'Da se pita Sjedinjene Američke Države, to jest da se pita administraciju Donalda Trumpa, oni bi ovog trena maknuli iranski teokratski režim s lica zemlje. Nije nerealno to da će Sjedinjene Američke Države pokušati iskoristiti prosvjede u Iranu da bi dodatno oslabile režim', kaže u razgovoru za tportal Dario Špelić, povjesničar, novinar i urednik na Hrvatskom radiju. Sa Špelićem smo kontaktirali u trenutku odvijanja nemira u više od 100 gradova, uslijed čega je, prema ranijim navodima, ubijeno najmanje 34 prosvjednika, a više od 2200 ih je uhićeno.

Protok informacija trenutačno je ograničen zbog prekida interneta u cijeloj zemlji jer nije riječ o demokraciji, već političkom sustavu predvođenom vrhovnim vođom Alijem Hameneijem i vjerskim establišmentom.

Dakako, nije ovo prvi slučaj golemih prosvjeda u toj državi: Islamska Republika Iran, proglašena 1979. godine, s njima se posljednji put u ovolikim razmjerima suočila prije gotovo četiri godine, kada je jedna žena, Mahsa Amini, umrla u zatvoru u kojem su je pritvorili jer nije bila čedno odjevena. Režim je grubo suzbio te nemire, podsjeća Špelić, no sada je riječ o nezadovoljstvu ekonomskim stanjem.

'Ekonomsko stanje u Iranu nije dobro. Do prosinca prošle godine iranska valuta rijal devalvirala je za više od 60 posto u jednom danu u odnosu na američki dolar, što je dovelo do velikih protesta jer ljudi ne mogu kupiti svakodnevne potrepštine za život. Ljudi koji prodaju na onom što se naziva iranski bazar, a on je inače jako važan u zemlji, upravo ti trgovci bili su vrlo bitni kada su krenuli protesti protiv šahove vlasti 1978. godine i doveli do stvaranja Islamske Republike Iran', tumači Špelić.

Ističe da ekonomska kriza ondje dugo traje te da su trgovci također na ulicama jer je inflacija golema: cijene su veće, a ljudi manje kupuju.

Nezadovoljstvo u Teheranu i ostalim dijelovima Irana nije potaknuto samo sve slabijom kupovnom moći i Trumpovim pritiscima, na što ćemo se vratiti kasnije u razgovoru, nego i političkom slikom zemlje.

'Iran je teokracija; državni poglavar ujedno je vrhovni duhovni vođa i on je taj koji doživotno vodi državu te nastoji održati teokratsku vlast stvorenu u Islamskoj revoluciji 1979., no postoje ljudi kojima je dosta te vlasti', sažima Špelić.

Teokracija, dinastija ili nešto treće?

Dio ljudi, premda vjerojatno manjina, poziva na to da se vrati prognana dinastija Pahlavi, a ona je bila na vlasti prije prosvjeda 1978. godine. Nakon što nije uspio suzbiti tadašnje prosvjede, šah Muhamed Reza Pahlavi odlazi u siječnju 1979. iz Irana. Najglasniji član te obitelji je Reza Pahlavi, prognani sin posljednjeg iranskog šaha. Mlađi Pahlavi već je ranije pozivao na promjenu režima u Teheranu, dodajući da se Islamska Republika urušava i da je došlo vrijeme da iranski narod 'vrati Iran'.

'U zemlju se 1979. godine vratio ajatolah Ruholah Homeini iz izgnanstva, prvo u Iraku, a onda je na zahtjev šaha protjeran u Pariz. Homeini dolazi iz Pariza u Teheran i tada počinje Islamska revolucija u Iranu. U travnju 1979., nakon referenduma, proglašena je Islamska Republika Iran', kaže povjesničar i urednik na Hrvatskom radiju. Sadašnji pozivi na vraćanje šaha pokazuju da postoje ljudi koji se sjećaju njegove vladavine s nostalgijom, misleći da je tada bilo bolje, dodaje Špelić, a smatra da ti pozivi ipak nisu prejaki. Kako kaže, šah ne bi izgubio vlast da je bio toliko dobar.

'Njegova vlast temeljila se na golemim prihodima od nafte, korištenima za stvaranje goleme vojske. Dio tih prihoda odlazio je na pokušaj da se modernizira Iran, ali ta Bijela revolucija, kako se nazivala, dovela je do konzervativnog uzleta pa su vjerski vođe pokrenuli veliki pokret nezadovoljstva protiv šaha, a opet je tu bilo i ekonomsko nezadovoljstvo. Šahov režim nije uspio ni na koji način podići cijelo iransko društvo, već samo neke dijelove', ističe tportalov sugovornik.

Iako su vjerski vođe u Iranu izuzetno važni, postoje i umjerena i reformatorska strana, a s konzervativcima se izmjenjuju u izvršnoj vlasti. U pravilu, nakon konzervativnog predsjednika, a koji je čelnik izvršne vlasti, dolazi reformator. Sada je predsjednik pripadnik reformske struje Masud Pezeškian te je od snaga sigurnosti zatražio blaže postupanje s demonstrantima. On je naslijedio konzervativca Ebrahima Raisija, u svibnju 2024. poginulog u padu helikoptera. Raisi je pak svesrdno podržavao slom demonstracija 2022. godine, tumači Špelić.

Dodaje da dio ljudi ne želi ni šaha ni teokraciju, što se ogleda u nemirima.

'Sad je samo pitanje tko će pobijediti u ovom sukobu. Ono što je tu, naravno, najveći problem jest to što režim uvijek grubo reagira kada se suoči s jakim protestima na ulicama. Režim ih uvijek nastoji suzbiti jer se mora pokazati dovoljno jakim da bi obeshrabrio svaki udar', podcrtava.

Još je jedna važna dimenzija ove priče je to da su sankcije Sjedinjenih Američkih Država, koje utječu na ekonomsko stanje u Iranu, sada usmjerene na njegov nuklearni program, no, prema Špelićevim riječima, postojane su od otmica američkih diplomata 1979. godine.

Hoće li se SAD umiješati?

'U toj međunarodnoj situaciji režim nastoji prikazati da su oni koji prosvjeduju produžena ruka SAD-a i Izraela, što je uvijek problem jer ih ocrnjuje. Pitanje je koliko će režim biti žestok u slamanju prosvjeda i hoće li ih uspjeti slomiti, a ako nastave trajati, hoće li popustiti barem u nekim stvarima i olakšati, recimo to tako, pritisak na društvo. On (režim, op.a.) počeo je popuštati stegu nakon izraelsko-američkog napada na Iran. Polako su počela popuštati pravila po pitanju odijevanja žena, slušanja glazbe i tako dalje. Nama se to možda čini sitnicom, ali to je dosta bitno u društvu u kojem stvarno možete dospjeti u zatvor zato što vam marama ne pokriva kosu', nabraja.

Teško ekonomsko stanje, pritisak sankcija, korupcija i uplitanje konzervativnog režima u ekonomiju kockice su koje slažu priču o neredima na ulicama u trenutku u kojem Trump prijeti da će intervenirati počnu li iranske snage ubijati prosvjednike. Takva reakcija ne treba čuditi jer su, kako sažima Špelić, Iran i Sjedinjene Američke Države u nekoj vrsti rata od 1979., zaoštrenog razvojem iranskog nuklearnog programa, no pitanje je hoće li Trump doista provesti te prijetnje. Ipak, jedno je sigurno...

'Trump želi žestoko pritisnuti iranski režim; ne treba zaboraviti to da je on izvukao Sjedinjene Američke Države iz onog što se nazivalo Joint Comprehensive Plan of Action, sporazuma koji je dogovorila administracija Baracka Obame – on je zapravo trebao dati okvir za to da se, s jedne strane, Iran odmakne od vojnog nuklearnog programa, tj. da ga napusti, a zauzvrat bi mu se postupno otvarao pristup ekonomskom sustavu. Trump je taj koji je izvukao Sjedinjene Američke Države iz tog sporazuma i ponovno nametnuo tvrde sankcije', objašnjava.

S obzirom na neizvjesnu situaciju i zaoštrene odnose, možemo li ove prosvjede nazivati revolucijom?

'Zasad su to demonstracije zbog ekonomskog nezadovoljstva i ne znamo u što će se razviti. Nije nebitno i nezadovoljstvo zbog kronične nestašice vode. Ključno je pitanje hoće li ih režim uspjeti suzbiti i kako će ih suzbiti. Dakle hoće li samo pojačavati represiju i silom krenuti na demonstrante ili će ih pokušati umiriti nekim političkim i ekonomskim ustupcima', zaključuje Špelić.