Svađa na društvenim mrežama između Elona Muska i šefa Ryanaira Michaela O'Learyja oko troškova ugradnje Starlinkove usluge WiFi-ja ponovno je potaknula dugotrajnu raspravu u zrakoplovstvu: kome stvarno treba internet na 9000 metara iznad tla - i tko je spreman platiti za to?

Za dugolinijske prijevoznike koji jure premium putnike s pogodnostima u programima vjernosti videopozivi i besprijekorno surfanje brzo postaju neizbježni. Ali za kratkolinijske i niskotarifne zrakoplovne tvrtke poput Ryanaira, ekonomski gledano, to ima puno manje smisla.

Drukčija očekivanja

Musk možda ismijava O'Learyja kao 'potpunog idiota' jer je odbio ugraditi Starlinkovu uslugu u Ryanairovih više od 600 mlažnjaka, ali Irac bez dlake na jeziku - koji je izgradio najveću europsku zrakoplovnu tvrtku istiskujući svaki trošak koji se može izbjeći - gotovo sigurno to nije.

Ryanarovi putnici ne očekuju istu razinu usluge kao oni na dugolinijskim letovima. Wi-Fi nije nužan na, primjerice, europskim letovima jer uglavnom ne traju dulje od dva sata.

Neki prijevoznici s punom uslugom, uključujući British Airways, godinama nude WiFi. No rastuća potražnja za premium putovanjima nakon pandemije - uparena s bržim i pouzdanijim satelitskim vezama - potaknula je šire prihvaćanje te usluge.

Lufthansa, skandinavski prijevoznik SAS i Virgin Atlantic odlučili su prošle godine uvesti Starlinkov internet ili pak prihvatiti ponude konkurenata Viasata i Intelsata. Posebno na transatlantskim rutama i u Sjedinjenim Državama, Wi-Fi postaje redovni trošak poslovanja jer putnici to traže i očekuju.

Preskupo da bi bilo isplativo

Starlinkovi sateliti u nižoj orbiti daju mu prednost zbog toga što omogućuju kontinuirane videopozive i streaming, a to nije jeftino. Procjenjuje se da košta oko 170 tisuća američkih dolara po zrakoplovu, ovisno o kompaniji, prije hardvera i instalacije.

Za dugolinijske zrakoplovne prijevoznike investicija bi se mogla uklopiti u freemium strategiju - premium putnici dobivaju besplatan pristup, a svi ostali su uključeni u programe vjernosti. Međutim za jeftine zrakoplovne tvrtke s kratkim letovima omjer troškova i koristi izgleda drugačije.

O'Leary kaže da WiFi antene dodaju težinu avionima i povećavaju aerodinamički otpor, što povisuje i troškove goriva. Musk je uzvratio X-u rekavši da je otpor zanemariv te je u šali zaprijetio da će kupiti Ryanair i zamijeniti njegova izvršnog direktora, pa i zaposliti nekoga tko se 'doista zove Ryan'.

Također, O'Leary je skeptičan oko toga bi li oni koji traže letove s niskim cijenama bili spremni platiti čak i skromnu naknadu od oko dva eura za WiFi u avionu, posebno ako kratko putuju. Prema njegovoj procjeni, to bi učinilo manje od deset posto Ryanairovih putnika, što ne opravdava troškove od 150 do 250 milijuna dolara godišnje.

Stoga je poručio da će Starlink na kratkim letovima biti dostupan samo ako ga besplatno podijele, piše Reuters.