Dok Europska unija ulazi u završne pripreme za novi višegodišnji financijski okvir (2028. – 2034.), već je jasno da će se prioritete teško usuglasiti. Prema prijedlogu Europske komisije, novi proračun trebao bi iznositi oko dva bilijuna eura, uključujući otplatu zajmova iz programa NextGenerationEU, koji od 2028. počinju stizati na naplatu (45 milijardi eura godišnje).

Što donose promjene u modelu trošarina i jačanje 'vlastitih prihoda EU-a' za manje razvijene države članice te jesu li nacionalna tijela i institucije spremni organizacijski i kompetencijski podržati dionike iz privatnog i javnog sektora u pripremi za novo programsko razdoblje? Neka su to pitanja na koja se pokušalo odgovoriti na panelu 'Pogled u budućnost – Perspektiva 2028. – 2034.' u dijalogu predstavnika institucija, gospodarstva i stručne zajednice.

Prema Juditi Cuculić Župa, višoj ekonomskoj savjetnici u Predstavništvu Europske komisije u Hrvatskoj, novi Višegodišnji financijski okvir donijet će temeljitu promjenu u načinu na koji EU upravlja novcem. Naglasak više neće biti na pukoj alokaciji sredstava, već na postizanju konkretnih rezultata. Sustav bi trebao biti fleksibilniji i prilagodljiviji brzim globalnim promjenama, s mogućnošću lakšeg preusmjeravanja novca unutar programa.

'Ako iz ovog sada razdoblja nešto učimo, onda je to da moramo biti brži, agilniji i maksimalno učinkoviti – i tu se novi proračun pokazuje revolucionarnim', istaknula je Cuculić Župa.

Kao jedan od najvećih problema dosadašnjeg sustava navodi činjenicu da će do 2027. godine ostati više od 230 milijardi eura neiskorištenih sredstava jer su programirani još 2018. prema prioritetima koji danas više nisu relevantni. Zato se u idućem financijskom razdoblju planira povećati udio fleksibilnih sredstava na 25 posto kako bi države mogle brže reagirati i 'pametnije programirati' ulaganja.

Sve u isti koš: Dobro ili loše?

Lovro Novoselac, načelnik Sektora za programiranje, koordinaciju i strateško praćenje ESI fondova (MRRFEU), ističe da novi pristup u kojem će jedan dokument objedinjavati širok raspon politika - od kohezije i poljoprivrede do migracija, ribarstva i unutarnje sigurnosti - predstavlja najveći zaokret u dosadašnjem modelu upravljanja EU fondovima.

Njegova je intencija pojednostaviti pravila i smanjiti fragmentaciju izvora financiranja, ali takav format nosi konkretne rizike.

'Ovo je za nas nešto apsolutno novo i postoji vrlo visok rizik od gubitka jasnoće ciljeva i intervencijske logike koju u određenoj politici želimo iskazati', upozorava Novoselac.

Posebno ističe da spajanje svih politika u jedan partnerski plan može smanjiti vidljivost pojedinih sektora i otežati praćenje korištenja sredstava.

Osim toga, očekuje kompleksan proces programiranja, kako zbog velikog broja dionika, tako i zbog potrebe preciznog usklađivanja komplementarnosti i sinergija između politika unutar jedne financijske konstrukcije jer će u protivnome doći do 'kanibalizma između politika'.

'Sasvim je sigurno da će priprema trajati dulje, ne zato što sustav ne funkcionira, nego zato što u jednom dokumentu moramo uskladiti vrlo različite politike i prioritete', zaključuje Novoselac.

Vladavina prava kao ključ za EU fondove

U novom financijskom razdoblju Europska komisija ponovno postavlja vladavinu prava kao jedan od ključnih kriterija za pristup europskim fondovima - i to strože nego dosad. Ivan Lakoš, ravnatelj Uprave za razvoj digitalnog društva i strateško planiranje, ističe da je riječ o korijenskoj promjeni.

'Ovo je prvi put da je kriterij vladavine prava uveden kao obvezan, i to tako da se izričito navodi: ako se ne ispuni, sredstva iz dijela fondova neće biti dostupna', naglašava Lakoš. Prema njegovim riječima, Komisija pritom koristi financijsku polugu kako bi osigurala provedbu politika koje smatra ključnima, što neke članice – posebno Mađarska i Poljska – doživljavaju kao pritisak.

Kad je riječ o Hrvatskoj, napredak je vidljiv, ali ne i potpun. 'Prema zadnjem izvješću o vladavini prava, Hrvatska i dalje zaostaje u nekim područjima, premda smo u drugima ocijenjeni kao uspješniji', kaže Lakoš. Smatra da su reforme i investicije financirane iz Mehanizma za oporavak i otpornost značajno pridonijele poboljšanjima - od digitalizacije pravosuđa do infrastrukturnih ulaganja.

Lakoš zaključuje da je Hrvatska danas bolje pripremljena za novu financijsku arhitekturu, ali da će ispunjavanje kriterija vladavine prava ostati jedan od ključnih izazova u povlačenju sredstava EU-a.

Uvođenje globalnog minimalnog poreza na dobit

Glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić smatra da će predloženi europski mehanizmi vlastitog financiranja imati osjetan utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, osobito na male i srednje poduzetnike koji se već suočavaju s izazovima rastućih troškova poslovanja i investicijskog kapitala.

Najveći rizik, kaže, dolazi iz uvođenja globalnog minimalnog poreza na dobit od 15 posto. Taj je porezni okvir proteklih godina hrvatskim tvrtkama olakšavao isplativost investicija, no sada bi mogao postati prepreka njihovoj konkurentnosti.

'Naše firme, pogotovo one koje su značajni investitori, više neće moći smanjivati poreznu osnovicu tako da efektivni porez na dobit padne ispod 15 posto - i time gube alat koji im je godinama omogućavao da ostanu konkurentne', poručuje Stojić.

Dodatni problem vidi u prijedlozima koji se odnose na duhansku industriju. Prema njegovim riječima, mogući rast trošarina i nove obveze za države članice mogle bi predstavljati 'fiskalnu minu' za hrvatski proračun, i to u iznosu od gotovo 400 milijuna eura.

Osim izravnog proračunskog učinka, povećanje trošarina moglo bi dovesti do daljnjeg rasta sive ekonomije i prekogranične kupovine cigareta i nikotinskih proizvoda, što dodatno umanjuje prihod države. Stojić podsjeća i na regulativu prema kojoj se 15 posto prihoda od duhana preusmjerava u zajednički proračun EU-a, iako potrošnja duhanskih proizvoda dugoročno pada, zbog čega se smanjuje baza za prijenos prihoda.

U takvom fiskalnom okruženju, upozorava, manevarski prostor za proračun postaje sve uži.

'Ako podižemo poreze, smanjujemo prihodnu bazu i potkopavamo konkurentnost poduzeća; ako ih ne podižemo, gubimo fiskalni prostor. Nijedna opcija nije bezbolna', zaključuje Stojić.

ICT sektor

Predsjednik HUP-ICT Udruge Hrvoje Balen podsjetio je da hrvatski ICT sektor ima dvije ključne strategije - Strategiju pametne specijalizacije i Strategiju digitalne Hrvatske 2032. - te poručio kako je ovo trenutak da se mjeri napredak i dosljedno provode postavljeni ciljevi.

'Mi smo svoje obavili. U strategijama jasno piše što Hrvatska želi postići i to je Sabor izglasao, ne ja', istaknuo je Balen, naglasivši da ICT industrija do 2042. godine treba dosegnuti 12 - 13 posto udjela u BDP-u, a najmanje 50 posto softverske industrije trebalo bi izvoziti proizvode i platforme, ne samo usluge.

Kako Hrvatska do 2032. godine ne može udvostručiti prihode ICT sektora samo širenjem volumena, sa sadašnjih otprilike 11 na 24 milijarde eura, Balen smatra da je jedini održivi put povećanje dodane vrijednosti. To uključuje veći izvoz, veće plaće, veću produktivnost sektora, jaču domaću potražnju i industrijsku digitalizaciju.

Ključni problem, upozorava, jest to što će u idućem financijskom razdoblju EU fondovi biti skromniji nego dosad. Zbog toga ICT sektor mora graditi nove modele financiranja, ali i poboljšati sposobnost korištenja sredstava iz Fonda za konkurentnost, u kojem Hrvatska tradicionalno stoji loše. 'To je velika prilika, pogotovo za male zemlje poput Hrvatske', poručio je.

Digitalizacija, naglašava Balen, ne smije postati 'kolateralna žrtva' drugih prioriteta.

'Ne smijemo odustati od digitalizacije, ne smijemo smanjivati alokacije nego ih moramo višestruko povećati. To nije moj stav - to piše u strategiji koju je izglasao Sabor. Ako to ne poštujemo, onda nam džaba svi EU fondovi', kazao je.

Kao područje koje će određivati budući rast sektora ističe umjetnu inteligenciju i rast istraživačko-razvojnih ulaganja (R&D). Hrvatska, kaže, treba naučiti kako privući i privatni kapital u inovacijski ekosustav jer bez toga rast dodane vrijednosti neće biti moguć.

Ovaj članak nastao je u okviru projekta EuSEE, koji sufinancira Europska unija. Izneseni stavovi i mišljenja su, međutim, isključivo stavovi autora/autorica i ne odražavaju nužno stavove tijela koje je dodijelilo autorski doprinos te se Europska unija ne može smatrati odgovornom za njih.