'Zamislite da imate tjelesnu temperaturu od, primjerice, 36,8 Celzijeva stupnjeva i da vam se ona povisi za 1,4 stupnja – onda ste bolesni!' dočarava za tportal profesor atmosferske fizike, dr. sc. Branko Grisogono. No što ako ovu usporedbu primijenimo na planet Zemlju?

Naime podaci iz globalnih i regionalnih izvješća, koje je nedavno sažeo Državni hidrometeorološki zavod, pokazuju da je prošla godina bila jedna od najtoplijih otkako postoje mjerenja te da su globalne temperature u posljednje tri godine bile 1,5 Celzijevih stupnjeva iznad prosjeka za predindustrijsko razdoblje, odnosno od 1850. do 1900. godine.

'I naša krovna organizacija, Svjetska meteorološka organizacija (WMO), prošli tjedan objavila je podatke o globalnim temperaturama te potvrdila da je 2025. bila jedna od najtoplijih godina u povijesti mjerenja. Prema objedinjenoj analizi osam skupova podataka, 2025. je u dva skupa rangirana kao druga najtoplija, a u preostalih šest kao treća najtoplija godina u nizu mjerenja dugom čak 176 godina', objašnjava za tportal dr. sc. Sara Ivasić, klimatologinja DHMZ-a.

Ističe da se u izvješću 'Copernicus Climate Change Service' navodi se da su posljednje tri godine bile iznimno tople ponajprije zbog rasta koncentracije stakleničkih plinova, a to je posljedica stalnih emisija i slabijeg upijanja ugljikova dioksida u prirodi, primjerice u oceanima i vegetaciji.

Tu nije kraj zabrinjavajućim podacima: posljednjih 11 godina ujedno su najtoplije u povijesti mjerenja, a takvo zagrijavanje, kako tumači DHMZ-ova stručnjakinja, donosi češće i intenzivnije toplinske valove, dugotrajne suše, više intenzivne oborine i poplave, veći rizik od požara te snažan pritisak na poljoprivredu, vodne resurse i zdravlje ljudi.

Sve češći ekstremi

'Klima je imala i ima svoje varijacije, to je prirodno, no sada su ovo nagle klimatske promjene globalnog tipa, neviđenog u ovoj civilizaciji. Naravno da tu postoje određeni 'filtri' jer bolje mjerimo nego prije, a ovisimo i o starim zapisima; danas imamo internet pa brže saznajemo o novim događajima nego što smo to mogli prije. Ipak, riječ je o neprirodnom ubrzanju promjene globalne klime. Drugim riječima, antropogena akceleracija promjene klime je u tijeku i to ne mogu prenaglasiti', kaže Grisogono.

Iako se u javnosti sve više govori o klimatskim promjenama, nije rijetkost da dio ljudi na to odmahne rukom te kaže da su i prije ljeta bila vruća, a zime hladne.

'Bilo je i prije vrućih ljeta, ali nisu toliko dugo trajala niti su bila vruća na toliko velikim područjima. Podaci i brojke su neumoljivi i ukazuju na jake globalne klimatske promjene. Ekstremi – a tu mislim na, naprimjer, ljetne oluje – pojačavaju se zadnjih desetljeća i to je ključ nagle promjene klime. Srednja temperatura tek je djelomice pokazatelj, tu se ubrajaju jače podizanje razine oceana i mora, topljenje ledenjaka te brz nestanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta', tumači.

Skepsa je dobra, ali...

Podacima unatoč, postoje skeptici oko ove teme. Kako tvrdi Grisogono, znanost nije dogma i ne smijemo svi isto misliti, no subjektivni se zaključci ipak ne mogu smatrati znanstveno utemeljenima.

'U Hrvatskoj to nisu profesionalni skeptici, već 'stručnjaci opće prakse', dakle oni koji se nisu međunarodno dokazali u ovoj struci, meteorologiji s klimatologijom i oceanografijom. Važna je provokativna i argumentirana skepsa jer tako znanost napreduje – uz propitivanje, provjeru i dokazivanje. Subjektivne 'zaključke' ne računamo u znanosti, osim i samo na proslavama', naglašava.

Uz to, na temelju jedne zime ne možemo donositi zaključke o stanju klimatskog sustava, već pratimo klimatske promjene pomoću dugog niza podataka te barem u 30 godina kontinuiranih mjerenja, dodaje klimatologinja Ivasić, a ona djeluje pri Odjelu za klimatsko modeliranje i biometeorologiju. Pritom neće nužno svaka sljedeća godina biti toplija od prethodne jer, navodi, klimatski sustav ima svoju prirodnu varijabilnost, a globalno zatopljenje ne isključuje izmjenu kratkotrajnih hladnijih i toplijih razdoblja.

Ipak, uzimajući u obzir temperaturu zraka, u Hrvatskoj je prisutan trend zatopljenja.

'U kontinentalnom dijelu zemlje, na meteorološkoj postaji Zagreb-Maksimir u razdoblju od 1926. do 2024. godine, izmjeren je porast temperature zraka od 0,3 °C po desetljeću. Na Jadranu, na postaji Split-Marjan, porast temperature iznosi 0,2 °C po desetljeću za razdoblje od 1948. do 2024. godine', kaže Ivasić. Dodaje da su odstupanja srednje temperature zraka u Hrvatskoj prošle godine u odnosu na klimatsku normalu od 1991. do 2020. varirala ovisno o regiji.

'Najmanje odstupanje zabilježeno je u Makarskoj, oko 0,6 stupnjeva, a najveća odstupanja izmjerena su na Bilogori i Zavižanu, gdje je bilo i do 1,4 stupnja toplije od prosjeka', sažima.

Kako to da su neki dijelovi Hrvatske bili vrlo topli, a drugi ekstremno topli?

'Odgovor je vrlo jednostavan. Hrvatska ima povlasticu i svoj 'križ' jer ima nekoliko klimatskih područja na vrlo kratkim zemljopisno-geološkim udaljenostima. Skoro svi znamo kakva nas promjena vremena i klime dočeka kad se iz Like prolazi kroz ili oko Velebita na Jadran. Ima još primjera koliko god hoćete, od Pelješca do planine Učke i Rijeke, do Pule, pa do unutrašnjosti Istre. To su naši biseri, to je možda i smisao života', iskreno će Grisogono.

Na pitanje o tome kakva bi mogla biti klimatološka 2026. godina, Ivasić odgovara da se na godišnjoj razini ne izrađuju prognoze u klasičnom smislu, no zato znanstvenici rade procjene temeljene na klimatološkim podacima i stanju drugih komponenti klimatskog sustava kao što je ocean, a čije su površinske temperature mahom iznadprosječno visoke u odnosu na razdoblje od 1991. do 2020. godine, što doprinosi i zagrijavanju atmosfere.

'Također, prognoze predviđaju prelazak iz faze La Niña na neutralne uvjete na tropskom Pacifiku u proljeće, a zatim tijekom ljeta raste mogućnost za razvoj novog događanja El Niño. Zbog promjena u atmosferskoj cirkulaciji tijekom El Niña postoji tendencija dodatnog zagrijavanja, što daje naznaku da bi 2026. mogla biti još jedna rekordno topla godina u nizu', govori.

Čekaju li nas sve duža ljeta?

I Grisogono tvrdi da će vjerojatno ova godina biti jako slična prošloj, no podsjeća na jednu stvar, a koju je pokazao snijeg u siječnju u većem dijelu zemlje.

'Zaboravili smo na snijeg! Zaboravili smo da zimi temperatura zraka treba pasti ispod nule, a kamoli da toplija klima donosi više ekstremnih događaja nego hladnija klima', kaže. Kakva nas onda ljeta i zime očekuju u realnom scenariju?

'Ljeta će nama u Hrvatskoj i na Mediteranu biti u prosjeku sve toplija i dulja, a zime će nam biti sve 'cmizdravije', to jest vlažnije i toplije. Imat ćemo više juga nego bure, nažalost', predviđa Grisogono.

Na mladima je, kaže, da se obrazuju i uče te da pokušaju shvatiti što će biti projekcija budućnosti. Uostalom, generacija Z pokazuje zabrinutost zbog klimatskih promjena te otvorenost prema ekološki održivom načinu života. Prije nego što odmaknemo rukom tvrdeći da ne možemo ništa učiniti, klimatologinja Ivasić podsjeća da nijedan doprinos nije premali, a promjenom potrošačkih navika, recikliranjem i odabirom načina prijevoza pomažemo da se situacija popravi.

'Prvo moramo počistiti svoje dvorište, od plastike pa do zraka. Svatko treba krenuti od sebe: krenimo od toaletnog papira, krenimo od bilo kojeg papira – treba ga koristiti nekoliko puta. To nije za bacanje, voda isto nije za bacanje. Trebamo izračunati koliko papira i vode bacamo, a da uopće ne mislimo o tome; naprimjer, kad peremo zube, potrošimo litru vode umjesto decilitra te već to pokazuje da se stvari mogu drugačije posložiti', predlaže Grisogono. Naravno, nužno bi bilo smanjiti emisije stakleničkih plinova, koristiti tehnološka rješenja te se okrenuti održivim izvorima energije.

'Nemamo toliko stabala koliko papira trošimo, kao ni vode. Djecu treba učiti da su resursi ograničeni i da je Zemlja zatvoren sustav te da nemamo kamo otići. Ne možemo tek tako otići živjeti na Mars', zaključuje u razgovoru za tportal Grisogono.