Svoj politički autoritet Tomislav Šuta je prošlog tjedna demonstrirao na dvije, barem za njega jako važne teme: najprije je premijer Andrej Plenković osobno riješio situaciju oko 'broda s azbestom' u splitskom škveru i de facto naredio ministrima Olegu Butkoviću i Mariji Vučković da izdaju rješenje o njegovu izgonu iz Hrvatske.

Vlasnik broda je, istina, Butkovićevom odlukom naknadno dobio produljenje roka za tegljenje za dodatnih petnaest dana, no radi se isključivo o tehnikaliji. Ono što je bitno jest to da je Šuta, nakon što su mu ekološki prosvjednici došli pod prozor, ekspresno lobirao za to da se ukloni povod njihovog bijesa, koliko god sama procedura bila dvojbena.

Drugi prošlotjedni Šutin politički podvig zapravo je reaktivan: nakon što je tportal otkrio da je ministar gospodarstva Ante Šušnjar brutalno odbio njegovu inicijativu da gradovima prepusti odlučivanje o tome gdje i kada se na njihovom prostoru prodaje alkohol, čak i bez javne reakcije gradonačelnika Splita ministar Šušnjar se posuo pepelom.

Premda je ranije kao argument za odbijanje tvrdio da izmjene zakona 'moraju biti utemeljene na analizama, podršci, prevenciji i slično', u krajnje neobično sročenom priopćenju samo nekoliko sati kasnije ponovio je isto, ali uz najavu da će po Šutinoj želji ovaj zakon biti izmijenjen 'već do početka iduće godine'.

Za HDZ nije neobično da na ovaj način prigrli, promovira i gura svoje nove zvijezde, pogotovo one koje su toj stranci donijele vlast u politički izuzetno važnim sredinama poput Splita, a još više one koji su to učinili neočekivano uvjerljivo i suprotno većini prognoza, kao Šuta. Na početku njegova četverogodišnjeg mandata vladaju vidljiv optimizam i entuzijazam: sva vrata mu se otvaraju, procesi i procedure skraćuju, razni fondovi su najednom dostupniji nego ranije, a istovremeno mu najutjecajniji ljudi u državi hodočaste na prag. Samo – dokad?

I hoće li to biti dovoljno da Šuta izbjegne sudbinu ama baš svih svojih prethodnika koji su izgubili iduće izbore, dapače uglavnom su premješteni u anonimnost, na stovarište isluženih kadrova.

Izraz 'vertikala vlasti' u Splitu se već nekoliko mandata spominje u različitim kontekstima – katkad kao žalopojka zbog ignoriranja centralne vlasti, katkad kao opravdanje za vlastitu nesposobnost, katkad kao efektan način za predizborne pokušaje kolektivnog korumpiranja birača. U Šutinu mandatu vertikala će nesumnjivo doći do izražaja kao neka vrsta potpore HDZ-ovom kadru, ali i kao iskupljenje države jer je barem u četiri prethodne Puljkove godine ona bila potpuno prekinuta, zapravo nepostojeća.

Što, dakle, stoji na putu aktualnom splitskom gradonačelniku na putu ambicije da prekine prokletstvo svojih prethodnika? Nabrojat ćemo u nekoliko ključnih točaka - uz ogradu da, ako se sve one i ispune, u politički hirovitom gradu ama ništa i dalje nije i ne može biti sigurno.

Pitajte Puljka.

Većina

HDZ-u i HGS-u Željka Keruma – koji se zasad krajnje neobično ponaša, kao da u političkom smislu ni ne postoji – u Gradskom vijeću nedostaje jedan jedini glas kako bi bili sigurni da će im sve odluke prolaziti, a bez njega nema stabilne vlasti ni predvidivog upravljanja gradom.

Zasad ga nemaju.

Puna dva mjeseca snubilo se 27-godišnjeg vijećnika Mosta Franka Kelama te je on trebao biti presudna ruka, no izgorio je u slabo artikuliranim zahtjevima za 'općim kompromisom' i vidljivoj averziji Mosta da igdje i ikada – izuzev u Sinju – preuzme vlast.

Gradsko vijeće Splita konstituirano je na jedinstven način, tajnim glasanjem kojim su dvoje sada bivših SDP-ovaca zapravo održali HDZ-ovog gradonačelnika na vlasti, a na idućoj sjednici presudan glas za rebalans proračuna neočekivano je stigao od vijećnika lijeve stranke Direkt Jakova Prkića.

Situacija se već posprdno opisuje kao 'rotirajuća većina', no jasno je da to neće dugo trajati: ili će se formalizirati vladajuća koalicija ili slijede novi izbori na kojima bi Šuta učvrstio vlast, na što je HDZ navodno već odavno bio spreman, a što vrijeme više prolazi, njihove se šanse smatraju manjima. Za godinu dana, bez sumnje, i Kerum bi mogao dići glavu…

Kontinuitet

Koliko god to zvučalo logično, u slučaju Splita svejedno treba naglasiti: malo je gradonačelnika koji su se naslonili na ideje i projekte svojih prethodnika i tek na primjeru uređenja Žnjana – koji je osmislio prvi, proveo drugi i otvorio treći gradonačelnik – nešto se valjda naučilo.

U Šutinu slučaju vjerojatno je najvažnije da privede kraju već pripremljene i servirane izmjene GUP-a, oko kojih u stručnoj javnosti uglavnom nema dvojbe, a koje znatno bolje štite gradski prostor i na koncu njemu kao gradonačelniku otvaraju prostor za mnoge javne investicije.

Potom, na stolu ga čekaju već uznapredovali projekti za izgradnju javnih garaža u gotovo svim splitskim kvartovima, golem zahvat uređenja Doma mladih, više pokrenutih projekata uređenja javnih površina, na koncu i dugoročne investicije poput izgradnje velikog prometnog centra, potom najvećeg tehnološkog parka u Hrvatskoj, koji bi se mogao proširiti na područje umjetne inteligencije, a trebalo bi i znatno ozbiljnije početi raditi na generacijskom splitskom pothvatu preseljenja glavnog željezničkog i autobusnog kolodvora u Kopilicu, dio grada koji će prije ili kasnije postati njegovo žarište.

Projekti

Pored naslijeđenih, Šuta se u predizbornoj kampanji potrudio jasno ocrtati neke svoje prioritete. Nakon što je uz glas spomenutog Prkića uveo besplatne udžbenike za srednjoškolce, besplatan vrtić za predškolce i besplatan prijevoz za sve đake i studente, slijedi nešto teži dio posla: izgradnja stanova za priuštivi najam, domova umirovljenika, centra za umjetnu inteligenciju i cijelog niza infrastrukturnih projekata.

Povrh svega toga, Šuta je vrlo eksplicitno najavio realizaciju dvije vitalne investicije: nove bolnice, jer Split je jedini veliki hrvatski grad koji godinama ne bilježi značajna državna ulaganja u zdravstvu, te novog nogometnog stadiona, jer ga naprosto mora dobiti istovremeno ili barem neposredno nakon Zagreba.

Država

Od države se očekuje da osigura velika sredstva za novu splitsku bolnicu i stadion, ali to je samo dio novca koji bi se trebao sliti niz spomenutu 'vertikalu', uz glavninu za velike prometne projekte – jer Split je prethodnih godina bio vidljivo prometno zapostavljen, a mnogi će kazati i zlostavljan od centralne vlasti.

Njegova sreća trebala bi se okrenuti nakon što je Plenković objavio da će 'u idućem razdoblju fokus i prioritet biti upravo ulaganja na ovom području' i nakon što je na čelo Hrvatskih cesta došao, doduše još uvijek privremeno, Splićanin i blizak Šutin suradnik Ivica Budimir.

On je temeljito kompromitiran skandalima oko svoje imovinske kartice i bespravne vile, no čini se da će ipak politički preživjeti.

Budimir je baš ovog tjedna također hodočastio Šuti i objavio da država priprema dodatne investicije u Splitu i okolici, vrijedne čak pola milijarde eura, u ceste, obilaznice, rampe, nadvožnjake i slično.

Doduše, grad se time ni blizu neće približiti Rijeci, infrastrukturno procvjetaloj u mandatu Olega Butkovića. Možda tek ako se realizira plan izgradnje mosta između Splita i Kaštela, no to će biti moguće ako se njegovi zagovornici zadrže na vlasti barem koliko i Butković.

Sa splitskim kadrovima to nikada nije bio slučaj.

Kapacitet

U svemu tome nužan, iako ne i dovoljan preduvjet bit će organizacijske i upravljačke sposobnosti samog Šute, za koje nitko zasad nije siguran postoje li i mogu li se eventualno nadograditi.

Vođenje drugog najvećeg grada u državi samo po sebi izuzetno je kompleksan posao, no kada se u jednadžbu ubace golema očekivanja građana i još golemiji prostor za njihova razočaranja, često iracionalnog tipa, a povrh svega slabo funkcionalna lokalna administracija i sustav javne uprave u kojemu su lokalnim jedinicama zapravo oduzete većine ovlasti i umjesto toga im je navučena košulja s rukavima na leđima – jasno je zašto splitske gradonačelnike proglase političkim mrtvacima u trenutku u kojem stupe na svoje radno mjesto u Banovini.

Šuta je još uvijek živ i zdrav, čak se nije počeo ni batrgati.