Gérarda Piparta, koji je postao njezin nasljednik i dizajnirao je za kuću od 1959. do 1963. godine, uz povremenu suradnju s elegantnom Maxime de la Falaise.

No 1963. godine dogodio se susret koji će zauvijek promijeniti Chloé: mladi njemački dizajner po imenu Karl Lagerfeld pridružio se timu. Gaby je tada oklijevala. 'U početku sam ga nevoljko zaposlila, misleći da Nijemci imaju upitan ukus', kasnije se prisjećala. 'No zavoljela sam Karla i razvila sam poseban radni odnos s njim, a on je trajao više od dva desetljeća. Voljela sam njegovu pamet – bio je kultiviran i pravi ljubitelj umjetnosti.'

Osim sofisticiranosti, divila se Lagerfeldovoj radnoj etici. 'Drugi dizajneri donijeli bi mi dva dizajna. Karl bi donio dvadeset u jednom danu.' Do 1966. godine on je imenovan glavnim dizajnerom i upravo pod njegovim utjecajem – koji je trajao do 1983., a zatim se vratio u petogodišnjem mandatu između 1992. i 1997. godine – brend je dosegnuo pravi procvat.

Zlatne sedamdesete

Sedamdesete godine bile su određujuće razdoblje za Chloé. Pod Gabynim nadzorom, ali pod kreativnim vodstvom Lagerfelda, brend je izumio garderobu za slobodnu, svjetovnu i obrazovanu ženu. Nije to bila odjeća koja se nastojala nametnuti, već priče koje su govorile o osobnosti žene.

'Lagerfeld je došao u trenutku u kojem je mogao dati oblik vremenu, zamagljenom i neodređenom za sve ostale', napisala je Joan Juliet Buck u Vogueu 1979. godine. 'To vrijeme je sada.' Pretvarajući se iz bitno francuskoga u globalno prepoznatljiv brend, Chloé je počela privlačiti novu, međunarodnu klijentelu. Lagerfeldovi dizajni iz toga razdoblja bili su revolucionarni: od šarenih shift haljina u šezdesetima, preko delikatnijih dizajna iz sedamdesetih, do razuzdanih osamdesetih. Jednom je prilikom rekao o svom radu u Chloé da 'svakom kolekcijom pokušava kristalizirati raspoloženje trenutka', a ta njegova izjava inspirirala je i naslov nedavne izložbe u Židovskom muzeju.

Priznajući da je kao intelektualka mogla biti 'pomalo pretenciozna', Gaby je svojim kolekcijama davala imena inspirirana pjesnicima, skladateljima, književnim likovima i osobama iz popularne kulture. Uz to, uvijek su slijedili abecedu.

Škola modnih talenata

Modna kuća Chloé postala je svojevrsna škola slobode i nježnog feminizma, inkubator talenata koji je oblikovao neka od najznačajnijih imena u modnoj industriji. Nakon što ju je Lagerfeld napustio 1983. godine kako bi radio za Chanel, kuća se vratila radu s kolektivom dizajnera, a potom joj je 1987. godine na čelo došla francuska dizajnerica Martine Sitbon, čime je postala prva umjetnička direktorica u svijetu mode.

Nakon Lagerfeldova drugog odlaska 1997. godine brend je odlučio riskirati i zaposliti Stellu McCartney, tada nepoznatu mladu dizajnericu. A to se itekako isplatilo jer su profit i medijska pozornost eksplodirali pod njezinim vodstvom od 1997. do 2001. godine. 'Njezin utjecaj na modu očit je svugdje', napisao je Vogue 2000. godine. McCartney je unijela duh 'cool Britanije', kulturnog fenomena toga vremena, u svoje dizajne, kao i svoju ljubav prema jahanju kroz bezbrojne konjičke reference.

Phoebe Philo stigla je pak u Chloé kao njezina asistentica i ostala nakon što je McCartney otišla da bi pokrenula svoju liniju. Philo, koja je vodila kuću od 2001. do 2006. godine, predstavila je minimalistički romantizam elegantnim kombinezonima sa srebrnim gumbima i prozračnim haljinama od svilenog šifona, naglašenima grosgrain vrpcom. A ona je zaslužna i za kultnu torbu Paddington, model koji je privukao čitavu vojsku obožavatelja.

'Master nesavršenoga savršenog, modernog vintagea', napisao je André Leon Talley u Vogueu o Philo. Upravo su njezine godine postale definicija onoga što mnogi smatraju zlatnim dobom modne kuće Chloé, trenutak u kojem je brend postigao savršenu ravnotežu između pristupačnosti i aspiracije, između bezbrižnosti i sofisticiranosti.

Nakon nje uslijedili su Paulo Melim Andersson, Hannah MacGibbon, Clare Waight Keller, Natacha Ramsay-Levi i Gabriela Hearst, a ona je dovela brend do prestižnog statusa B Corp, čime je Chloé postala vodeća modna kuća po pitanju održivosti u luksuznoj industriji.

Gaby je prodala svoj udio u poslu 1985. godine grupi Alfred Dunhill (današnjem Richemontu), ali je ostala uključena u njega sve do svoje smrti 2014. 'S devedeset i dvije godine, kad bih to mogla, bih li išta učinila drugačije', zapitala se naglas. 'Ništa.'

Chemena Kamali: Povratak korijenima

U jesen 2023. godine Chloé je objavila imenovanje Chemene Kamali novom kreativnom direktoricom. Za one koji prate ovu kuću vijest je imala dirljivu pozadinu, poput para koji se zaljubio u mladosti, a zatim se razišao otišavši svatko svojim putem te su se godinama kasnije ponovno povezali.

Kamali, sada 44-godišnjakinja, odrasla je u Dortmundu u Njemačkoj, a roditelji su joj posjedovali nekoliko multibrend butika pod nazivom Euro Mode. 'Nikada me nije zanimala prodaja', objašnjava. 'Ono što je za mene bilo čarobno bile su probe, ta ceremonija dok ljudi isprobavaju odjeću.'

Kasnih osamdesetih Njemačka je imala dvije velike nacionalne ikone. 'Bili su to Karl Lagerfeld i Boris Becker', prisjeća se Kamali. Ona je odabrala blok za crtanje umjesto reketa i od osme godine nije posustala. Bila je, kako kaže, 'vrlo odlučna i vrlo rano jasno opsjednuta modom'. Strastveno je sakupljala modne časopise i već kao tinejdžerica imala je pretplate na američki i talijanski Vogue te W.

S dvadeset i dvije godine, nakon što je završila Sveučilište primijenjenih znanosti u Trieru sa solidnim tehničkim obrazovanjem – konstrukcija odjeće, izrada krojeva, povijest umjetnosti, kemija – Kamali se pridružila Chloé kao pripravnica 2003. godine. Uzela je svoj portfolio i sjela u vlak za Pariz u Düsseldorfu. Nije imala ugovoren sastanak; nije imala ime. Jednostavno se pojavila na vratima. Nakon što je satima čekala i molila recepcionarku, na kraju dana dobila je intervju s direktorom studija. Dva tjedna kasnije nazvali su je i rekli da može početi.

'Bilo je te energije i atmosfere, te povezanosti', prisjeća se svog pripravništva, a šefica joj je bila Philo. 'Žene su dizajnirale za žene, i bilo je to tako povezano i iskreno. Nekako si željela biti ta djevojka.' Nakon pripravničkog staža uslijedilo je daljnje obrazovanje na Central Saint Martinsu u Londonu, a zatim rad u brendovima Alberta Ferretti i Strenesse u Milanu. Kamali se vratila u Chloé 2012. godine, dok je ondje vladala Clare Waight Keller, no 2016. Saint Laurent ju je angažirao za direktoricu dizajna ženske ready-to-wear odjeće. 'Uvijek sam imala tu zaista jaku bliskost prema Chloé jer je njezin emocionalni aspekt vrlo čisto i vrlo duboko govorio', kaže Kamali. 'Nema puno brendova koji imaju taj iskren glas koji ide dalje od mode.'

Kada se vratila u Chloé 2023. godine, imala je jasan plan. 'Prijedlog je u biti bio da želim vratiti staru bazu obožavatelja', kaže. 'Moju generaciju žena koje imaju sjećanje na Chloé, bilo da je to bluza koju su voljele ili prvi parfem koji su nosile.' Instinkti su se pokazali točnima: njezina prva revija ispunjena ikonama poput Sienne Miller i Liye Kebede izazvala je čistu senzaciju. Depop, stranica za preprodaju mode, prijavila je povećanje od 1137 posto u pretragama torbe Paddington, a godišnje izvješće matične tvrtke Richemont zabilježilo je dvoznamenkast rast prodaje.

Pristup dizajnu koji njeguje Kamali ukorijenjen je u arhivi i kodovima kuće. 'Volim raditi s prošlošću i volim raditi s kodovima. Ne bojim ih se', kaže. 'Ne želim se boriti protiv njih – radi se o prihvaćanju, ali i njihovoj evoluciji.' Razdoblje između 1975. i 1979. godine obilježile su njezine omiljene Lagerfeldove kolekcije za Chloé, a proljeće/ljeto 2003./04. Phoebe Philo te jesen/zimu 2009. godine Hannah MacGibbon.

Godina koju je provela u Los Angelesu prije povratka u Chloé oblikovala je njezinu viziju. 'Los Angeles ima takav osjećaj slobode i snažnu umjetničku energiju', kaže. 'Postoji nešto vrlo Chloé u kalifornijskom načinu razmišljanja. Naravno, uvijek postoji ta francuska sofisticiranost i profinjenost, jednostavno je ukorijenjena u Parizu, ali drugi dio moje naracije uvijek će biti ta sloboda i nedovršenost: Chloé nije savršena djevojka.'

U razgovoru s njom određene se riječi neprestano ponavljaju: sloboda, pokret, protok. 'Ono što je zaista važno dok idemo naprijed jest razumijevanje toga da ne postoji samo jedna žena koja predstavlja Chloé', kaže. Stoga želi proširiti čuvenu paletu prašnjavih ruža i ispranih nijansi brenda nečim življim, zadržavajući pritom duh kuće. 'Dobro je imati ove vrlo jake kodove koje svi povezujemo s kućom, ali postoji prostor za pomicanje dalje od njih, pri čemu se istovremeno čuva naslijeđe.'

Za svoju prvu kampanju Kamali je okupila žene različitih generacija koje su bile povezane s brendom, uključujući Jerry Hall, Lagerfeldovu muzu. 'Pričala mi je najluđe priče kada smo je snimali – stvarno off-the-record priče, jer su se svi znali.' Taj pristup, koji uključuje stvaranje zajednice, emocionalnu autentičnost i generacijsko prožimanje, odražava njezin holistički pristup kreativnom vođenju.

Moda se promijenila, ali bluza je vječna

'Moda se radikalno promijenila u posljednjih nekoliko godina i to je redefiniralo ulogu kreativnog direktora', kaže. 'Ne radi se samo o odjeći: morate razmišljati o svemu – zajednici, ženama koje utjelovljuju brend, s kime želite razgovarati i kako.' Naslijedila je od prethodnice Gabriele Hearst i B Corp, prestižnu certifikaciju koja označava najviše standarde društvene i ekološke odgovornosti. 'Bilo je to nevjerojatno postignuće i puno posla, a stvarno je ukorijenjeno u svakom pojedinačnom aspektu posla', objašnjava Kamali.

'Ako postoji jedna stvar koja je vrlo Chloé, to je bluza', ističe. Sama ima kolekciju od šesto do sedamsto vintage modela, organiziranih po boji, a dodaje: 'Nosim ih oko osamdeset posto.' Bluza predstavlja sve ono što Chloé jest: bez napora, ali precizna; ženstvena, ali ne dragocjena; sofisticirana, ali pristupačna. To je komad odjeće koji nadilazi trendove i generacije.

'Ova me kuća zaista čini sretnom i zaista me čini ponosnom', kaže Kamali. 'Vratila sam početnu, izvornu ideju o tome kakva bi Chloé trebala biti. Ali sada sam slobodna da je razvijam i slobodna da idem dalje.'

Naslijeđe Gaby Aghion

Gaby Aghion preminula je 2014., u dobi od devedeset i tri godine, ali njezino naslijeđe živi ne samo u brendu koji je stvorila, već i u cijeloj industriji koju je pomogla transformirati. Bila je jedna od prvih žena koje su pokrenule modnu kuću u eri u kojoj su dominirali muški couturieri te pionirka koncepta luksuzne ready-to-wear mode kada je većina žena morala birati između nedostižnog haute couturea i kućne proizvodnje.

Ali možda najvažnije – stvorila je kuću koja je stavila žene, njihove živote, potrebe i snove, u središte svega što radi. 'Ne objašnjavam', jednom je rekla. 'Sretna sam što živim život koji sam željela.' To je istinski duh Chloé.

Njezin sin, sada nobelovac, stasao je u tom svijetu inovacija. 'Odrastao sam među inovatorima', rekao je, a često mu je Lagerfeld pisao domaću zadaću iz njemačkoga. Ta kombinacija kreativnosti i strogosti, umjetnosti i discipline, slobode i strukture, upravo je ono što je oblikovalo i njega i brend koji je stvorila njegova majka. Istraživanje za koje je Philippe Aghion primio Nobelovu nagradu bavi se upravo onim što je Gaby utjelovljivala cijeloga života: time kako inovacije mijenjaju industrije, kako 'kreativna destrukcija' zamjenjuje stare modele novima i kako poduzetnici koji se usude riskirati mogu transformirati cijele sektore. Ona je učinila upravo to u modi – uništila je dominaciju haute couturea i stvorila potpuno novu kategoriju koja je oslobodila žene.

Više od brenda

Danas, pod Kamali, Chloé nije samo modni brend – to je kulturna platforma, zajednica, svojevrstan način života. Svojim statusom B Corp brend predvodi u održivosti, raznovrsnim muzama koje pokrivaju sve generacije slavi žene svih dobi, a njegova posvećenošću zanatstvu i kvaliteti čuva najbolje tradicije francuske mode. Ali najvažnije, s Kamali za kormilom, Chloé ostaje ono što je Gaby uvijek namjeravala biti: mjesto na kojem žene mogu pronaći odjeću koja ne samo da izgleda lijepo, već im omogućuje da budu ono što jesu te slavi njihovu slobodu.

'Na kraju dana morate blokirati buku kada preuzimate ogroman posao poput ovoga i jednostavno zaista činiti ono što vam se čini ispravnim', kaže Kamali. I u tome možda leži najvažnija lekcija Gaby – imati hrabrosti pratiti svoju viziju, vjerovati svojoj intuiciji te stvoriti nešto što donosi radost i ponos.

Kada su je pitali da opiše svoju prvu reviju u pet riječi, odgovor Kamali bio je jednostavan, ali savršen: 'Chloé, Chloé, Chloé, Chloé, Chloé!' Jer na kraju se sve svodi na to – čist, destiliran duh brenda koji je opstao sedam desetljeća, i kroz ratove i promjene, kroz razne dizajnere i stilove, uvijek zadržavajući tu osnovnu bit slobode, ženstvenosti i radosti.