Neuroznanstvenik Christian Doeller, profesor na Institutu Max Planck za kognitivne ljudske znanosti i znanosti o mozgu, dobitnik je prestižne nagrade Gottfried Wilhelm Leibniz, vrijedne 2,5 milijuna eura, za svoja istraživanja o načinu na koji mozak obrađuje informacije i omogućuje razmišljanje.

U svojim eksperimentima Doeller je koristio snimanje mozga dok su ispitanici sudjelovali u virtualnim zadacima. Studenti u Leipzigu igrali su računalne igre unutar skenera, upravljajući likovima pomoću tipkovnice da bi donosili odluke i kretali se kroz virtualno okruženje. Kako objašnjava: 'Oni su, primjerice, taksisti i moraju prevesti osobu od točke A do točke B. Dok izvršavaju taj zadatak, mjerimo njihovu moždanu aktivnost.'

Rezultati pokazuju da mozak tijekom takvih zadataka funkcionira poput navigacijskog sustava, a ispitanici koji se najbolje snalaze u virtualnom prostoru i pronalaze najkraće rute pokazuju i najvišu razinu moždane aktivnosti. Prema Doelleru, isti sustav koji koristimo za snalaženje u prostoru pomaže i u organizaciji pamćenja, učenja i znanja. 'Prostor je fantastičan medij za vizualizaciju stvari koje su međusobno slične ili različite', ističe.

Ova ideja povezuje se i s razmišljanjima Niklasa Luhmanna, sociologa koji je svoj sustav od oko 90.000 bilješki smatrao svojevrsnim odrazom vlastitog mozga. Sličan princip, prema Doelleru, vrijedi za svakodnevne situacije: kada prostorno organiziramo informacije, aktiviramo isti navigacijski sustav u mozgu, piše Euronews.

Jedan od ključnih doprinosa Doellerovog tima dogodio se 2010. godine, kada su u časopisu Nature objavili dokaz o postojanju tzv. mrežnih stanica kod ljudi. Te stanice omogućuju kodiranje položaja u prostoru i već su ranije bile poznate kod glodavaca, a istraživanje je pokazalo da ljudi na sličan način predstavljaju prostorne informacije. Današnja istraživanja idu korak dalje.

Tim želi utvrditi može li se isti navigacijski princip primijeniti na složenije kognitivne procese poput donošenja odluka, kontrole ponašanja i usvajanja novih koncepata. U budućim projektima planiraju proučavati i društvene interakcije tako što će istovremeno pratiti moždanu aktivnost dviju osoba koje zajedno rješavaju zadatke, što predstavlja značajan tehnički izazov.

Institut također provodi klinička istraživanja, uključujući rane faze Alzheimerove bolesti i posljedice dugog covida, no rezultati tih studija još nisu objavljeni.