Samit u Tianjinu: Azijska spirala i rusko 'gepekovanje' Modija

Oči cijelog svijeta bile su ovog tjedna uprte u Tianjin, gdje je istočna osovina, spirala ili kako je već želite zvati (službeno se zove Šangajska organizacija za suradnju), organizirala kontrapunkt samitu Trump-Putin na Aljasci, trudeći se pokazati da se svijet neće vrtjeti (samo) kako Zapad kaže. Kineski predsjednik Xi Jinping okupio je čelnike zemalja koje kumulativno čine barem trećinu svjetskog stanovništva, a ne žele igrati tu američku igru. Među njima je najveća zvijezda, dakako, bio Vladimir Putin, obišao ih je i šef UN-a Antonio Guterres, ali nije zanemariva ni uloga turskih i indijskih čelnika Erdogana i Modija.

Ovog potonjeg je, u najspektakularnijem trenutku samita, Putin 'gepekovao' u svoju limuzinu tipa Aurus i razgovarao s njim 45 minuta vozeći se ulicama drevnog kineskog grada kao na testnom poligonu. Povod je valjda bilo Modijevo petljanje s Amerikancima oko toga čije će oružje Indija kupiti, pa ga je Putin podsjetio da su se nekad nešto dogovorili oko ruskih raketnih sustava S-400, a kad se s Rusima nešto dogovorite, ili dogovor poštujete ili vas uz uzglavlje dočeka prozirni napitak s par kapljica novičoka – znate kako to ide.

Nije Modi morao raportirati samo Putinu, već i domaćinu Xi Jinpingu – ovo je prvi susret čelnika dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta od 2018., a to nije mala stvar. Modi je nakon sastanka objavio da Indija i Kina grade 'jedinstven front protiv zapadnih pritisaka', a u takvim općenitim diplomatskim frazama prošao je i ostatak samita. Doznali smo malo toga konkretnog, poput najave osnivanja zajedničke razvojne banke nalik europskom EBRD-u, koju je predložio Xi, ili alternativnog platnog sustava nalik europskom SWIFT-u, što je zatražio Putin.

Kinezi su zemljama članicama inicijative obećali i dvije milijarde juana (240 milijuna eura) strukturne pomoći te 10 milijardi (1,2 milijarde eura) juana zajmova, zajednički centar za razvoj umjetne inteligencije, a pozvali su i zemlje članice na kooperaciju u okviru kineskog lunarnog programa. Bilo kako bilo, Istok je zgusnut, Rusija je nakon svađe sa Zapadom shvatila da je većim dijelom azijska zemlja, a Putin i Xi su malo podivanili i o – vječnom životu. O tome malo detaljnije nešto kasnije, nakon stanke za vojni marketing.

Sile previranja na vrhu svijeta - Xi, Putin, Kim i… Vučić

Kao što ste već mogli zaključiti, u Kini je ovog tjedna, u interpretaciji Zapada, započelo uspostavljanje novog svjetskog poretka s Kinom na čelu, što se moralo zapečatiti i prigodnom demonstracijom sile. Slika 'svetog trojstva azijske narodnosti': Xija s pajdašima s 'osovine previranja' – Putinom i Kim Jong-unom – zažuljala je Trumpa toliko da je sve nazvao urotom protiv SAD-a. A i kako ga ne bi zažuljalo kad Xi na vojnoj paradi, kojom je obilježio 80. godišnjicu pobjede nad Japanom u Drugom svjetskom ratu – o Americi nije rekao 'ni a ni b'.

Nakon što je tijekom dvosatnog spektakla Tiananmenom prodefilirao 10.000 kineskih vojnika te je, između ostalog, predstavljen interkontinentalni balistički projektil DF-5C, kojim Kina može dosegnuti bilo koju točku na svijetu – u skladu s filozofijom yina i yanga – pušteno je 80.000 bijelih golubova i na tisuće balona, jer rat i mir ne mogu jedno bez drugoga.

I dok je kineski čelnik u Pekingu pokazivao svoje impozantne vojne mišiće kolegama iz 24 zemlje, od zapadnih čelnika na popisu gostiju našla su se samo dva 'odmetnika': dežurni slovački kontraš u Uniji Robert Fico te glavom i friško obrijanom bradom Aleksandar Vučić. Domaćini su, doduše, srbijanskog čelnika tijekom grupnog fotografiranja smjestili tek u magareću klupu, no to nije spriječilo srbijanske režimske medije da pišu kako je njegov susret sa Xijem bio udarna vijest u Kini. Na Istoku ništa novo, reklo bi se.

Vučićeva svevišnja karizma i prisutnost ipak nisu bile dovoljne da popune jedno važno mjesto – ono indijskog premijera Narendre Modija, a on, unatoč simboličnom okretanju Kini par dana ranije, ipak nije došao u Peking jer nije toliko blesav da izigra friško potvrđeno gospodarsko partnerstvo s Japanom, kojem još uvijek na spomen Drugog svjetskog rata zapne knedla u grlu.

Bilo kako bilo, Xi je Zapadu poslao poruku – 'Možemo i bez vas, pa vi vidite'. A može li Zapad bez Kine? Teško, barem ne dok s njom i jedina joj alternativa, Indija, igra kolo.

Vječni život na vlasti

Proteklih ste godina čitali o tome da Putin, kamo god pođe, nosi, rekao bi legendarni Mance, kofera dva. U jednom su, kažu, šifre za aktivaciju nuklearnih projektila, a u drugom – njegova mokraća i stolica. Prvi ima ulogu zastrašivanja, jer će se svaki svjetski vođa uprpati kad vidi da je ruski čelnik za aktiviranje projektila uvijek spreman. Drugi pak navodno nosi uokolo kako svjetskom putniku tuđi čovik ne bi oteo ni pedalj DNK materijala i zloupotrijebio ga u biotehnološke svrhe – da ne kažemo klonirao Putina.

Iako sve ovo zvuči kao teška tabloidna lovačka priča, prošlotjedni susret s kineskim kolegom Xijem otvorio je mogućnost da u ovome ima i nešto istine. Vrući mikrofon je, naime, snimio razgovor koji upućuje na zaključak da su i Putin i 'brat Si', kako mu tepaju srpski tabloidi, uistinu fascinirani biotehnologijom te da bi rado produžili život što je duže moguće, po mogućnosti – zauvijek.

Šećući prema trgu Tiananmenu u Pekingu, mikrofon je snimio glas Putinova prevoditelja koji prenosi riječi ruskog predsjednika: 'Biotehnologija se kontinuirano razvija. Ljudski organi mogu se iznova presađivati. Što duže živiš, to si mlađi i moguće je čak postići besmrtnost', na što Xi uzvraća: 'Neki predviđaju da će ljudi u ovom stoljeću moći živjeti i do 150 godina.' Sadržaj razgovora potvrdio je i Kremlj, a koji je prošle godine naredio osnivanje istraživačkog centra Nove tehnologije očuvanja zdravlja, s ciljem borbe protiv starenja stanica i razvoja neurotehnologije. Putin je – kud će suza nego na oko – ovaj posao povjerio najstarijoj kćeri, endokrinologinji Mariji Voroncovoj.

Naravno, ne laje pas zbog sela nego zbog sebe, točnije vlasti. Paralelno s navedenim biotehnološkim naporima, Putin je promijenio ruske zakone da bi ostao na vlasti i nakon 2030., a Xi je sve te tričarije jednostavno ukinuo, pa sad kineski predsjednik lijepo može vladati – doživotno. Ako se još malo potrude oko sadržaja onih kofera – i vječno.

Za tango je potrebno dvoje

Ako su Ukrajina i Europa imale neku nadu da će Rusiji uskoro ponestati ljudstva, ona je sada gotovo sigurno ugašena. Sjevernokorejski vođa Kim u Pekingu je Putinu obećao potpunu podršku i poručio da će učiniti 'sve što može da pomogne'.

Iako je, dakle, Putin u Kini poručio da postoji 'svjetlo na kraju tunela u Ukrajini' te ponovio kako je Trumpu rekao da Zelenski slobodno može doći u Moskvu pregovarati (naravno pod uvjetom koji ponavlja već neko vrijeme – da sastanak bude 'dobro pripremljen'), poruka koja je zapravo poslana je jasna: Rusija može nastaviti rat koliko god treba, dok ne postigne svoje ciljeve.

Rusima pak nije bilo baš svejedno nakon što je izrazito proukrajinski nastrojen njemački kancelar Friedrich Merz izjavio da nema mjesta popuštanju 'možda najvećem ratnom zločincu našeg doba', no on je, izgleda, u ovoj priči ionako nebitan.

Trump je s druge strane svjestan toga da Putin i Zelenski još nisu spremni, no za to je ipak odlučio okriviti Europu. Ne sjeda mu to što Stari Kontinent i dalje kupuje rusku naftu, ali i ne vrši dovoljno velik pritisak na Kinu jer, kako kaže, ona financira ruski ratni stroj. Da, isti onaj Trump koji uporno odgađa oštrije sankcije Rusiji jer se još uvijek nada da će njegov novopečeni prijatelj odustati od maksimalističkih zahtjeva. I isti onaj Trump koji se ni sam ne usudi nametnuti Kini carine jer zna što bi to značilo za američku ekonomiju, pa zasad samo laje u prazno.

A što se tiče one omiljene nam sintagme u posljednjih nekoliko tjedana – sigurnosna jamstva – e pa, izgleda da ono što Zapad pod time misli Putinu i dalje ne dolazi u obzir. Prisjetimo se samo kako je Trump bio sretan kad je europskim čelnicima na sastanku u Bijeloj kući šaptao da je on spreman pristati na slanje europskih trupa u Ukrajinu i da će to učiniti za 'njega'.

Baš kad je Macron stojeći uz Zelenskog u Elizejskoj palači rekao da se 26 zemalja obvezalo rasporediti trupe u Ukrajini – na moru, kopnu ili u zraku – stigao je hladan tuš iz Moskve, najizravniji mogući demanti Putinovih obećanja kojima se hvalio Trump.

'Zapadne vojne snage raspoređene u Ukrajini smatrat će se legitimnim metama ruskih napada', rekao je Putin. A ako donesu odluke koje vode dugoročnom miru, kako kaže, jednostavno neće biti potrebe za njihovom prisutnošću u Ukrajini. Pa ti vjeruj liscu na lijepe oči.

Bledska suza za palestinske brege

Dok su se istočnjaci družili u Tianjinu i Pekingu, zapadna ekipa – doduše, njezin niže rangirani odsjek, uz podršku predsjednika Europskog vijeća Antonija Coste i europske šefice diplomacije Kaje Kallas – skupila se na pitomom Bledskom jezeru, mjestu na koje je Josip Broz, kažu mitovi i legende, najviše volio voditi svjetske državnike na kremšnite. Kremšnitama se ovoga puta nisu hvalili, a ni samit nije urodio posebno slatkim plodovima, barem prema očekivanjima domaćice, slovenske predsjednice Nataše Pirc Musar.

Dotična je, naime, bacila konkretnu rukavicu neodlučnim državama, među ostalim Hrvatskoj, tražeći da priznaju Palestinu na nadolazećoj Općoj skupštini UN-a, gdje će to učiniti velesile kao što su Francuska, Australija i Velika Britanija te, kako tvrdi palestinska šefica diplomacije, još desetak zemalja. Slovenija je uvela još neke konkretne mjere protiv Izraela, od embarga na izvoz naoružanja u tu državu do proglašavanja izraelskih ekstremnih ministara personama non grata, pa je očito od gore navedenih velikana dobila vrlo širok mandat pritisnuti neodlučne.

Premijer Plenković, koji je predstavljao Hrvatsku na Bledu, očekivano, nije posebno trznuo na ovu prozivku Pirc Musar te je još jednom ponovio da podržavamo rješenje s dvije države te da ćemo priznati Palestinu kad se veliki dogovore o tome. A SAD, znamo to dobro, takav dogovor neće nikada podržati. Stoga su bledski forum obilježili tek uobičajeni vapaji za 'sjedinjenim europskim državama' iz usta predsjednika Estonije, Češke i Crne Gore koji su se tamo pojavili. U tom smislu teško je ne zaključiti da bi bilo daleko zanimljivije da je Hrvatsku na tom skupu predstavljao Zoran Milanović. On se, naime, otvoreno zauzima za priznanje Palestine.

Tristeza za Gloriju

Ako i niste bili u Lisabonu, morali ste barem jednom u životu negdje vidjeti uspinjaču Gloria. Ovo prepoznatljivo žuto vozilo toliko je reprezentativan simbol portugalskog glavnog grada da strši s gotovo svakog jumbo plakata ili internetskog oglasa kojim ova prekrasna zemlja na krajnjem zapadu Europe mami turiste. No nakon tragedije, koja se dogodila u srijedu navečer, mnogi potencijalni turist dvaput će razmisliti hoće li uistinu ući u nju.

Dogodila se naime najcrnja noćna mora za sve koji su u ta turistička vozila ikad ušli, a ultimativna tragedija za one koji su te srijede kročili u nju, kao i njihove obitelji. Dok se uspinjača spuštala niz padinu od 265 metara, pukla je sajla na koju je pričvršćena, pa jedan od dva vagona nije mogao zakočiti. Stražnji vagon odbačen je nekoliko metara unatrag i djelovalo je kao da nije bio oštećen, ali putnici su svejedno počeli iskakati kroz prozor. Prednji se vagon, nažalost, nekontrolirano survao niz padinu i zabio u obližnju zgradu. Sve je dokumentirano u videozapisima koje, vjerujte, ne želite gledati.

Prve reakcije, za razliku od naših očekivanja u ovakvim situacijama, isključuju ljudski faktor kao uzrok tragedije – lisabonska tvrtka za javni prijevoz Carris tvrdi da se uspinjača održava svakog tjedna i provjerava svakog dana. Gorak okus, međutim, ostaje zbog činjenice da ovo nije prvi put da je doživjela veći kvar, a članovi sindikata navode da su se radnici Glorije žalili na probleme s napetošću sajli koji otežavaju kočenje. Pravi uzrok tragedije pokazat će istraga, a ostaje samo duboka i bolna, kako je Portugalci zovu – tristeza.

Balkanska tragedija: Zna li itko tko je na vlasti u RS-u?

Politički kaos i nakon Dodikova odlaska u BiH ne jenjava, samo je ušao u novi krug. Situacija se sada zakomplicirala jer se ispostavilo da nova entitetska vlada, koju je zapravo Dodik nametnuo, i nije izabrana, iako ju je izglasao parlament, pa se više ne zna tko predstavlja vlast u Republici Srpskoj.

Nakon što mu je po sili zakona prestao mandat predsjednika RS-a, Dodik je ishodio ostavku entitetskog premijera Radovana Viškovića i, iako za to nije ovlašten, za njegova nasljednika predložio kuma svoje kćeri i dosadašnjeg ministra poljoprivrede Savu Minića.

I tako je u utorak novu vladu potvrdila Narodna skupština, čime joj je formalno započeo mandat. No u četvrtak iznenađenje: održana je sjednica vlade u starom sastavu te s Viškovićem u ulozi premijera.

Iz Dodikove stranke kažu da nova vlada ne može započeti s radom dok se ne završe sve zakonske procedure, a zapravo čekaju što će biti s najavljenim apelacijama zbog ocjene da je nova vlada neustavna jer ju je imenovao Dodik.

Putinova pobjeda nad wokeom – anti-Eurovizija

Iako smo nakon u svibnju održane Eurovizije već duboko u razdoblju standardne posteurovizijske hibernacije, netipično za ovo doba godine – ona i dalje puni medijske stupce. Sudjelovanje Izraela sve je veći trn u oku eurovizijskim fanaticima pa se u mnogim zemljama govori o sabotiranju glazbenog natjecanja (koje i dalje svim snagama glumi da je apolitično) ako se s njega ne izbaci Izrael. A Rusi, koji su tu gorku sudbu već prošli kad su izbačeni zbog agresije na Ukrajinu 2022., sada oživljavaju svoju staru sovjetsku glazbenu manifestaciju – Interviziju – ili bolje reći – 'anti-Euroviziju'.

Pod patronatom Putina, ovaj odgovor na Eurosong bit će prilika za sve ruske prijatelje da pokažu da se može pjevati i bez wokea. Ali ne i bez propagande.

Publici je zabranjeno ogrnuti se u ukrajinske boje – žutu i plavu – ali i odjenuti najveći odjevni grijeh u tradicionalnim kulturama: poderane traperice. I dok se na Euroviziji okreću ogromne pare, a ulaznica za finale plaća i više od 300 eura, Rusi udaraju kontru: platit će publici po 63,50 eura samo da dođe.

Dvadesetak zemalja sa svih kontinenata predstavit će se u Moskvi 20. rujna, među njima SAD, Emirati, Venezuela, Bjelorusija, Egipat, ali i, naravno, bratska Srbija. A ispred susjeda nam ide Slobodan Trkulja, multiinstrumentalist, pjevač i kompozitor koji je, kako se navodi, 'legenda moderne balkanske muzičke scene'.

Google je izvukao kraći kraj pa sad – slavi

Američki sud odlučio je da Google može zadržati kontrolu i nad pretraživačem Chrome i nad mobilnim operativnim sustavom Android, no morat će dijeliti podatke o internetskom pretraživanju s konkurencijom i prestati sklapati ekskluzivne ugovore. Sud je odlučio i da može nastaviti plaćati drugim tvrtkama kako bi zadržao status zadane tražilice. Nakon višegodišnje pravne bitke donesene su sankcije koje bi, umjesto da oslabe, mogle ojačati poziciju tehnološkog diva na brzorastućem tržištu umjetne inteligencije.

Ukratko, regulatori su se godinama spremali na spektakularnu bitku protiv monopola, a izveli su, po ocjeni analitičara, tek 'lagano tapšanje po ramenu'.

Ministarstvo pravosuđa tražilo je prisilnu prodaju Chromea, no sud je ocijenio da bi to bilo 'pretjerano'. Umjesto drastičnih sankcija, Google izlazi iz sudnice puno jači jer iste te sankcije više naglašavaju rast umjetne inteligencije nego što ograničavaju njegovu dominaciju u pretraživanju.

Presuda je razbjesnila konkurente: startupovi poput OpenAI-ja i Perplexityja potajno su se nadali da bi Google morao rasprodati barem dio carstva, pa bi mogli preuzeti dio tržišta. Umjesto toga, tehnološki div sad ima otvorene (robotske) ruke da milijardama gura svoj Gemini AI pred milijarde korisnika – možda i na iPhoneima, za koje već plaća Appleu 20 milijardi dolara godišnje. Presudu je proglasio pobjedom i upozorio da dijeljenje podataka ugrožava privatnost korisnika – a ta retorika, ironično, zvuči kao da monopolist brani javno dobro.

Bio je to doista izazovan tjedan za Google, ali i OpenAI, nakon što je u srijedu pao ChatGPT, što je izazvalo bijes korisnika diljem planeta, a dan kasnije nisu pak pravilno funkcionirali Googleovi servisi, od tražilice i Gmaila pa do YouTubea. Tako su ljudi na par sati 'zaboravili' kako da sami sastave mail jer nije bilo ChatGPT-ja, no bez Googlea i Gmaila doista je izazovno funkcionirati, pogotovo ako vam posao i komunikacija ovise o tome. Pa ipak, jesmo li postali previše ovisni o tehnologiji?

Kuda plovi ovaj brod, kuda leti ovaj avion

Europa postaje slijepa zona. Ometanje i lažiranje GPS signala prelazi iz vojnog arsenala u svakodnevicu, ugrožavajući zrakoplove, brodove i civile. Najnoviji incident pogodio je avion predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, čiji su piloti morali vaditi papirnate mape da bi sletjeli u bugarski Plovdiv.

Moskva, očekivano, sve negira, a Flightradar tvrdi da je let prošao bez prekida signala, pa se šumovi u eteru pretvaraju i u šumove u informacijama. No brojke ne lažu: Litva je u lipnju prijavila više od tisuću slučajeva ometanja, Estonija navodi da je pogođeno 85 posto letova, a Poljska je u jednom mjesecu zabilježila 2732 incidenta.

To više nije vojna vježba, nego otvoreni oblik hibridnog ratovanja. Jamming – kada se signal jednostavno uguši – i spoofing – kada se ubaci lažna navigacija – postali su nova oružja za zastrašivanje i destabilizaciju. 'Najveći rizik su loši vremenski uvjeti, kad avionu odu i oči i uši', upozoravaju stručnjaci.

NATO i EU sada obećavaju protumjere; više satelita, otporniji sustavi i koordiniran odgovor. No čak i glavni tajnik Mark Rutte priznaje da riječ 'hibridno' zvuči previše bezazleno za ono što se događa, a to je potencijalno rušenje komercijalnog zrakoplova usred Europe.

Istočno krilo više nije samo Baltik ili Crno more, a Rutte upozorava da su svi jednako ranjivi, od Tallinna do Madrida. Raketa iz Kalinjingrada ili lažni signal GPS-a ne prepoznaju granice. Ako Europa na to gleda samo kao na tehnički problem, a ne kao stratešku prijetnju, mogla bi otkriti da je slijepa ne samo u zraku, nego i u politici sigurnosti.

Što se to krije u dubokoj švedskoj šumi?

Duboko u švedskoj tundri, među brezama i sobovima Samija, gradi se ono što bi mogla postati europska karta za samostalni ulazak u svemir. Svemirski centar Esrange u Kiruni nada se da će iz guste šume lansirati rakete koje bi jednom mogle konkurirati američkim, kineskim i ruskim divovima.

Europa se desetljećima oslanjala na američku volju, no promjene u globalnoj politici i nagli rast privatnog svemirskog tržišta natjerali su je da krene graditi vlastitu infrastrukturu. Jedina postojeća europska lansirna baza u Francuskoj Gvajani predaleko je i preskupa je da bi se oslonilo samo na nju.

Pored Švedske, i Norveška je krenula u utrku – raketa njemačkog startupa Isar Aerospace srušila se u more pola minute nakon lansiranja, no i taj fijasko proglašen je uspjehom. Italija, Portugal, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo također žele komad kolača, a Bruxelles upozorava da se ulaganja moraju barem udvostručiti u sljedećih deset godina.

Ni konkurencija ne spava. Indija i Novi Zeland lansiraju vlastite satelite, Australija gradi industriju ni iz čega, a Elon Musk i Jeff Bezos odavno su komercijalizirali orbitu. Prednost Šveđana i Norvežana su njihove goleme nenaseljene površine, na koje se rakete mogu srušiti bez žrtava, a antene lakše komuniciraju sa satelitima iznad Arktika.

Ipak, svemir više nije samo znanost i prestiž. Kina testira orbitalne bojne glave, a Trumpova administracija ulaže 175 milijardi dolara u svemirsku obranu te otvoreno poručuje Europljanima: Ne računajte na nas. Ako EU ne ubrza, ostat će tek promatrač i u svemirskoj utrci, a već kaska u onoj na AI tržištu. U svemiru, za razliku od švedske šume, nema mjesta za one koji kasne.

Nomen est omen

Mark Zuckerberg tuži Facebook. Ne, niste krivo pročitali, a ni mi krivo napisali, no nije riječ o Marku na kojeg mislite. Naime američki odvjetnik Mark S. Zuckerberg, koji dijeli ime i prezime (osim srednjeg imena doduše) s osnivačem Facebooka, kaže da mu ta društvena platforma stalno suspendira račun uz optužbu da se 'lažno predstavlja kao slavna osoba'. A to se dogodilo pet puta u osam godina. Kaže pritom da ga je to koštalo tisuće američkih dolara zbog izgubljenih poslova.

Tvrtka Meta Platforms priopćila je da je ponovno aktivirala odvjetnikov račun nakon što je greškom deaktiviran i poduzima korake da bi spriječila ponavljanje pogreške. Dodali su da cijene Zuckerbergovo strpljenje.

On je pak rekao da je predao svoju osobnu iskaznicu s fotografijom, kreditne kartice i više slika svog lica kako bi dokazao identitet. Njegov korisnički račun zatvoren je u svibnju i vraćen tek nakon što je podnio tužbu. Važno je zvati se Ernest, ali bome je pokora zvati se Mark Zuckerberg, ovisno kako gledate na to.