Umjesto skupih namjenskih linija, kompanije su počele koristiti postojeću internetsku infrastrukturu, stvarajući šifrirane 'tunele' kroz koje su slale podatke. Rješenja su razvijali tehnološki divovi poput Microsofta, AT&T-a i Cisca, a značajan iskorak dogodio se 2001. godine, kada su Francis Dinha i James Yonan lansirali OpenVPN, sigurniju, open-source alternativu dostupnu i tvrtkama i pojedincima, piše Verge.

Pravi zaokret dogodio se pak 2013. godine, kada je zviždač Edward Snowden razotkrio masovni nadzor američke Nacionalne sigurnosne agencije. Povjerenje korisnika u digitalni prostor ozbiljno je narušeno, a svijest o privatnosti naglo porasla. Istraživanja su pokazala da je već 2015. godina trećina Amerikanaca poduzela konkretne korake kako bi zaštitila svoju privatnost, a godinu kasnije njih čak 86 posto pokušalo je 'zamaskirati' svoj digitalni trag brisanjem kolačića, enkripcijom e-pošte ili korištenjem VPN-a.

Rast streaming platformi i geografski ograničenih sadržaja dao je VPN-ovima dodatnu, vrlo praktičnu svrhu. No novi val popularnosti ne dolazi iz zabave, nego iz – regulacije. Diljem svijeta zakonodavci uvode stroža pravila provjere dobi na internetu, uz obrazloženje da čine to za zaštitu djece. U praksi to često znači da korisnici moraju učitati osobne dokumente, podatke o karticama ili čak snimiti videoselfi kako bi pristupili određenim sadržajima.

Takvi zahtjevi, upozoravaju stručnjaci, ugrožavaju anonimnost i stvaraju nove sigurnosne rizike jer ogromne količine osobnih podataka postaju potencijalna meta hakerskih napada. Upravo zato sve više korisnika poseže za VPN-ovima da bi prikrili svoju lokaciju i pristupili internetu kao da se nalaze u državama bez takvih ograničenja.

Primjeri su već vidljivi. U američkoj saveznoj državi Floridi pretrage za VPN-ovima naglo su porasle nakon uvođenja obvezne verifikacije dobi za pristup pornografskim stranicama. Sličan trend zabilježen je i u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je korištenje mobilnih VPN-ova skočilo nakon uvođenja pravila koja zahtijevaju potvrdu dobi za pristup platformama poput Reddita, Blueskya i Discorda.

Australija je otišla korak dalje – krajem 2025. godine zabranila je društvene mreže za mlađe od 16 godina, a nedavno je uvela i obaveznu provjeru dobi za pristup pornografiji. Rezultat je isti: rast potražnje za alatima koji omogućuju zaobilaženje ograničenja.

Sljedeća meta: VPN-ovi

No upravo zbog toga VPN-ovi sve češće dolaze pod povećalo regulatora. U američkoj saveznoj državi Michigan skupina republikanskih zastupnika predložila je zakon koji bi im ograničio pristup, ali i proširio kontrolu nad online sadržajem, uključujući obavezu pružatelja internetskih usluga da filtriraju 'nepoćudne' materijale.

Sličan pokušaj u Wisconsinu zasad je povučen nakon snažnog otpora javnosti, no trend je očit.

U Europi i šire regulatorni interes također raste. Britanska povjerenica za djecu Rachel de Souza nazvala je VPN-ove 'rupom u zakonu koju treba zatvoriti', a regulator Ofcom već prati njihovu upotrebu. U Francuskoj je državna tajnica za umjetnu inteligenciju i digitalna pitanja Anne Le Hénanff poručila da su VPN-ovi 'sljedeća tema na njezinu popisu' nakon zabrane društvenih mreža za djecu mlađu od 15 godina.

Ograničavanje VPN-ova, upozoravaju organizacije za digitalna prava, moglo bi imati ozbiljne posljedice. Osim što ih koriste tvrtke i studenti za siguran pristup mrežama, oni su ključan alat za aktiviste, novinare i pripadnike ranjivih skupina, uključujući LGBTQ+ zajednicu.

Zabrane pritom možda ne bi ni bile učinkovite jer korisnici bi vrlo vjerojatno pronašli alternativne načine zaobilaženja ograničenja, primjerice stvaranjem vlastitih privatnih mreža. Kritičari idu i korak dalje. Prema analizi think tanka Cato Institute, države koje bi ograničile VPN-ove riskiraju svrstavanje u društvo zemalja poput Kine, Rusije ili Sjeverne Koreje, koje takvu tehnologiju smatraju prijetnjom državnoj kontroli.