Prvi takav incident zabilježen je u svibnju 2020. godine u Gibraltarskom tjesnacu. Od tada je evidentirano više od 500 susreta između orki i plovila, a prema podacima istraživača, oštećeno je najmanje 250 brodova. Pet jedrilica je potonulo, no srećom nije bilo smrtno stradalih niti teže ozlijeđenih osoba.

U središtu pozornosti nalazi se mala i ugrožena populacija iberijskih orki koja obitava uz obale Španjolske i Portugala. Prema podacima Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), riječ je o kritično ugroženoj populaciji koja broji tek nekoliko desetaka jedinki, navodi Nova.rs

Meta su gotovo uvijek kormila

Znanstvenici su identificirali najmanje 15 orki koje redovito sudjeluju u ovim incidentima. Sve su dobile zajednički nadimak "Gladis", prema nekadašnjem znanstvenom nazivu vrste Orcinus gladiator.

Njihov obrazac ponašanja gotovo je uvijek isti. Orke prilaze plovilu sa stražnje strane, a zatim počinju udarati, gurati ili gristi kormilo. U pojedinim slučajevima uspjele su ga potpuno otkinuti. Posade koje su preživjele susrete tvrde da životinje djeluju koordinirano, dok mlađe jedinke često oponašaju ponašanje starijih.

Najčešće mete su jedrilice duge oko 12 metara koje plove relativno sporo. Većina susreta traje manje od pola sata, iako su zabilježeni i slučajevi koji su potrajali nekoliko sati.

Nekoliko brodova završilo je na dnu

Prvi ozbiljniji slučaj dogodio se 2022. godine kada je jedrilica s pet osoba potonula nakon susreta s orkama. U godinama koje su uslijedile nizali su se novi incidenti.

Švicarska jahta Champagne potonula je 2023. nakon što su tri orke uništile njezino kormilo. Iste godine kod ulaza u luku Tanger-Med potonula je i jedrilica Grazie Mamma II.

Tijekom 2024. godine orke su potopile španjolsku jedrilicu Alboran Cognac i britanski brod Bonhomie William, oba u području Gibraltarskog tjesnaca. Prošle godine zabilježen je i novi slučaj kod portugalske obale kada je potonula francuska jahta Ti'fare.

Zašto to rade?

Odgovor na to pitanje još uvijek nitko nema.

Jedna skupina istraživača smatra da je riječ o igri i znatiželji. Orke su među najinteligentnijim morskim sisavcima te su poznate po tome da razvijaju nove obrasce ponašanja koje zatim prenose drugim članovima skupine.

Druga teorija sugerira da su životinje naučile kako je upravo kormilo najslabija točka broda. Morski biolog Erik Shaw smatra da orke kormilo doživljavaju poput repa plijena – njegovim onesposobljavanjem zaustavljaju kretanje objekta.

Postoji i pretpostavka da je sve počelo nakon traumatičnog iskustva jedne orke, primjerice sudara s plovilom ili zaplitanja u ribarsku opremu. Takvo bi iskustvo moglo objasniti zašto su neke jedinke počele reagirati agresivnije prema brodovima, a ostale potom preuzele isti obrazac ponašanja.

Pojedini stručnjaci čak govore o svojevrsnom 'modnom trendu' među orkama. Poznato je da ove životinje prenose kulturne navike unutar svojih skupina. Tako su krajem osamdesetih godina neke orke uz američku pacifičku obalu nosile mrtve losose na glavama iz razloga koji nikada nisu potpuno objašnjeni.

Nema dokaza o 'osveti ljudima'

Društvene mreže posljednjih su godina preplavile teorije o 'ratu orki protiv čovječanstva' i navodnoj osveti zbog zagađenja mora i ljudskog utjecaja na prirodu. No znanstvenici upozoravaju da za takve tvrdnje nema nikakvih dokaza.

Prema podacima organizacije Atlantic Orca Working Group, u više od 500 zabilježenih susreta nije bilo ljudskih žrtava niti ozbiljnijih ozljeda.

'Da im je cilj bio potapati brodove ili ozlijediti ljude, do sada su to mogle učiniti stotine puta', ističu istraživači.

Zbog sve većeg broja incidenata španjolske i portugalske vlasti izdale su posebna upozorenja za nautičare, dok znanstvenici pomoću satelitskog praćenja pokušavaju predvidjeti kretanje najpoznatijih jedinki kako bi se izbjegli novi susreti na moru.