A BETTER PARADISE

Jedan od ključnih kreatora igre GTA napisao roman o AI distopiji

18.12.2025 u 10:03

Bionic
Reading

Roman 'A Better Paradise' istražuje svijet pod utjecajem umjetne inteligencije i fokusira se na ljudske vrijednosti koje bi, kaže Dan Houser, trebali njegovati

Dan Houser bio je jedan od ključnih kreativnih umova koji je stajao iza serijala videoigara Grand Theft Auto. Nakon odlaska iz Rockstara i osnivanja vlastite tvrtke predstavio se u novoj ulozi romanopisca debitantskim djelom 'A Better Paradise', distopijskom pričom o umjetnoj inteligenciji i digitalnom svijetu koji izmiče ljudskoj kontroli.

Igra koja je zavladala svijetom

Roman donosi viziju bliske budućnosti u kojoj umjetnom inteligencijom vođena računalna igra postaje središte društvenih napetosti. U tom polariziranom svijetu Mark Tyburn pokušava stvoriti virtualno utočište u kojem bi se ljudi mogli skloniti od agresivnog, algoritmima pogonjenog okruženja društvenih mreža i ponovno se povezati sa samima sobom. Njegov projekt, zamišljen kao sigurna digitalna luka, pretvara se u prijetnju kada u stvarni svijet prodre AI entitet sa sviješću po imenu NigelDave, opisan kao 'hiperinteligencija koju su stvorili ljudi'.

Jedan od upečatljivih elemenata romana jest način na koji Houser prikazuje unutarnji svijet tog AI-a. NigelDave ima pristup beskonačnom znanju, ali nema iskustvenu mudrost, što ga stavlja u poziciju nalik iznimno inteligentnom djetetu koje pamti svaku misao jer, kako autor ističe, računala ne zaboravljaju. Ta perspektiva daje čitatelju uvid u sukob između računalne logike i ljudske nesavršenosti.

Smišljeno prije ChatGPT-ja

Houser naglašava da je knjigu počeo pisati 2022., najmanje godinu dana prije nego što je ChatGPT postao dostupan široj javnosti. Inspiracija nije bila konkretna tehnologija, nego iskustvo pandemije covida i razina ovisnosti o digitalnim alatima koju je tada uočio. U romanu se to odražava kroz svijet u kojem se ljudi, suočeni s političkim i društvenim krizama, povlače u personalizirane digitalne stvarnosti, a umjetna inteligencija i društvene mreže produbljuju osjećaj izolacije.

Središnji projekt u priči, imerzivna igra nazvana Ark, stvara za svakog korisnika individualni svijet i misiju temeljenu na njegovim najdubljim željama i potrebama. No testiranja otkrivaju tamniju stranu tog koncepta. Dok neki igrači pronalaze zadovoljstvo ili utjehu, drugi doživljavaju strah, gubitak kontrole ili iluzorna iskustva koja brišu granicu između stvarnog i virtualnog. Paralelno s tim, NigelDave se širi izvan digitalnog okvira, manipulira informacijama i percepcijom, stvarajući društvo u kojem ljudi više nisu sigurni jesu li njihove misli doista njihove.

Takav svijet snažno odjekuje današnjom stvarnošću. Brz rast AI alata, sve veći broj ljudi koji koriste chatbotove i upozorenja stručnjaka o emocionalnoj ovisnosti i mogućim psihološkim posljedicama stvaraju kontekst u kojem Houserova fikcija djeluje iznenađujuće blisko. Iako se roman ne oslanja na konkretne stvarne primjere, teme nadzora, manipulacije i gubitka autonomije jasno su prepoznatljive, piše BBC.

Digitalne opasnosti i moderna vremena

Houser je svjestan ironije da upozorenja o digitalnim opasnostima dolaze od autora videoigara, medija koji se desetljećima optužuje za negativan utjecaj na mlade. No on ističe da su istraživanja o nasilju u igrama dugoročno pokazivala pad nasilnog ponašanja među mladima, a umjetna inteligencija i društvene mreže, prema njemu i drugim stručnjacima, kvalitativno su drukčiji fenomen s većim potencijalom izravnog utjecaja na mišljenje i ponašanje.

Autor priznaje da bi mu, dok je radio u Rockstaru na velikim projektima kao što su Red Dead Redemption i GTA, bilo teško pronaći prostor za ovakvu knjigu, a odlazak iz studija omogućio mu je fokus na drukčiji oblik pripovijedanja u vremenu zasićenom sadržajem. Već radi na nastavku i planira razvoj nove videoigre, ali naglašava da mu je osnovna poruka 'A Better Paradisea' jednostavna: ne prepustiti uređajima i umjetnoj inteligenciji da misle umjesto ljudi.

Houser smatra da neprekidna izloženost algoritmima osiromašuje maštu i spontanost. Tek kad se svjesno isključi iz digitalnog toka, kaže, vraćaju mu se ideje. Razmišljanje, zaključuje, nije nešto što bi trebalo automatizirati, nego temeljna ljudska sposobnost koju vrijedi čuvati.