Ivan Ugrin se dizajnom modnih dodataka u cyberpunk stilu počeo baviti prije tri godine. U njih ugrađuje mikrokontrolere zadnjih godinu i pol dana. 

'Samouk sam. Najviše sam naučio od pokojnog djeda koji je slijep reciklirao materijale za svoje naprave i konstrukcije.

Osnovni set alata posjedujem od prije. Oduvijek sam se pomalo bavio elektronikom. Lemilica, odvijači, bušilica i slični bazični alati su obvezni dio mog kućanstva', kaže ovaj 33-godišnji inženjer, diplomant zagrebačkog Tehničkog veleučilišta, s nesvakidašnjim hobijem.

Glavni izvori inspiracije bili su mu filmski serijal Mad Max te računalna igra Warhammer 40K, kao i rafiniranija znanstvena fantastika poput filma Istrebljivač (Blade Runner). Sudeći po umjetničkom imenu BadBorg Industrial, reklo bi se kako je bilo upliva i Zvjezdanih staza (Star Trek). 

Materijale i komponente pribavlja iz neispravnih uređaja koje mu često sačuvaju prijatelji. Što ne uspije tako nabaviti, kupuje u specijaliziranim dućanima, dok elektroniku nabavlja preko e-radionice i Mikrotrona, domaćih entuzijasta za mikrokontrolere. 

Sve sam proizvodi i financira

Hobi financira plaćom koju zaradi u tvrtci Končar - Elektronika i informatika, gdje radi kao inženjer ispitivač za sustave i uređaje energetske elektronike.

Kaže da su kolege u tvrtki uglavnom pozitivno reagirali na njegov nesvakidašnji hobi, a neki od njih čuvaju dijelove za koje misle kako bi ih mogao iskoristiti.

Ugrin koristi mikrokontrolerske platforme bazirane na platformi Arduino, senzore zvuka, pokreta, magnetskog polja, laserska svjetla... 

'Od materijala najviše volim metal i tvrdu plastiku, bez obzira na to što ih je najteže obrađivati. Ne volim mekane materijale tipa kartona ili spužve, kojima se većinom koriste cosplayeri.

Volim koristiti postojeće dijelove koji su već oblikovani i preslagivati ih u glavi dok ne dobijem ono što želim', pojašnjava.

Dosad je izradio samo jedan cjeloviti kostim, za potrebe zagrebačke konvencije ljubitelja znanstvene fantastike SFeraKon, koji se sastoji od oklopa za torzo s modulatorom glasa, maske, naočala, šljema, štitnika za potkoljenice i ručnog naoružanja. 

Više je usmjeren na izradu dodataka i pojedinih elemenata kao što su štitnici, narukvice, maske, naočale, rekviziti...

Nema nacrta, sve ide iz glave

Kako izgleda proces izrade? 'Prvo dobijem općenitu ideju kako bi nešto otprilike trebalo izgledati. Zatim pripremam bazični materijal za konstrukciju i izrađujem je.

Ne radim nacrte ni sheme. Sve nastaje iz glave u naletima inspiracije. Često se događa da krenem raditi na nečemu i onda stanem na mjesec, dva, tri, dok ne dođe onaj Heureka! trenutak, kada dobijem kompletnu sliku kako bih nešto htio izvesti. Tada znam sjesti nakon posla i raditi do kasno u noć, da ne izgubim nit... 

Finalni dio je učitavanje  testnog programa u kontroler i provjera radi li sve kako treba', opisao je tportalu Ugrin.

Najviše vremena potroši na kombiniranje dijelova i balansiranje dizajna. 'Najzahtjevniji dio procesa izrade dolazi nakon što završim glavnu konstrukciju, kada treba odlučiti kako je dekorirati, koje detalje dodati da ne bude prejednostavno, a opet ne prekičasto. 

Gdje smjestiti vijke, pločice, rupe, da bude simetrično, skladno... Kako u postojeći prostor, koji je najčešće vrlo mali, ugurati elektroniku i bateriju, a da konektori budu dostupni, da bude što manje žica...  Također, pisanje i usavršavanje računalnih programa mogu uzeti vremena', kaže Ugrin.

Svoje je uratke dosad prikazao tijekom događanja Arduino Day i Brave New World u zagrebačkom Hubu385, kao i tijekom već spomenutog SFeraKona.

Ljudi često ne znaju cijeniti rad

Što bi napravio kad novac i vrijeme ne bi bili ograničenje? 'Uh, teško pitanje. Mislim da bih prvo obnovio svoj lab i nabavio nove alate, instrumente, 3D printer, zalihu elektroničkih komponenti i modula, naučio 3D modeliranje i malo se usavršio u programiranju. 

Onda bih mogao izraditi nešto vrlo zahtjevno. Recimo, realističan kostim Tech Priesta iz Warhammera', kaže Ugrin.

Nema drugih planova za budućnost osim usavršavanja u onome što radi. 'Živim kao Joker (lik iz serijala o Batmanu - op.a.) ako mogu ustati iz kreveta, sve će biti super, bez planova, popisa, svi planovi nastaju usput', objašnjava. 

O monetizaciji svog hobija zasad ne razmišlja. 'Hrvatska je vrlo ograničeno tržište, na kojem je teško zaraditi radeći nešto poput ovog. 

Recimo, za neku stvar dijelovi stoje 400 kuna. Ljudi često očekuju da to onda vrijedi toliko, kao zbir dijelova, sa stavom - Pa to su samo ledice i baterija. Ne računaju rad, materijale, sate sastavljanja i programiranja... Skupo im je, a onda plate iPhone ne znam koliko tisuća kuna. 

Uz to, posao već imam. Ovo radim iz svog zadovoljstva, ne po tuđim željama, već kako bih ostvario vlastitu viziju', kaže Ugrin.