Milijuni korisnika aktivni su na Replici, aplikaciji za umjetnu inteligenciju. Prema istraživanju iz 2024. godine, oko 40 posto njih je u romantičnoj vezi sa svojim robotom za brbljanje.

Iako neki ljudi osjećaju kao da im umjetna inteligencija može uzvratiti ljubav, odgovori chatbota nisu ništa više od teksta generiranog algoritmima dizajniranim za imitiranje ljudske interakcije.

Većina stručnjaka slaže se da su takvi sustavi daleko od osjećajnih i trenutno samo oponašaju emocije.

U situaciji u kojoj nijedan trenutni model umjetne inteligencije ne može osjećati što vi osjećate prema njemu igranje na kartu ljudskih emocija pomoću proizvoda koji su stvorile tehnološke tvrtke počinje izgledati kao cinična taktika. No u budućnosti bi se to moglo promijeniti.

Istraživanje koje je ispitalo ulomke iz razgovora između više od 10 tisuća korisnika i njihovih sugovornika na Replici sugerira da ljudi često formiraju emocionalnu vezanost za AI. Ali također se suoče s činjenicom da imaju posla sa strojem svaki put kad god se pokvari ili zamrzne, naprimjer.

U drugom radu, koji ispituje ljudske odnose s AI-em, istraživači su primijetili da često osjetimo jezu – kao i mješavinu pozitivnih i negativnih emocija – kada chatbot reagira kao samosvjesna osoba tijekom intimnih susreta. Slično kao što ljudi ponekad smatraju robote jezivima kada izgledaju previše ljudski.

Što je zapravo ljubav?

Umjetna inteligencija može pisati pjesme, pa čak i cijele romane u samo nekoliko sekundi, crpeći iz cjelokupnog spektra materijala koji su generirali ljudi. Ali očekivati ​​da će ona istinski razumjeti i iskusiti ljubav, sa svom njenom misterijom i dubinom, velik je zahtjev.

Uostalom, koncept romantične ljubavi može značiti različite stvari različitim ljudima, a posljednjih desetljeća znanstvenici su ispitivali biologiju reprodukcije i moždane procese uključene u odabir seksualnog partnera. U istraživačkom radu, objavljenom 1998. godine, formulirana je trenutno vodeća teorija romantične ljubavi te je opisuje kao tri neovisna nagona na koje utječu kemikalije u tijelu.

Prvi je požuda, kojom upravljaju spolni hormoni, a druga dva, privlačnost i privrženost, pod utjecajem su oslobađanja kemikalija u mozgu. Dopamin, naprimjer, izaziva osjećaj uzbuđenja vezan uz osobu prema kojoj osjećamo ljubav dok oksitocin, nazvan hormon maženja, pomaže u održavanju dugoročne veze.

Različiti dijelovi mozga uključeni su u to, što je zabilježeno skeniranjem zaljubljenih osoba. Područja mozga povezana s užitkom, poput ventralnog tegmentalnog područja, aktiviraju se s amigdalom, odgovornom za emocionalne reakcije, i hipokampusom, a on obrađuje emocije i pomaže u stvaranju sjećanja.

Zaljubljenost također može utjecati na druge kognitivne sposobnosti, recimo kada opsesivno razmišljamo o nekome tijekom ranih faza romanse.

Najviše što bi umjetna inteligencija mogla postići u ljubavnom odnosu jest repliciranje nekih od uključenih misaonih procesa, poput želje za čestim kontaktom s osobom u koju smo zaljubljeni.

Dok neki istraživači vjeruju da će emocije biti važan aspekt koji će u budućnosti biti ugrađen u nju, drugi su skeptični i ne misle da će bilo koji stroj zaista moći iskusiti emocije na bilo koji način koji se približava našem iskustvu.

Budući da računala sa softverom ne doživljavaju ljubav onako kako je mi doživljavamo, osjećaji uključeni u odnose između ljudi i umjetne inteligencije neizbježno su jednostrani, a dinamika tih romansi stoga je znatno više ograničena od one koja se javlja između ljudi.

Svijest je ključna

Chatbotovi su obično dizajnirani za poticanje angažmana korisnika i slaganje s njihovim stajalištima, što često rezultira njihovom podložnošću. Iako se to nekima sviđa, zabrinjavajuće je jer može utjecati na sposobnost osobe za izgradnju i održavanje smislenih odnosa s drugim – možda manje podložnim – ljudima.

U osnovi, voljeti nekoga vjerojatno zahtijeva svijest, što znači subjektivnu svjesnost – naše misli, percepciju i mentalne slike. Svjesna iskustva su ključna za ljudsko biće i mogu se kretati od opažanja mirisa do razmišljanja o tome zašto bismo se mogli osjećati posramljeno.

Istraživači su različitih mišljenja o tome kako nastaje takva svijest. I dalje je puno tajni koje treba otkriti, što otežava njeno repliciranje u stroju, a trenutno vodeća teorija sugerira da svijest nastaje iz povezanosti različitih dijelova mozga i načina na koji oni utječu jedni na druge.

Iako bi se to moglo primijeniti i na računala, ta razina međusobne povezanosti nikada ne bi dogodila u postojećim strojevima jer njihova arhitektura nije dovoljno složena. S druge strane, moguće je to da svjesna iskustva poput ljubavi ne potječu nužno iz sklopova u mozgu. No za to još nema konačnog dokaza.

14 svojstava svijesti

Neki stručnjaci kažu da bi sustavi AI-a mogli postati svjesni u budućnosti. Neuromorfno računanje, novi pristup umjetnoj inteligenciji koji oponaša strukturu i funkciju ljudskog mozga, mogao bi biti kandidat za to jer bi imao veći stupanj integracije od trenutnih sustava.

Istraživači s Oxforda odabrali su 14 svojstava svijesti koja bi programeri mogli pokušati replicirati, a nijedan postojeći sustav AI-a nije uključio više od nekoliko njih, ali sva bi teoretski mogla biti postignuta korištenjem trenutnih tehnologija.

Među tim svojstvima je, primjerice, potreba za tijelom te doživljavanje uvjerenja i želja, što se čini ključnim za našu sposobnost voljenja. No istraživači su trenutno podijeljeni oko toga može li se reći da AI sustavi vjeruju u bilo što.

Čak i ako bi umjetna inteligencija postala svjesna, ljudi bi morali smisliti neke objektivne standarde kada pokušavaju odlučiti može li ona iskusiti ljubav. Ako i budu sposobni za nju, budući strojevi neće biti ljudi i nikada nas ne bi mogli voljeti na isti način, piše BBC.