Kao nuklearna sila i jedina europska zemlja s vojnom moći globalnog dometa, Francuska time poduzima veliki korak. Očekuje se da će predsjednik Emmanuel Macron u vojarni Varces u francuskim Alpama predstaviti plan, najvjerojatnije dobrovoljni desetomjesečni program za muškarce i žene.

Iako predstavlja svojevrsnu 'mini revoluciju', francuski model ostaje znatno blaži od pristupa nordijskih i baltičkih država, gdje je služenje vojnog roka obvezno. Latvija i Hrvatska posljednje su dvije članice EU-a koje su ponovno uvele obvezni vojnik rok.

Ideja povratka vojne službe povremeno se vraćala u francusku javnu raspravu otkako je obvezni rok ukinut 1997. godine. Ljevica je zagovarala njegov povratak radi jačanja društvene kohezije i raznolikosti, dok je desnica u tome vidjela način da se mladima usadi patriotizam i poštovanje prema autoritetu, piše Politico.

Ovoga puta motiv je prije svega vojni. Francuskoj je jednostavno potrebno više ljudi u uniformama kako bi ispunila svoje ambicije i odgovorila na rastuću prijetnju iz Moskve. Macronov prijedlog, kako je u srijedu rekao jedan dužnosnik Elize, 'odražava želju mladih da služe, ali još više operativne potrebe oružanih snaga suočenih s rastućim prijetnjama'.

S obzirom na procjene da će Rusija do 2030. predstavljati još veću opasnost za NATO, popunjavanje kronično potkapacitiranih vojski postalo je jedan od glavnih prioriteta zapadnih obrambenih strategija. Francuska vojska već je druga najveća u EU-u, iza Poljske, s više od 201.000 pripadnika. Trenutno ima oko 45.000 pričuvnika i planira dosegnuti 105.000 do 2035., a dobrovoljni program trebao bi pomoći ostvariti taj cilj.

Uvođenje dobrovoljne službe u Francuskoj dolazi gotovo četiri godine nakon ruske invazije na Ukrajinu. No za zemlje koje graniče s Rusijom, povratak obvezne službe odavno je postao nužnost i izravna reakcija na stalno napredovanje Moskve.

Nakon aneksije Krima 2014., Litva je prva vratila obvezni rok, a slijedile su Švedska i - nakon početka rata u Ukrajini 2022. - Latvija. 'Primarni cilj je ojačati vojni kapacitet u kvantitativnom smislu. Realnost je da vam u krizi ili sukobu trebaju ljudi koji barem posjeduju osnovne vještine', rekla je Linda Slapakova, stručnjakinja za obranu iz Rand Europe.

Raste popularnost obvetnog vojnog roka

Istodobno, popularnost obveznog roka naglo raste, osobito u nordijskim i baltičkim zemljama. U Finskoj, koja dijeli 1.300 kilometara dugu granicu s Rusijom, potpora obrani države dostigla je rekordnu razinu. U 2022. godini čak 83 posto Finaca podržavalo je obranu domovine, u odnosu na 65 posto u 2020.

Na Zapadu, dalje od ruske prijetnje, rasprava je znatno složenija.

'Zemlje koje dijele granicu s Rusijom osjećaju prijetnju mnogo intenzivnije od onih koje se oslanjaju na vlastiti geografski položaj', rekla je Katrine Westgaard iz Europskog vijeća za vanjske odnose. 'Finska, baltičke države, Norveška, Švedska i Danska dulje se bave tim izazovima. U Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj postoji veća doza oklijevanja, što je dijelom povezano s geografijom, dijelom s kulturom.'

U Francuskoj je vojni argument jasan - vojsci trebaju ljudi. No projekt ima i političku dimenziju: nastojanje da se učvrsti veza između društva i vojske te podigne svijest o sigurnoskim prijetnjama Europi. 'Uz rat u Ukrajini, zaoštravanje globalnih napetosti i manju prisutnost SAD-a u Europi, moramo ojačati savez nacije i vojske', rekao je jedan Macronov suradnik.

Drugdje u Europi, rasprave o povratku vojne službe gasile su se jednako brzo kao što su se pojavile. U Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje se samo trećina građana izjasnila da bi bila spremna braniti državu, kratkotrajni prijedlog bivšeg premijera Rishija Sunaka iz 2024. nestao je s promjenom vlasti. U Španjolskoj, koja je kritizirana zbog odbijanja NATO-ovih ciljanih iznosa izdvajanja, oživljavanje obvezne službe 'nije nikome palo na pamet', rekla je prošle godine ministrica obrane Margarita Robles.

Novac i nova generacija

Iako je Francuska posljednjih godina znatno povećala obrambeni proračun, dužnosnici priznaju da država jednostavno ne može financirati obvezni vojni rok.

'Vojska više nije opremljena za nadzor i smještaj, što obuhvaća oko 800.000 mladih. Nemamo resurse, napustili smo mnoge vojarne', rekao je dužnosnik Elize. Umjesto toga, cilj je uključiti oko 50.000 mladih do 2035., odnosno šest posto generacije.

Od početka rata u Ukrajini, Nizozemska, Bugarska, Belgija, Njemačka, Poljska i Rumunjska također su odabrale dobrovoljni model.

Prema Westgaard iz ECFR-a, dobrovoljna služba može pomoći pri zapošljavanju vojnika, ali konkurentne plaće i mirovine jednako su važne. Njemačka će volonterima plaćati 2.600 eura mjesečno - iznos toliko privlačan da privatni sektor strahuje od odljeva radnika. Francuska bi, u usporedbi s time, trebala nuditi do 1.000 eura.

Drugi izazov je motivirati mlade. Nedavno istraživanje ECFR-a pokazalo je da većina Europljana podržava povratak obvezne vojne službe, ali mladi od 18 do 29 godina nisu baš skloni toj ideji, čak i u državama na prvoj crti poput Poljske i Rumunjske. Za donositelje odluka, ključ je uvjeriti građane da je riječ o zaštiti temeljnog načina života.

“Poruka javnosti mora biti da je ovo pitanje zaštite našeg načina života i da nas nepripremljenost čini ranjivima,” rekao je Panagiotis Politis Lamprou iz grčkog think tanka ELIAMEP. “Jedan od najvećih izazova je sposobnost vlada da svojim građanima objasne zašto bi obvezni rok danas mogao biti nužan.”