Autonomni minibus MiCa, razvijen i proizveden u potpunosti u Europskoj uniji, ilustrira taj paradoks. Vozilo s osam sjedala može prometovati do 20 sati dnevno u autonomnom načinu rada, pri brzinama do 25 kilometara na sat, no najveće tržište pronašlo je u Japanu, na Bliskom istoku i u SAD-u, a ne u Europi.

Prema analizi Boston Consulting Groupa (BCG), velikim će se gradovima svijeta do 2035. kretati najmanje 700 tisuća, a moguće i do tri milijuna potpuno autonomnih robotaksija, a širenje robotaksija najbrže će se odvijati u SAD-u i Kini dok će na pojedinim tržištima cijene biti niže od cijena klasičnih taksi usluga. >>Pročitajte više OVDJE<<

Spomenuti shuttle opremljen je nizom naprednih tehnologija – senzorima, sustavima LiDAR, kamerama i softverom koji koristi umjetnu inteligenciju za dinamično reagiranje na objekte, prepoznavanje vozila u pretjecanju i detekciju okoline. Sustav u stvarnom vremenu analizira prometnu situaciju, prepoznaje cestu, pješačke prijelaze i raskrižja te samostalno planira optimalnu rutu, objašnjava za Euronews Kristjan Vilipõld, produkt menadžer estonske tvrtke AuVe Tech OÜ, koja stoji iza razvoja tog vozila.

Na europskoj premijeri prošlog mjeseca shuttle je testiran u zračnoj luci Tallinn, gdje bi mogao služiti za prijevoz tehničkog osoblja između hangara cijelog dana. Tijekom testiranja autonomni prototipovi prešli su više od 2150 kilometara i prevezli 215 putnika.

Tvrtka AuVe Tech osnovana je 2018. godine u suradnji s Tehničkim sveučilištem u Tallinnu, a njihova vozila dosad su radila u 17 država, uključujući europske zemlje, ali i Japan, SAD, Izrael, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Najnapredniji projekti danas se, međutim, razvijaju upravo izvan Europe.

U kompaniji kao ključni problem ističu nedostatak jasne strategije i financiranja autonomne mobilnosti u Europskoj uniji. 'Japan, primjerice, postavlja konkretne ciljeve – autonomna vozila moraju prometovati na 50 do 60 lokacija do 2027. godine. I Kina snažno investira dok je Europa znatno opreznija', kaže Johannes Mossov, član uprave AuVe Techa.

Prema njegovim riječima, u pojedinim japanskim gradovima autonomni autobusi već su jedini oblik javnog prijevoza, uz aktivnu podršku države. Europska tehnologija, tvrde developeri, spremna je za širu primjenu, ali ulaganja – i javna i privatna – znatno zaostaju za SAD-om i Kinom.

Zaostajemo - opet

Dodatni problem predstavlja regulatorna fragmentacija. Iako formalno postoji jedinstveno tržište, u praksi se sektor autonomne vožnje suočava s 27 različitih nacionalnih pravila. 'Neki regulatori otvoreni su inovacijama dok su drugi izrazito oprezni. U pojedinim državama prepreke se ne odnose ni na autonomiju, već na same kategorije vozila', upozorava Taavi Rõivas, predsjednik nadzornog odbora tvrtke.

Bez hitnih promjena, upozoravaju u industriji, Europska unija riskira zaostajanje u sektoru koji bi mogao potaknuti zapošljavanje i tehnološke inovacije. Vozila AuVe Techa u potpunosti se proizvode u Estoniji, a jedan shuttle može biti dovršen u samo tjedan dana, što omogućuje bolju kontrolu kvalitete i proizvodnih procesa.

'U Europi će nedostajati vozača'

Razvoj autonomnih shuttleova dodatno dobiva na važnosti zbog očekivanog manjka profesionalnih vozača u Europi. 'Ne radi se o demonstraciji tehnologije, nego o praktičnom rješenju. Europi će uskoro nedostajati vozača i bit će to ozbiljan manjak', ističe Rõivas, dodajući kako podaci već pokazuju da su autonomni shuttleovi u određenim uvjetima sigurniji od ljudskih vozača.

Bez usklađivanja regulative i snažnijih ulaganja, prednost oznake 'made in Europe' mogla bi brzo nestati jer fragmentirani sustav prisiljava tvrtke da troše resurse na administraciju i regulatorne procese umjesto na razvoj tehnologije.

Ulog je pritom veći od sudbine jedne kompanije. Stručnjaci upozoravaju da bi Europa mogla izgubiti radna mjesta, proizvodne kapacitete i konkurentsku prednost u industriji koja tek ulazi u fazu snažnog rasta. Na nedavnom događaju u Europskom parlamentu autonomna vozila označena su kao jedno od ključnih tehnoloških pitanja, uz upozorenje da bi 2026. mogla biti prijelomna godina prije nego što razlika u odnosu na SAD i Kinu postane teško nadoknadiva.