Trump je onamo putovao kako bi održao govor pod naslovom 'American Energy Dominance', a tijekom trosatnog leta razgovarao je o Iranu s republikanskim političarima iz Teksasa, među kojima su bili i Ted Cruz i John Cornyn.

U avionu se uoči početka operacije Epic Fury našao i holivudski glumac Dennis Quaid. U jednom trenutku Cruz je snimio video u kojem Quaid, sjedeći pokraj Trumpa, ponovno oponaša lik Ronalda Reagana – kojeg je glumio u biografskom filmu iz 2024. godine – kako bi susret prikazao kao simboličan trenutak 'dvojice velikih američkih predsjednika', piše Guardian.

Govoreći u Reaganovom stilu, Quaid je rekao da je Trump 'poput mene na steroidima'. Isti glumac je 2006. godine glumio i karikiranu verziju Georgea W. Busha u satiri American Dreamz, predsjednika kojeg ratoborni savjetnici navode na invaziju Iraka, iako jedva razumije zemlju koju napada.

Upravo je sjena Busheva rata u Iraku i regionalne nestabilnosti koju je taj sukob pokrenuo visjela nad događajima proteklog tjedna. No usporedbe s tim razdobljem u Bijeloj kući uglavnom su ignorirane ili odlučno odbacivane.

Od protivnika 'vječnih ratova' do novog rata na Bliskom istoku

Trump je, naime, na vlast došao kao političar koji je obećavao kraj američkih 'vječnih ratova' započetih nakon napada 11. rujna - u Afganistanu, Iraku i drugim dijelovima svijeta. Njegov pokret MAGA izgrađen je na snažnom protivljenju američkom vojnom angažmanu u inozemstvu. Tijekom većeg dijela 2025. Trump je čak lobirao da dobije Nobelovu nagradu za mir.

No u samo nekoliko mjeseci 'predsjednik mira' postao je prvi američki lider nakon Busha koji je pokrenuo rat usmjeren na promjenu režima protiv velikog protivnika.

Razlozi za tu promjenu su brojni: Trumpova sklonost utjecaju stranih čelnika, politički instinkt za spektakularne poteze koji odvlače pozornost od domaćih problema, tvrdokorni protivnik u Teheranu te golemi zamah američkog vojnog aparata kada jednom krene u akciju.

U stvarnosti, Trumpov put prema ratu bio je kraći nego što se činilo. Njegovo protivljenje ratovima nikada nije bilo potpuno. Protivio se velikim kopnenim intervencijama, ali je uvijek bio spreman koristiti golemu američku nadmoć u zračnim udarima.

Već tijekom prvog mandata riskirao je izravni rat s Iranom kada je u siječnju 2020. naredio likvidaciju iranskog generala Qassema Suleimanija. Prošlog lipnja naredio je i bombardiranje iranskih nuklearnih postrojenja u operaciji Midnight Hammer.

Operacija u Venezueli koja je promijenila Trumpov pogled na vojnu moć

Jedan od ključnih trenutaka na putu prema ratu s Iranom dogodio se 3. siječnja ove godine, kada su američke specijalne snage izvele iznimno rizičnu operaciju u Venezueli. U noćnom napadu uspjeli su oteti tamošnjeg predsjednika Nicolása Madura iz njegove snažno čuvane rezidencije, bez ijedne američke žrtve.

Operacija je bila iznimno rizična. Jedan od pilota helikoptera koji je prevozio specijalce pogođen je s više metaka u donji dio tijela, ali je uspio zadržati kontrolu nad letjelicom. Da je helikopter pao, operacija bi vjerojatno bila otkazana, a Trump bi možda izgubio volju za daljnjim vojnim avanturama.

No uspješna akcija pretvorila se u spektakl, kako je to opisao sam Trump. Ujedno je skrenula pozornost s političkih problema kod kuće, posebno pritiska na administraciju da objavi sve dokumente vezane uz financijera Jeffreyja Epsteina, osuđenog za organiziranje mreže seksualne eksploatacije maloljetnica.

Trumpovo ime u tim se dokumentima spominje više od 38.000 puta, iako predsjednik uporno odbacuje bilo kakvu umiješanost.

Netanyahu i regionalni saveznici gurali su prema ratu

Unatoč mogućoj političkoj koristi od vojnih operacija u inozemstvu, odluka o pokretanju sveobuhvatnog napada na Iran predstavljala je velik rizik. Trump je mogao odrediti trenutak početka rata, ali o njegovu završetku odlučivat će i druge strane, ponajprije sam iranski režim.

Važnu ulogu u uvjeravanju Trumpa odigrao je izraelski premijer Benjamin Netanyahu. On je krajem prosinca posjetio Trumpa u njegovoj rezidenciji Mar-a-Lago. Izrael je tada tražio američko odobrenje za dodatne udare na iranske raketne baze. No tijekom sljedećih tjedana ta je ideja prerasla u plan zajedničke američko-izraelske operacije s ciljem rušenja Islamske Republike.

Istodobno su i događaji unutar Irana potaknuli razmišljanja o promjeni režima. Masovni prosvjedi zbog teške ekonomske situacije proširili su se zemljom, a Trump je demonstrantima putem društvenih mreža poručio da će režim 'platiti visoku cijenu' i da je 'pomoć na putu'.

U tom trenutku SAD još nije imao potrebnu vojnu infrastrukturu u regiji: nije bilo nosača zrakoplova u blizini, broj borbenih zrakoplova bio je ograničen, a oko 40.000 američkih vojnika raspoređenih po bazama na Bliskom istoku nije imalo dovoljnu zaštitu od mogućih iranskih raketnih napada.

Procjene CIA-e i izraelskog Mossada o slabosti režima dodatno su se promijenile nakon eskalacije prosvjeda. Prema izvještajima američkih i izraelskih medija, dvije su obavještajne službe zaključile da bi režim mogao pasti, čak i ako vlast privremeno preuzmu generali Revolucionarne garde.

Istodobno je, prema pisanju Washington Posta, saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman tijekom veljače više puta telefonski razgovarao s Trumpom, privatno ga potičući na napad na Iran, iako je javno zagovarao diplomatsko rješenje.

Diplomacija koja je vjerojatno bila samo kupovanje vremena

Do sredine veljače promjena režima u Iranu postala je preferirana opcija u Washingtonu i Tel Avivu. Američka i izraelska vojska već su tjednima zajednički planirale operaciju. Posebno se čekao dolazak drugog američkog nosača zrakoplova – USS Gerald Ford koji je iz Kariba prebačen na Bliski istok.

Trump je javno tvrdio da preferira diplomatsko rješenje, ali pregovori s Iranom u veljači nisu dali rezultate. Američki pregovarači Steve Witkoff i Jared Kushner sastali su se s iranskim diplomatima tri puta.

Na posljednjem sastanku u Ženevi, 26. veljače, Iran je ponudio dosad nezamislive ustupke, uključujući odustajanje od cjelokupnih zaliha visoko obogaćenog urana. No Trump je zahtijevao mnogo više, a to je trajno odustajanje od obogaćivanja urana i stroga ograničenja raketnog programa.

Do tada je američka vojska u regiji već imala najveću koncentraciju snaga od invazije na Irak 2003. godine. Povlačenje u tom trenutku izgledalo bi kao znak slabosti.

Prema dostupnim informacijama, napad je prvotno bio planiran za 25. veljače, ali je odgođen zbog pregovora u Ženevi. Zatim je ponovno pomaknut kada su obavještajni podaci pokazali da će iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei u subotu ujutro biti u svojoj rezidenciji u Teheranu, zajedno s najvišim vojnim i sigurnosnim dužnosnicima.

Trump je u 15:38 po američkom vremenu iz Air Force Onea izdao konačnu naredbu. 'Operacija Epic Fury odobrena. Nema prekida. Sretno', glasila je zapovijed. Manje od 20 minuta kasnije avion je sletio u Corpus Christi. Trump je novinarima rekao da još nije donio odluku. 'Radije vam ne bih rekao', odgovorio je. 'To bi bila najveća ekskluziva u povijesti.'

Napad koji je ubio Hamneija

Operacija je započela u 9:45 ujutro u Iranu. Hamnei je već bio pripremio plan za svoju smrt i odlučio ostati u Teheranu. Čini se da je očekivao napad tijekom noći, a ne usred jutra. Na njegovu rezidenciju istodobno je ispaljeno oko 30 izraelskih projektila lansiranih iz zraka. U napadu su poginuli Hamnei i deseci visokih dužnosnika, ali i članovi njegove obitelji.

U prvoj fazi operacije sudjelovalo je više od 100 američkih zrakoplova, uz krstareće projektile Tomahawk lansirane s ratnih brodova. 'Riječ je o masivnom i koordiniranom napadu u svim domenama ratovanja, pri čemu je u prvih 24 sata pogođeno više od tisuću ciljeva', izjavio je načelnik Združenog stožera američke vojske, general Dan Caine.

Trump je napad predstavio kao priliku za iranski narod da sruši 47-godišnji režim. 'Vlada može biti vaša. Ovo je možda jedina prilika u generacijama', poručio je. Kasnije je administracija ublažila retoriku o promjeni režima, ali Trump je nastavio naglašavati da je odlučan da vodi rat, ističući da SAD raspolaže 'gotovo neograničenom količinom oružja'.

'Ratovi se mogu voditi 'zauvijek' i pritom vrlo uspješno', rekao je, čime je zatvoren krug njegove političke transformacije.