Svjetska zdravstvena organizacija definira pregorijevanje (burnout) kao sindrom ukorijenjen na radnom mjestu, obilježen osjećajima iscrpljenosti i pada osobne učinkovitosti.

Međutim ti osjećaji ne nestaju samo na kraju radnog dana, kada se laptop zatvori. Iako bi moglo biti primamljivo zanemariti ih i reći da je sve što nam treba da prebrodimo krizu malo više motivacije, to je mit.

Ne može se s više truda izliječiti nešto do čega dolazi zbog toga što radimo. Što bi moglo pomoći?

Za sve veći broj milenijalaca i pripadnika generacije Z odgovor glasi: potpuno isključivanje iz okruženja koje karakteriziraju stalni e-mailovi i obavijesti na uređajima, sastanci preko Zooma, lavine AI napoja...

Može li odmak od pametnih naprava i brzih WiFi veza tijekom putovanja riješiti problem?

Dobro došli u mrtvu zonu

Putovanja u Europi prošle godine zabilježila su porast te su domaći i međunarodni putnici ostvarili gotovo 3,1 milijardu noćenja u smještaju diljem kontinenta, prema Eurostatu. No putovanje ne znači nužno i slobodno vrijeme za opuštanje, a praznici se lako mogu pretvoriti u scenarije rada na daljinu.

Brza provjera e-maila prilikom večere na otvorenom ili poziv primljen u tranzitu i druge obavijesti prekidaju ono što bi trebao biti odmor. Isključujemo li se stvarno ili samo premještamo svoje radne rutine? Stručnjaci koje citira Euro News kažu da putovanja u pravilu imaju komponente i privlačenja i odbijanja.

Često su nam odredišta na koja smo se zaputili privlačna na ovaj ili onaj način, ali također bježimo od svakodnevne rutine i stresa, u potrazi za nečim što će nam pomoći da se bolje osjećamo.

Tu dolazi do izražaja mrtva zona – koncept koji se odnosi na namjerno isključivanje tijekom odmora, što je moguće postići odabirom destinacije na kojoj je signal mobilne mreže slab ili nepostojeći ili biranjem na koje ćemo notifikacije reagirati i kad.

Za njeno kreiranje mogu poslužiti poznati alati, poput automatskih odgovora na e-poštu, no važno je i smoći snage ne javiti se na mobitel kad zove netko iz ureda u vrijeme u kojem ne bi trebao.

Pokušaj regeneracije

Svakodnevna rutina, u kombinaciji s očekivanjima koja ona zahtijeva, može iscrpiti i stvoriti prepreke društvenim interakcijama. Ciljano putovanje u mrtvu zonu svojevrstan je pokušaj regeneracije, ponovnog pobuđivanja naših urođenih ljudskih sposobnosti za povezivanjem i bivanjem ljubaznima prema drugima, ali i povezivanjem sa sobom i onim što smatramo istinitim.

Mrtva zona je, čini se, osobito popularna među milenijalcima i putnicima generacije Z jer sve više daju prioritet mentalnom zdravlju i prisutnosti nad produktivnošću. No nije riječ o novom konceptu. I naši su roditelji pokušavali naći odmor na kojem kojeg će se potpuno isključiti ili uključiti u nešto nesvakidašnje.

Razlika je, između ostalog, u stupnju izloženosti tehnologiji, odnosno načinima na koje nam se može uplesti u život. Čini se da milenijalci i generacija Z ne teže njezinom pukom odbacivanju, već su u potrazi za uravnoteženjem i boljom kontrolom načina na koji je koristiti.

Ciljano putovanje u mrtvu zonu može igrati ulogu u regulaciji mentalnog zdravlja smanjenjem kognitivnog opterećenja kao posljedice stalnog digitalnog angažmana. Isključivanjem iz poplave e-poruka i pošte putnici mogu smanjiti razinu stresa i tjeskobe te istovremeno poboljšati raspoloženje.

Ograničavanje vremena provedenog pred ekranom također može poboljšati san i potaknuti svjesnost podržavajući individualnu dobrobit i poboljšavajući društvene interakcije time što su sudionici prisutniji i angažiraniji u trenutku.

Može li isključivanje imati svoju cijenu?

Postoji rizik od obrnutog kulturnog šoka, situacije u kojoj putnici misle i osjećaju se drugačije nakon putovanja, ali njihova okolina ostaje ista. Ovo može biti izazovno zbog mogućeg otežavanja integracije u svakodnevni život nakon povratka i potaknuti želju za novim bijegom.

Također, tu je i pitanje cijene, kao i dostupnosti, iako odlazak na odmor u mrtvu zonu ne mora biti skup. Dovoljno je, primjerice, uputiti se na izlet u planine ili biciklom u bližu okolicu, a mobitel ostaviti utišan u torbi sve dok se ne vratite (ili ga barem puno rjeđe provjeravati).

Pomoći će i ako pritom odaberete aktivnosti koje traže vašu pozornost ili intenzivniji fizički angažman, kao i to da se odlučite na odlazak u dio svijeta u kojem je roaming zbilja skup.