Glasine se danas mogu proširiti začas, dapače, pravo i mogućnost izražavanja vlastitoga viđenja, koji su osnova mnogih objava na internetu (različitih od vijesti u starijim medijima koje zadržavaju neki oblik provjere izvora), imaju i lošu stranu
Američki profesor Cass Sunstein istraživao je glasine umnogome potaknut upornim širenjem uvjerenja da je Obama musliman, pa onda i u dosluhu s teroristima, dakle potaknut širenjem glasina čiji je izravni učinak na prihvaćanje ili neprihvaćanje Obame bio očit.
Ima li u nas, u našoj kampanji, takvih očitih primjera?
Glasine su iskazi o činjenicama, ali takvi za koje ne postoji potvrda. Lažnima ih obično nazivamo kada se prepoznaje svjesna zla namjera, odnosno u trenutku kada se utvrdi činjenična istina koja im proturječi. Objavljivanje činjenica, naravno, ne znači kraj glasina, lakše se prihvaćaju nego napuštaju, šire se kaskadno i polarizacijski, a iskorjenjuju polako.
Glasine nisu naprosto optužbe, izrečene na nekom uobičajenom mjestu i u vlastitu ime, iako bez činjenične potvrde (takav nastup, na primjer, onaj zastupnice Sumrak na račun Zorana Milanovića, može biti učinkovit način plasiranja glasina).
Glasine u predizbornoj kampanji, plasirane ili nastale neplanirano, po prirodi stvari djeluju na one koji još donose odluke. Glasine na račun kandidata kojemu smo već odlučili dati svoj glas, na nas neće djelovati, budući da po definiciji nisu činjenično utemeljene i provjerene na neki uobičajeni način. Glasine na račun onih drugih mogu nas razveseliti ali ne mijenjaju našu odluku.
No ako se još nismo odlučili, glasine, na primjer o unutrašnjoj neslozi u nekom taboru, mogu djelovati na nas, čak ako smo zadržali kritičku distancu promišljenoga odlučivanja.
Odnos spram kandidata kod nas je ionako obojen dubokom predrasudom spram svih političara – u formulacijama kako su 'svi isti' ili pak 'svi samo dijele fotelje'. Dodatna je okolnost da se kod nas mnogo toga odvija gotovo incestuozno, unutar manjeg broja ljudi. Prije nekoliko mjeseci neke povezanosti unutar toga kruga bile su predmetom dužeg teksta u jednom tjedniku - ali bez imena, pa je potaknuta društvena igra odgonetanja. Zapisane su glasine uglavnom o privatnim tzv. intimnim odnosima, no te teško da mogu narušiti ičiji politički ugled. Taj bi ionako morao biti zasnovan na učinku u javnoj sferi.
Na kraju: kampanju koju pratimo ni glasine ne mogu učiniti zanimljivijom.