Kako (i zašto) je sve počelo?

Višedesetljetni sukob SAD-a i Izraela s jedne te Irana s druge strane ponovo se razbuktao nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. godine. Iran, koji formalno ne priznaje Izrael, godinama financijski, logistički i vojno podupire Hamas u Gazi i Hezbolah u Libanonu. Stoga je u proljeće 2024. godine Tel Aviv napao iranske ciljeve u Siriji, a Teheran uzvratio napadom dronovima i projektilima na Izrael.

Najnovija epizoda sukoba izazvana je, kako je to kod Amerikanaca u ovom stoljeću već običaj, prilično mlakim izgovorom da Iran nastavlja obogaćivati uranij u svojim nuklearnim kapacitetima, iako Međunarodna agencija za atomsku energiju ne daje potvrdu da se ta aktivnost baš sad posebno intenzivirala.

Rješenje je, kao i uvijek kod Amerikanaca, svrgavanje režima, pa su u subotu Izrael i SAD pokrenuli koordinirane zračne napade i raketne udare na Iran u sklopu operacija Lion's Roar (Lavlja rika) i Epic Fury (Epski bijes), u sklopu kojih su ubili više od četrdeset vodećih iranskih dužnosnika, uključujući vrhovnog ajatolaha Alija Hameneija. Iran je uzvratio raketnim napadima na Izrael i američke baze u regiji, a sukob se proširio na cijeli Bliski istok te doveo do prekida prometa kroz ključne energetske rute kao što je Hormuški tjesnac, ali i značajno pogodio globalnu ekonomiju i zračni promet.

Tko je sve uključen u sukob i na kojoj strani?

Uz spomenute glavne aktere, Iran je proširio sukob gađanjem susjednih država u Zaljevu koje imaju američke baze. Svoju porciju iranskih projektila već u subotu dobili su Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Kuvajt i Katar, čije su protuzračne obrane uspjele zaustaviti većinu njih. Sa suprotne strane bojišnice, uz Iran, su Libanon, odakle Hezbolah još prije aktualne američke operacije napada sjever Izraela, te Jordan i posebno Irak, u kojem SAD pokušava mobilizirati kurdsku zajednicu da se priključi sukobu na njihovoj strani. S druge strane, Iran je svom dijelu ratovanja pristupio prilično neselektivno, pa se tako par projektila i dronova zaletjelo u smjeru Cipra, odnosno Azerbajdžana.

Čak niti taj napad na britansku bazu na Cipru nije nahuškao američke saveznice iz NATO-a, koje se zasad odbijaju izravno priključiti sukobu, poučene iskustvom iz invazije na Irak iz 2003. godine. Tada su Amerikanci, nakon napada Al Kaide na New York, također iskoristili neuvjerljiv izgovor da bi napali zemlju koja navodno posjeduje 'oružje masovnog uništenja'.

Britanski premijer Keir Starmer zbog protivljenja da podrži ponavljanje te gluposti završio je na crnoj listi Donalda Trumpa, a najdalje u tome otišla je Španjolska te otvoreno propituje koncept kršenja međunarodnog prava u ovom slučaju, zbog čega im je Trump priprijetio obustavom ekonomske suradnje. Vladimir Putin i Xi Jinping, pretpostavljate, nisu nimalo oduševljeni izraelsko-američkom akcijom, no nisu ni previše glasni.

Je li američko-izraelska operacija utemeljena s aspekta međunarodnog prava?

Prema međunarodnom pravu, ako ste to možda zaboravili, upotreba oružane sile protiv druge države u skladu s člankom 51. Povelje UN-a dopuštena je ili uz odluku Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili kao odgovor na oružani napad. U slučaju američko-izraelskih napada na Iran ne postoji odluka Vijeća sigurnosti koja bi ih izričito ovlastila za upotrebu sile, a američko-izraelske tvrdnje o 'samoobrani' ili 'preventivnom udaru' nemaju baš nikakvo pravno uporište. Zbog toga većina pravnih stručnjaka smatra da napadi krše članak 2.4 Povelje UN-a, onaj koji zabranjuje upotrebu sile bez odobrenja Vijeća sigurnosti ili opravdanog razloga samoobrane.

Koliko je ljudi zasad poginulo u sukobu?

Zbog propagandne prirode rata s obje strane ugledne agencije poput Reutersa uz većinu objava o preminulima u nekoj fazi rata ograđuju se da nije moguće neovisno provjeriti stvarni broj žrtava. Ipak, ako vjerujemo organizacijama za ljudska prava, u Iranu je u prvih pet dana rata ubijeno 1097 ljudi. Među njima su i žrtve zasad najjezivijeg zločina – raketiranja osnovne škole u Minabu prvog dana akcije, u kojemu je, prema Crvenom polumjesecu, poginulo 165 djece i nastavnog osoblja.

U ostalim zasad poznatim incidentima sa smrtnim slučajevima ubijeno je više desetaka ljudi, od čega – prema vladinim izvorima – najmanje pedeset njih u izraelskim napadima na Libanon, najmanje deset civila u iranskom raketnom napadu na Beit Shemesh blizu Jeruzalema 1. ožujka, a u Izraelu ukupno njih trinaest, po tri žrtve u Kuvajtu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (među kojima ima i vojnika) te jedna u Omanu nakon pogotka balističkog projektila u tanker pod zastavom Maršalovih Otoka. Amerikanci su zasad priznali šest žrtava – riječ je o pripadnicima vojske ubijenima u napadu na vojni objekt u Kuvajtu. Sve u svemu, ukupan broj poginulih već je sada veći od tisuću.

Kakve su moguće implikacije na ekonomiju regije i ostatka svijeta?

Kao i svaki sukob koji se teritorijalno odvija na području Bliskog istoka, prvi šok koji on izaziva jest onaj na tržištu nafte i plina. Na svjetskim burzama tih energenata cijene su već u ponedjeljak skočile za desetak posto, a direktan razlog su prijetnje zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi oko petine svjetske trgovine naftom.

Druga nuspojava je poremećaj pomorskog i zračnog prometa, što će se tek vidjeti u narednim mjesecima. Brodarske kompanije primorane su preusmjeriti rute, a premije osiguravajućih kuća za plovidbu kroz Zaljev i Crveno more rastu, što povećava troškove prijevoza i rokove isporuke. Zračni prijevoznici iz Europe i Azije također moraju mijenjati rute zbog zatvorenog zračnog prostora, što povećava troškove goriva i karata.

Treći problem je povećan pritisak na financijska tržišta: burze reagiraju padovima u sektorima osjetljivima na energente i logistiku, a rastu cijene zlata i državnih obveznica kao sigurnih utočišta. Ukratko, poskupjet će sve, pa će i onom liku koji se po mrežama hvali da je utekao iz Dubaija privatnim avionom prisjesti cijena bijega.

Što je s ljudima koji su se zatekli u ratnoj zoni?

Kao što je općepoznato, države Zaljeva proteklih godina iskrcale su vagone petrodolara da bi se predstavile kao poželjne destinacije za život i turizam. Stoga ne čudi to da je nakon što su zabilježene prve detonacije u, recimo, Dubaiju – i to baš, recimo, u razvikanom hotelu Burj Al Arab na tamošnjem aerodromu, koji ima i sobe panike za bogataše – krenula opća pomama za evakuacijskim letovima.

Zasad su zrakoplove, uglavnom u obližnji (i sigurni) Oman, poslale brojne europske države, a Hrvatska u Dubai šalje četiri aviona da bi evakuirala dio od oko 300 građana koji su se prijavili za to (među njima ima i desetak Nepalaca). Usto je evakuirano nekoliko desetaka Hrvata iz Irana i Izraela, iz ove potonje zemlje uglavnom hodočasnika. Srbija je evakuirala nešto svojih građana letovima FlyDubaija jer se let Air Serbije iz Beograda malo pogubio, a ostale zemlje iz regije nisu bile te sreće, no zato je veleposlanstvo BiH u Abu Dhabiju svojim građanima osiguralo – 300 porcija janjetine.

Hoće li ovo biti prvi AI rat?

Treba li umjetna inteligencija imati strog ljudski nadzor, osobito kada se koristi u vojne svrhe? Razumno bi bilo reći da je to retoričko pitanje – pa naravno da treba, a i što uopće AI ima raditi u ratu? Suvišna je to rasprava – ako pitate Pentagon i Donalda Trumpa, čija je nova stara suradnja s Anthropicom i OpenAI-em trenutačno jedna od vrućih tema. Moćna AI tvrtka Anthropic gotovo je preko noći završila na svojevrsnoj crnoj listi nakon što je njezin čelni čovjek Dario Amodei odbio ultimatume i poručio da 'ne može mirne savjesti' popustiti zahtjevu američke vojske da ublaži zaštitne mjere za korištenje njihova AI sustava Claude u masovnom domaćem nadzoru i upotrebi potpuno autonomnog oružja.

Američka administracija potom je zabranila korištenje Claudea u svim državnim institucijama i označila ga sigurnosnim rizikom za opskrbni lanac, da bi samo nekoliko sati kasnije vojska ipak koristila Anthropicov AI u velikom zračnom napadu na Iran. Navodno je Claude bio dio i operacije hvatanja venezuelskog predsjednika Nicolasa Madura. Pentagon nije dugo brisao suze zbog Claudea jer je zamjena brzo stigla – sklopili su sporazum s OpenAI-em o korištenju ChatGPT-ja u klasificiranim vojnim sustavima.

Šef OpenAI-a Sam Altman ubrzo je to požalio nakon što su se korisnici njegova AI sustava obrušili na njega, pa je pokušao oprati ruke izjavom da će izmijeniti sporazum s američkom vladom i u njega ugraditi izričitu zabranu upotrebe ChatGPT-ja za špijuniranje američkih državljana. A zatim je priznao da i nema toliku kontrolu nad time kako će SAD koristiti (njihov) AI u ratovanju. Ah, Same, zna se tko vozi traktor, a tko otvara kapiju. Nakon objave suradnje s Pentagonom, broj deinstalacija aplikacije ChatGPT navodno je porastao za oko 200 posto, djelomično i zbog poziva na bojkot na društvenim mrežama. Istodobno je profitirao konkurent, Anthropicov Claude, te se tijekom vikenda popeo na vrh ljestvice najpreuzimanijih aplikacija u Appleovu App Storeu. To be continued...

Kad će sve to prestati?

Kako sad stvari stoje, ne toliko brzo. Trump svako malo vrišti (a ministar obrane Pete Hegseth mu tercira) da su se tek zalaufali, a Iranci procjenjuju da vrijeme radi za njih jer su njihovi projektili četiri puta jeftiniji i mogu ih ispaliti puno više. Iran pritom samo što nije izabrao novog vrhovnog vođu – kao favoriti kotiraju sin ajatolaha Hameneija, Modžtaba, i navodno nešto umjereniji Alireza Arafi, a o sastavu nove iranske uprave uvelike ovisi i to kada će, tj. hoće li uopće, netko iz Trumpove ekipe s njima sjesti za stol.

Vojni analitičari, s druge strane, razmatraju tri moguća scenarija: prvi je kratka i intenzivna faza od nekoliko tjedana ako se iscrpe ključni vojni ciljevi, druga srednjoročna eskalacija kroz posredničke napade i regionalne incidente koji bi mogli trajati mjesecima, a treća zamrznuti, niskointenzivni sukob bez formalnog završetka. U svakom scenariju ne gine nam gomila danonoćnih vijesti o novim poginulima i ranjenima te skuplji benzin, hrana i kineske džidže.

A počasnu nagradu 'Leni Riefenstahl' dobiva…

Melania Trump, tko drugi. Naime dan nakon spomenutog masakra u osnovnoj školi u Minabu, u kojemu su, barem tako tvrde Iranci, Izrael i SAD ubili 165 ljudi (većinom školarki), prva dama SAD-a postala je prva žena nekog svjetskog čelnika koja je predsjedala sastankom Vijeća sigurnosti UN-a i to – ni manje ni više – s temom 'Djeca i obrazovanje u sukobima'.

U propagandnom potezu, koji kao da je režirala Goebbelsova propagandna mašinerija – poklopilo se, kažu – Melania je istaknula 'obrazovanje kao način promicanja tolerancije i svjetskog mira', a tom je prilikom najpoznatija Sevničanka poručila: 'Sjedinjene Države stoje uz svu djecu diljem svijeta. Nadam se da će mir uskoro biti vaš.' Nadamo se i mi, Melanija. Možda da prišapneš to suprugu?

Idemo na Mjesec! Ili ipak ne?

Ni na nebu ni na zemlji lako nije. NASA je značajno promijenila – ili kako oni kažu, redefinirala – plan povratka ljudi na Mjesec. Misija Artemis III, koja je godinama predstavljana kao povijesni trenutak novog slijetanja ljudi na Mjesečevu površinu nakon više od pola stoljeća, više neće uključivati spuštanje astronauta na tlo našeg prirodnog satelita. Umjesto toga, posada će u misiji zakazanoj za 2027. godinu u niskoj Zemljinoj orbiti testirati ključne tehnologije: od sustava za održavanje života do komunikacije i svemirskih odijela. Što se tiče slijetanja ljudi na Mjesec, ono je pomaknuto na misiju Artemis IV i odgođeno najranije za 2028. godinu.

Zbog niza tehničkih problema, poput curenja vodika, u više je navrata odgađana i misija Artemis II, u sklopu koje je četvero astronauta trebalo ići na desetodnevno putovanje oko Mjeseca, a ono je pomaknuto za travanj, no živi bili pa poletjeli. Ni organizacijska situacija nije blistava: NASA je prošle godine izgubila oko 4000 zaposlenika, gotovo petinu svoje radne snage, a ni ulaganja više nisu tako pozamašna kao što su bila. I novi šef agencije Jared Isaacman kaže da su vremena u kojima je NASA mogla slati rakete prema Mjesecu svake tri godine jednostavno prošla. Houston, there are still a lot of problems.

Malo čarobnih prizora iz svemira za kraj ratnog tjedna

Svemirska letjelica Europske svemirske agencije JUICE snimila je međuzvjezdani komet 3I/Atlas dok je napuštao unutarnji dio Sunčeva sustava, nedugo nakon što je prošao najbliže Suncu. Iako je taj neobični putnik već izvan dosega većine teleskopa na Zemlji, svemirske misije i dalje uspijevaju prikupiti dragocjene podatke o njemu. Kamera JANUS na letjelici zabilježila je čak 120 fotografija koje otkrivaju složene strukture kometa, uključujući mlazove plina, filamente i tragove materijala.

Komet 3I/Atlas otkriven je u lipnju 2025. godine u podacima sustava ATLAS, a ubrzo je potvrđeno da dolazi izvan našeg Sunčeva sustava. Time je postao tek treći poznati međuzvjezdani objekt koji je prošao kroz naš kozmički kvart, nakon Oumuamue i kometa Borisov. Takvi posjetitelji iznimno su rijetki, pa svaki njihov prolazak predstavlja jedinstvenu priliku za proučavanje materijala nastalog u drugim zvjezdanim sustavima. Međuzvjezdani komet poput 3I/Atlasa doista nije svakodnevni ulov, čak ni za svemirsku sondu.

A to nisu jedini čarobni prizori iz svemira ovog tjedna: svemirski teleskop James Webb (JWST) ponovo nas je očarao nevjerojatnom slikom spiralne galaksije NGC 5134, otkrivajući detalje koji do sada nisu bili vidljivi. Ova galaksija, smještena oko 65 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje u zviježđu Djevice, predstavlja pravi kozmički dragulj za astronome. Iako se čini udaljenom, u kozmičkim razmjerima NGC 5134 je naš relativno bliski susjed, što omogućava teleskopu James Webb da uhvati izvanredne detalje njezinih čvrsto uvijenih spiralnih krakova. Malo odmaka od ratnih tema dobro dođe.