Dugogodišnja dopisnica ljubljanskog Dela iz Pekinga i vanjskopolitička analitičarka Zorana Baković, stručnjakinja za kinesku politiku, za tportal kaže da Kinezi sasvim sigurno nisu bili iznenađeni izbijanjem rata na Bliskom istoku.

'Napetosti su se konstantno pojačavale, a Kina je vrlo pažljivo pratila taj proces jer se odvija u regiji koja za nju ima višestruko značenje: ondje prolazi Pojas i put kao inicijativa i megaprojekt iza kojega stoji osobno partijski vođa Xi Jinping, pa im je izrazito važno da ovo područje – ako već ne može biti stabilno – bude barem prohodno prema Europi i Africi. Nadalje, gotovo polovica kineskog uvoza sirove nafte dolazi s Bliskog istoka, najviše iz Saudijske Arabije, ali značajne količine su i iz Irana. I kao treće, Peking nije mogao biti nepripremljen jer jako dugo promatra iranske pokušaje izrade nuklearnog oružja', rekla je Baković za tportal.

Ona pojašnjava da je Kina snažan zagovornik principa da svaka država ima pravo na mirnodopsku upotrebu nuklearne energije, ali nije nimalo sklona dati Teheranu formulu za nuklearno naoružanje ili na bilo koji drugi način podržati proliferaciju ove vrsta oružja ni u Iranu, ni bilo gdje drugdje.

'Za njih je dodatno neugodan podatak da je iranski nuklearni program bio povezan sa Sjevernom Korejom, što bi slijedom događaja moglo proširiti ovaj problem s Bliskog na Daleki istok. A u Kini se vrlo dobro sjećaju da ih je bivši američki predsjednik Bush označio kao dio 'osovine zla', upravo s Iranom i Sjevernom Korejom. Peking nije zadovoljan što je dio te definicije, pogotovo ako bi se taj krug zemalja proširio Rusijom', objašnjava ova analitičarka.

Kina nije energetski neovisna, spremala se za ovaj rat

Baković smatra da se Kina pripremala na izbijanje aktualnog rata jer je sasvim sigurno vodila računa o svojoj krhkoj poziciji u energetici. Za razliku od Rusije i SAD-a, ona nije energetski neovisna i samodostatna, a čak 84 posto izvoza iranske nafte išlo je upravo njoj – što je činilo oko 12 posto ukupnih kineskih uvoznih potreba.

'Još nakon masakra 7. listopada u Izraelu i otvaranja rata protiv Hamasa i Hezbolaha bili su svjesni da neće završiti na tome, već da će se rat moguće proširiti sve do Irana. U situaciji u kojoj im se Rusija otvorila svojom jeftinom naftom – a jeftina je svaka nafta koja je pod sankcijama – Kina je krenula u popunjavanje svojih strateških rezervi, s kojima je uvijek imala određene probleme. Službeni podaci danas su stroga državna tajna, a neslužbeni podaci govore da su se opskrbili za razdoblje od stotinu dana do šest mjeseci. Poznajući Kineze, rekla bih da je procjena od šest mjeseci puno bliža istini', kaže Baković za tportal.

No to što su bili pripremljeni za sukob na Bliskom istoku ne znači da Kinezi imaju odgovor na tamošnja događanja, upozorava ova analitičarka te tu tezu potkrepljuje podatkom da ipak nisu odgodili ni otkazali skori posjet Donalda Trumpa Pekingu. Je li, dakle, to dokaz da aktualni američki predsjednik ipak neće svrstati najvećeg rivala SAD-a u društvo 'osovine zla'?

'Nisam sigurna. Ništa ne može spriječiti Trumpa da dođe u Kinu, rukuje se s predsjednikom Xijem i obraća mu se kao svom starom prijatelju i izvanrednom lideru, a već po povratku u Ameriku izjavi da nije dobio ono što je želio i ocrta Kinu i njezino vodstvo sasvim suprotnim tonovima. Trump ima izrazito antidiplomatski stil vođenja države i namjerno ga koristi kao svoje strateško oružje', kaže Baković.

Nijedno rješenje rata u Ukrajini nije sjajno za Kineze

Po njezinoj procjeni, Kina trenutno nije u dobroj geopolitičkoj poziciji jer agresija Rusije na Ukrajinu traje jako dugo i blokira jedan pravac njezina Pojasa i puta, a dodatno baca sumnju da upravo ona pomaže Putinovu režimu na razne načine, recimo uvozom nafte te izvozom dronova i različitih oblika tehnologije. Nijedno rješenje tog rata za Kinu nije sjajno, a sada se ratom na Bliskom istoku zatvara još jedan koridor njezina globalnog utjecaja, čime joj se zapravo daje na znanje da eventualno može predstavljati silu jedino na regionalnom nivou.

Neki analitičari ipak su predvidjeli da bi dugoročan i dugotrajan američki angažman i iscrpljivanje vojnih kapaciteta na Bliskom istoku mogli otvoriti 'sivi prostor' za vojnu akciju protiv Tajvana, no Baković nije uvjerena u takav scenarij:

'Iako je Amerika u evidentnom padu na području demokracije i ljudskih prava, i dalje nismo vidjeli naznake da opada njezin status vojne sile – dapače, svjedočili smo da je upravo ona jedina u stanju istovremeno voditi dva rata na dva kraja svijeta. Kina još uvijek nije spremna pokrenuti intervenciju na Tajvanu i strogo se drži svog nepisanog pravila i principa koji glasi: ne ulazi se u rat za koji nisi siguran da ćeš ga dobiti. Gubitak rata protiv Tajvana za njih bi bio neizlječiv', smatra sugovornica tportala.

Multilateralna pozicija

Baković se slaže s mišljenjem da će, za razliku od SAD-a, Peking u idućem razdoblju nastupati kao snažan zagovornik te branitelj globalizma i multilateralizma u međunarodnim odnosima, s čime se započelo nakon smrti Mao Zedonga i kasnog ulaska u Ujedinjene narode, tek 1971. godine. Tu poziciju, objašnjava, Kina strpljivo i pažljivo gradi svim mogućim diplomatskim sredstvima i premda je svjesna toga da su i UN i ostale multilateralne organizacije zapravo američke tvorevine, ona je u svima pronašla svoje mjesto i ima svoje ljude na visokim položajima.

Puno je uložila i ulaže premda i ona shvaća da je Amerika, koja je sve to stvorila, danas rušiteljica multilateralnog pristupa.

'Kineski odgovor na sve klimaviju poziciju Ujedinjenih naroda jesu 'minimultilaterale' poput organizacije BRICS, Šangajske organizacije, inicijative Pojas i put i slično – dakle multilateralne organizacije s manjim brojem članica koje se često poklapaju, a u mnogima se nalaze i Rusija i Indija, pa i Iran. Najveći izazov bit će medijacija između dvije članice koje se međusobno 'potuku', recimo Indije i Pakistana, no to će biti poligon na kojemu će Kina brusiti svoju mirotvornu diplomaciju, u koju ulaže silan trud', kaže Baković te ipak naglašava da kineski motivi nisu isključivo moralni, konfucijanski.

'Ne, u središtu kineskog interesa jest ekonomija jer su svjesni da i dalje nisu samodostatni i da se ne mogu osloniti na domaću potražnju, odnosno da naprosto ne mogu opstati bez vanjskih tržišta jer je izvoz temelj kineskog BDP-a. Pored toga, kao što smo već spomenuli, Kina nije samodostatna ni u energetskom aspektu, pa je i na taj način vezana uz ostatak svijeta, uz globalizam, bez kojega neće moći ostvariti plan da do 2035. godine postane najveća ekonomska sila s najsuvremenijom industrijom na svijetu', kaže Baković za tportal.

Na koncu, napominje, Kina je i sama svjesna toga da nikada nije bila vojni hegemon jer nema takvu tradiciju, niti je kineska vojska u svojih stotinu godina postojanja razvijana i opremana za intervencije diljem svijeta, poput američke.

'Stoga joj preostaje nuditi se u globalnim okvirima kao faktor stabilnosti, mira i pouzdanosti u svijetu u kojemu vladaju sasvim suprotni uvjeti i u kojemu je Amerika pod Trumpom – a njega Nobelova nagrada za mir očito više ne zanima –glavni faktor. Kina ima interes povratiti povjerenje Europe i njegovati globalizam u postameričkom svijetu, pa makar kroz mrežu multilateralnih organizacija koju ona sama gradi. Koliko će biti bitna i uspješna u tome, zasad je neizvjesno prognozirati', zaključuje Baković.