Sve je počelo još 18. prosinca prošle godine, kad je u Torinu nakon višemjesečne borbe deložiran kulturni centar Askatasuna. Desetljećima se u tom centru okupljala ljevičarska, anarhistička i komunistička scena cijele Italije, kretala iz njega na prosvjede, organizirala tribine, skupove, koncerte i različite druge manifestacije. Puno više od običnog skvota, centar smješten u umjetničkom i sveučilišnom dijelu Torina po imenu Vanchiglia bio je i svojevrstan simbol ljevičarskog otpora pretežno desnom talijanskom establišmentu, još intenzivnijeg i potrebnijeg u vrijeme u kojem talijanska premijerka Giorgia Meloni čini sve da bi postala ekskluzivna zastupnica politike i svjetonazora Donalda Trumpa u Europi.

Na prosvjedu koji je završio neredima okupilo se prema procjeni vlasti oko 15 tisuća, a prema procjenama prosvjednika – istina je, dakako, uvijek negdje između – čak 50 tisuća ljudi. Među njima su najveći broj činili pripadnici organizacije No Tav, prosvjednog bloka iz doline obližnje rijeke Susa, nastalog ranih devedesetih u znak prosvjeda protiv izgradnje brze pruge Torino-Lyon, a on je s vremenom postao model za slične ljevičarske organizacije u Italiji te one postoje doslovno u svakom gradu. Bilo je ondje i, sad već folklornih, propalestinskih grupacija, aktivističkih i sindikalnih skupina koje se bore protiv vladinih mjera štednje, ali i nasilnih anarhističkih skupina koje su se – sudeći po snimkama s ulica Torina, na kojima vidimo zapaljene kontejnere, razbijene izloge i automobile – ozbiljno pripremale za obračun.

Daleko ozbiljnije od policije, čini se: javna televizija RAI tijekom nedjelje svakog je sata emitirala snimku u kojoj policajac Alessandro Calista, 29-godišnjak doveden iz prilično udaljene Padove, biva izudaran čekićem po glavi nakon što su mu demonstranti skinuli kacigu. Brzim rezom snimka prelazi na Meloni kako dan nakon nereda u bolnici miluje ozlijeđenog policajca, a on je gleda kao brižnu majku. S druge strane, RAI je i ozbiljna javna televizija, pa će pripustiti analitičare koji će bez dlake na jeziku komentirati da je, zahvaljujući lošim obavještajnim informacijama i taktičkoj procjeni, propao pokušaj vlasti da od Torina napravi 'talijanski Minneapolis'.

Odgovor države

Meloni je, nakon naslikavanja s ranjenim policajcima, požurila poručiti da se događaj u Torinu može smatrati terorističkim napadom te da država 'neće tek stajati i gledati kako horde haraju ulicama'. Još konkretniji bio je Matteo Salvini, omraženi potpredsjednik vlade, ministar prometa i istureno lice tvrdo desne stranke Liga, navodeći da već ima prijedloge za novi paket sigurnosnih zakona. Njime bi se uveo preventivni pritvor za sve registrirane nasilnike u trajanju do 24 sata prije najavljenog prosvjeda, uz financijsku jamčevinu za organizatore prosvjeda, kojom bi se udarilo na njihov džep, te dostavu elektrošokera svakom lokalnom policajcu.

Talijanska vlast tako, već po običaju neliberalnih demokracija, eskalira situaciju na razinu terorističke prijetnje dok je iza ugla čeka stvarna prijetnja: Olimpijske igre. Uz desetke tisuća policajaca koji su iz svih dijelova zemlje već poslani u Milano da bi osiguravali grad, na njih su pripustili američki ICE – tobože na Trumpov zahtjev, a s ciljem zaštite američkih sportaša. U međuvremenu, mjesecima – i to baš u Salvinijevu resoru – traje štrajk sindikata, zbog kojeg je nacionalna žila kucavica - željeznica - već tjednima paralizirana, a vlada ne namjerava ni razmatrati zahtjeve radnika te ih otvoreno svrstava u isti koš s anarhistima koji razbijaju po ulicama.

Jesu li anarhisti dali izgovor vladi za još žešću akciju?

Ovaj sentiment u svom komentaru na Facebooku izrazio je Andrea Scanzi, popularni, ali i kontroverzni talijanski novinar socijaldemokratske orijentacije s preko 2,2 milijuna sljedbenika na mrežama, podijelivši odgovornost između ekstremista i vlasti. 'Prljavi kriminalci koji su opustošili grad i divljački pretukli policajce te činili gnusna djela, koja zaslužuju primjerene kazne, dali su uobičajen idiotski poklon neliberalnoj i licemjernoj vlasti. Sada će vlast imati još jedan izgovor da stegne pojas, spriječi bilo kakav protest i/ili neslaganje na bilo koji način, optužuje 'ljevicu' da je nasilna, da na televiziji obećava stroge zakone, sve tipične laži bolesne i nezdrave propagande. Sve smo gori i gori i tome se ne nazire kraj', napisao je Scanzi.

S druge strane, Giuliano Santoro u ljevičarskom Il Manifestu primjećuje da su oporbeni zastupnici iz Torina prethodnih dana od institucija tražili pojašnjenja o deložacijama Askatasune, ali i Leoncavalla, sličnog kulturnog centra u Milanu, no nisu ih dobili. 'Pokazalo se da nije postojao konkretan razlog za to, čak ni nakon pretraživanja zapisa policijskih uprava i arhiva. Iza poteza desničarske vlade, čak i iza nadolazećeg sigurnosnog paketa sigurnosnih zakona, leži praznina. Ona skriva ideju tihog društva, jednako praznog. Jesmo li očekivali da će grad poput Torina, koji je prošao kroz nasilnu i neumoljivu postindustrijsku konverziju, biti lišen bilo kakvog oblika suprotstavljanja, čak i ako je ono bezglasno i neposlušno. Ili se zavaravamo da će Milano, grad predan financijskim fondovima koji kontroliraju industriju nekretnina, svjedočiti kraju javnih prostora bez borbe', primjećuje Santoro.

Milano bi, sudeći po onome što smo vidjeli proteklog petka prilikom kratkog posjeta tom gradu, tijekom Olimpijskih igara mogao postati novo područje borbe. Stanice metroa i trgovi prepuni su karabinjera, ali i palestinskih zastava, a nakon eskalacije nasilja u Torinu različite skupine, od sindikalnih do aktivističkih, mogle bi potražiti novu pozornicu za demonstraciju svojih zahtjeva na široj, globalnoj pozornici. Je li to pravi razlog zbog kojeg je Meloni na teritorij Italije pripustila Trumpove kabadahije iz ICE-a, pokazat će naredni dani.