INTERVJU: MARIJA BUTKOVIĆ

Tko je mlada Hrvatica u izboru za najutjecajniju ženu u tehnologiji?

  • Autor: Miroslav Wranka
  • Zadnja izmjena 13.07.2017 15:29
  • Objavljeno 13.07.2017 u 14:46
Marija Butković

Marija Butković

Izvor: Privatni arhiv Marije Butković / Autor: Kornelije Sajler

Njezina organizacija okuplja više od osam tisuća pojedinaca i tvrtki koje žele podržati žene u nosivom računalstvu. No to joj nije dovoljno: Želi da ta organizacija postane najvećom na svijetu

Jedna se mlada Hrvatica našla među 160 nominiranih za najutjecajniju ženu godine u Ujedinjenom Kraljevstvu po izboru britanskog tehnološkog medija Computer Weekly, uz bok imenima kao što su Alexa Marenghi (globalna direktorica raznolikosti u Microsoftu i osnivačica Codessa), Alison Vincent (šefica tehnike u Ciscu za Veliku Britaniju i Irsku), Carrie Anne Philbin (direktorica za obrazovanje u fondaciji Raspberry Pi)... 

Marija Butković rođena je 1983. godine u Rijeci. Obitelj joj je porijeklom iz Novog Vinodolskog, u kojem je završila osnovnu školu. U Rijeci je završila Pravni fakultet, a tamo se bavila pravom sve do 2014. godine, kada je odlučila napustiti svoj dotadašnji posao u javnom bilježništvu i potpuno se posvetiti marketingu, PR-u i tehnološkoj industriji. 

Projekt pametnog kišobrana Kisha pokrenula je iste godine, s još pet prijatelja. S vremenom je prerastao u zaseban biznis. 

Butković radi kao konzultantica za marketing i PR za niz klijenata u Londonu. Redovno piše na temu žena u tehnološkoj industriji, kao i o trendovima u svijetu nosive tehnologije, a često i gostuje na konferencijama s tom temom. 

Članica je organizacije Tech London Advocate, koja okuplja tehnološke startupe u Londonu i pomaže im pronaći investiciju te najbolji način skaliranja, te Google Women Techmakers, globalnog programa kojem je cilj okupljanje žena u svijetu tehnologije, poticanje svijesti o ženama u STEM-u i davanje vidljivosti inicijativama poput naše.

No vjeruje kako joj je prestižnu nominaciju donijelo nešto drugo...

Što za vas znači ta nominacija? Što mislite da je najviše utjecalo na izbor?

Nominacija Computer Weeklyja za najutjecajniju ženu u svijetu tehnologije u Ujedinjenom Kraljevstvu za 2017. godinu svakako godi jer donosi potvrdu da kolege i sustav prepoznaju moj rad i trud. 

Vjerujem kako na izbor utječe više faktora, a neki od njih su navedeni i u samim pravilima natječaja. Naime žiri ocjenjuje utjecaj, postignuća, profil i potencijal same osobe, njezine liderske osobine i postignuća za žene u tehnološkoj zajednici. 

Već dulje od godinu dana gradim Women of Wearables, organizaciju za žene koje se bave nosivom tehnologijom, fashion techom (pametnim tekstilom), internetom stvari te proširenom i virtualnom stvarnošću. Do sada je narasla na više od osam tisuća članova u više od 20 zemalja, okupivši startupove, pokretače tvrtki, dizajnere, sveučilišne profesore, novinare i investitore.  

K tome smo prva organizacija te vrste za žene u industriji nosivog računalstva u Velikoj Britaniji, Europi, ali i šire. Vjerujem da je baš to odigralo ključnu ulogu u nominaciji. 

Kad toliko narastete, postanete zanimljivi velikim tehnološkim tvrtkama, pa su nam do sada pristupili Microsoft, Intel i drugi, zbog čega ćemo otvoriti ogranak i za tu vrstu suradnje i partnerstva, kao i s nekolicinom akceleratora za startupove koji se bave hardverom u SAD-u, Kini i Indoneziji.

Već sam ulazak u širi izbor je velika čast, ali ulazak u top 50 žena još je veća potvrda mog rada i truda. Da ne govorim da tako nešto donosi veću vidljivost i samom mom projektu. 

Čime se sve bavi projekt Women of Wereables? Kako mu se može priključiti?

Women of Wearables prvenstveno djeluje kao neprofitna organizacija čiji je cilj za sada isključivo povećati svijest o samom problemu žena u tehnološkoj industriji, posebice ovih nekoliko industrija koje sam maloprije navela. 

Naime kad smo tek započeli priču s pametnim kišobranom Kisha u Londonu, jednostavno nisam mogla naći žene u toj industriji, s kojima bih podijelila iskustvo vezano uz razvoj proizvoda, investiciju, marketing i slično. 

Nije bilo gotovo nikoga tko se time bavi, iako je London prvenstveno grad financija i bankarstva, pa su sektori financijskih tehnologija i digitalne trgovine ovdje najrazvijeniji. Ali i to se mijenja, tako da sad već imamo krasnu zajednicu u rastućim dijelovima tehnološkog sektora, što je sjajno. 

Women of Wearables je kao inicijativa startala na društvenim mrežama. Michelle Hua (suosnivačica WoW-a, op.a.) i ja nismo ni imale web stranicu do rujna prošle godine. A onda je preko noći gotovo sve to tako naraslo da sada ni ne stižem odgovoriti na sve e-mailove koji nam stižu iz različitih dijelova svijeta. 

Očito smo pronašle nišu u kojoj nitko nije nešto slično napravio što se tiče građenja zajednice žena. 

Women of Wereables

Women of Wereables

Izvor: Women of Wereables / Autor: Miroslav Wranka

Glavni cilj nam je potaknuti žene da sudjeluju u ovim industrijama ne samo kao developeri, nego i kao dizajneri, produkt dizajneri ili na bilo koji drugi način. 

Našoj se organizaciji može priključiti bilo tko. Članstvo je besplatno. Jednom tjedno šaljemo newsletter s novostima iz industrije, organiziramo redovito događanja i meetupove na kojima se družimo, razmjenjujemo iskustva. Nerijetko organiziram i radionicu marketinga za sve one kojima treba takva pomoć ili žele nešto naučiti. 

Imamo mrežu partnera s kojima surađujemo, poput Cisca, Microsoft Akceleratora, niza konferencija posvećenih internetu stvari i nosivom računalstvu koje suorganiziramo ili sudjelujemo kao partneri, fondacije BBC Micro:bit... 

Velika sam pobornica dizajnerica u hardverskoj industriji, pogotovo u sferi nosive tehnologije. Smatram da ako ne uzmete u obzir ženski dio publike i vizualni izgled samog proizvoda u dovoljnoj mjeri, onda potencijalno smanjujete mogućnost i prodaje tog istog proizvoda ženskoj publici. Upravo zato je našu Kishu dizajnirala žena (Anja Zambelli Čolak), kao i kolegica Urška Sršen iz Bellabeata.

Što planirate za budućnost? 

Do kraja godine nadamo se otvoriti lokalne ogranke u Kini, Singapuru, Americi i Francuskoj. Prije dva mjeseca otvorile smo i prvi lokalni ogranak izvan Ujedinjenog Kraljevstva, u Berlinu. 

Trenutno se financiramo putem sponzorstava i partnerstava, ali ne isključujem da ćemo u budućnosti postati profitna organizacija jer radim na tome da otvorim fizički co-working space za startupove i kreativce s područja nosivog računalstva, fashion techa, interneta stvari, proširene i virtualne stvarnosti... 

Imamo dosta upita iz Amerike i Kine za suradnju. To su zemlje koje prednjače kad je hardver u pitanju, tako da je moj primarni fokus širenje na ta tržišta i stvaranje lokalnih zajednica. Iako smo prvenstveno usmjerene na žene, muškarci su i više nego dobrodošli. 

Nadam se da će WoW zajednica postati puno većom, jednog dana i najvećom te vrste na svijetu. Čini se kako smo na dobrom putu da to ostvarimo. 

Planirate li događanja i aktivnosti u Hrvatskoj?

Nažalost, ne. Glavni fokus zasad su nam Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i Kina. Pratim događanja i aktivnosti vezane uz nosive tehnologije u Hrvatskoj, koliko god mi vrijeme i obaveze dopuste. 

Veseli me što je startup scena u Hrvatskoj iz godine u godinu sve veća. Iako, da bi se pravi ekosustav razvio, potrebne su godine i svi akteri moraju skupa raditi u istom smjeru, što uključuje državu, škole i fakultete te poduzetnike. 

U kojoj je fazi projekt Kisha? Koliko ste ih prodali dosad, u kojim sve zemljama?

S Kishom trenutno pripremamo novosti oko nove kolekcije, a i pregovaramo s investitorima za sljedeću rundu investicije. Kisha je trenutno u fazi kad je spremna za skaliranje. I dalje prodajemo kišobrane uglavnom preko weba, surađujemo i s dropshipping kompanijama u Americi, a u Rijeci se Kishu može kupiti u nekim manjim trgovinama, poput Netcoma i Gentlemen’s shopa. 

Nismo do sada previše ulazili u trgovine jer vam za tako nešto treba puno više kišobrana na skladištu nego što ih imamo zato što ih radimo u manjim serijama. Do sada smo Kishu prodali u više od 50 zemalja. Neke od egzotičnijih destinacija bile su otočje Bermuda i Novi Zeland. 

Upita trgovaca je bilo stvarno puno, tristotinjak do sada, i to iz Kine, Amerike pa do Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, tako da trenutno polako počinjemo širiti prodajnu mrežu i na zemlje u kojima Kisha do sada nije bila u prodaji. 

Sve je to proces koji traje, da ne govorim o tome koliko je to skupo, ali hardverski biznis je ionako skup sam po sebi, pa je to nešto s čime smo računali kad smo ulazili u cijelu priču.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!