Znanstvenici koji proučavaju utjecaj interneta i mobilnih uređaja na udaljene amazonske zajednice nazivaju taj proces 'digitalnom kolonizacijom autohtonih naroda'. Upozoravaju da pristup internetu donosi koristi, ali i društvene, kulturne i ponašajne promjene koje zajednice nisu imale vremena postupno usvojiti.

Uz potporu organizacija Association for Consumer Research, American Marketing Association i Transformative Consumer Research, istraživači su proveli etnografsko istraživanje u udaljenim plemenima brazilske savezne države Pará, do kojih se može doći samo avionom, a letove organizira misija Aliança de Esperança (Savez nade), piše The Conversation.

Kako internet mijenja zajednice

Jedan od autora istraživanja, Higor Leite, proveo je tjedan dana ondje i promatrao svakodnevni život stanovnika te razgovarao s njima o tome kako internet mijenja njihove zajednice, a svoje iskustvo opisuje kao produktivno, ali i uznemirujuće.

Istraživači ističu da su posljednjih godina vidljive stvarne koristi širenja internetske povezanosti u Amazoni. Stanovnici sada mnogo lakše komuniciraju s članovima obitelji koji žive u gradovima ili drugim plemenima, a pristup osnovnim uslugama postao je jednostavniji.

U hitnim situacijama zajednice danas mogu brzo doći u kontakt sa zdravstvenim sustavom, dobiti prve upute i organizirati hitnu medicinsku evakuaciju zrakoplovom. 'U tom smislu tehnologija nije samo alat koji olakšava život. U određenim slučajevima može spasiti živote', navode autori istraživanja.

Internet je otvorio i pristup ranije teško dostupnim informacijama pa članovi autohtonih zajednica sada mogu pratiti i sudjelovati u raspravama koje daleko nadilaze njihove teritorije.

Tijekom boravka u selima istraživači su primijetili da su Starlinkove antene povezane sa solarnim panelima postale dio svakodnevice, a nekadašnja zajednička internetska veza sve se više pretvara u individualni pristup, pri čemu stanovnici koriste svoje uređaje i korisničke račune.

Posljedice naglog ulaska u digitalni svijet

Istraživači smatraju da povratak na život bez interneta u Amazoni više nije ni realan ni poželjan. Na prvi pogled je riječ o velikom iskoraku s potencijalom za društvenu uključenost i promjene nabolje, no tijekom istraživanja otvorilo se pitanje koliko su te zajednice zapravo spremne za posljedice naglog ulaska u digitalni svijet.

Naglašavaju da je digitalna uključenost ključna za podršku ranjivim skupinama, ali iskustvo s terena pokazalo je da učinci nisu samo pozitivni.

Intenzivno korištenje mobitela već se godinama povezuje s pretjeranom stimulacijom, dugotrajnim izlaganjem ekranima i promjenama u ponašanju, posebno kod mladih. Ako je to velik problem u urbanim sredinama, upozoravaju autori, posljedice mogu biti još ozbiljnije u zajednicama koje nisu imale postupnu prilagodbu na digitalnu tehnologiju.

Dok je obilazio sela, Leite je često viđao djecu i adolescente potpuno zaokupljene ekranima mobitela. Ponekad ga, pišu autori, nisu ni primjećivali. Ljudi bi sjedili zajedno pod drvećem, ali uopće nisu međusobno komunicirali, već su igrali online igre ili skrolali po mobitelu. Tijekom večeri taj bi prizor bio još bizarniji zbog svjetla ekrana u mraku.

Tijekom Leiteova boravka dogodio se i ozbiljan zdravstveni incident zbog kojeg su u selo stigli poglavice, učitelji i vođe iz drugih zajednica, a mnogi su opisivali gotovo identične probleme: tvrdili su da je korištenje mobitela u nekim slučajevima postalo kompulzivno, usporedivo s alkoholizmom ili ovisnošću o drogama.

Stanovnici su, prema njihovim riječima, počeli mijenjati dnevni ritam života, ostajati budni noću da bi što dulje bili online, a dio njih povukao se iz tradicionalnih aktivnosti poput lova, ribolova i kulturnih okupljanja. Kada bi djeci i adolescentima korištenje uređaja bilo ograničeno, vođe zajednica bilježile su agresivnost, tjeskobu, verbalne ispade i poremećaje spavanja, a u težim slučajevima spominjane su i suicidalne misli te pokušaji samoubojstva.

Autori upravo taj proces nazivaju 'digitalnom kolonizacijom autohtonih naroda' te upozoravaju da pristup tehnologiji, iako donosi uključenost, istovremeno može stvarati ovisnost i narušavati elemente kulturnog identiteta koji zajednice drže na okupu.

A problem nije samo vrijeme provedeno pred ekranom.

Istraživači upozoravaju i na druge rizike povezane s digitalnim okruženjem te navode prijevare preko WhatsAppa i Instagrama. Autohtoni stanovnici bili su meta ucjena i iznuda, pri čemu su ih prevaranti prisiljavali na slanje novca uz prijetnje objavom intimnih fotografija.

Zabilježeni su i pokušaji vrbovanja žena obećanjima o boljem životu u gradovima.

Velik nesrazmjer

Autori upozoravaju da je riječ o velikom nesrazmjeru između digitalnog svijeta i pripremljenosti zajednica koje u njega tek ulaze. Razlikovati prijevaru od legitimnog sadržaja često je teško i ljudima koji godinama koriste internet, a za zajednice s ograničenom digitalnom pismenošću, društvenom ranjivošću i komunikacijskim barijerama rizik je veći.

Istraživanje je još u ranoj fazi i autori očekuju da će se daljnjom analizom otvoriti dodatna pitanja, a s time i složeniji problemi. Unatoč svemu, smatraju da digitalnu uključenost autohtonih naroda treba očuvati i razvijati zbog pristupa pravima, informacijama i uslugama koje omogućuje internet.

Upozoravaju i da je nužno bolje razumjeti i ublažiti posljedice 'digitalne kolonizacije' kako bi tehnologija doista poboljšala kvalitetu života, a ne stvorila nove oblike ranjivosti.

Njihov daljnji rad usmjeren je na razvoj jasnih pravila pristupa internetu u zajednicama, edukaciju o digitalnoj sigurnosti i privatnosti, podizanje svijesti o rizicima pretjeranog korištenja ekrana te razvoj digitalne pismenosti među autohtonim narodima.

'Pitanje više nije treba li ove zajednice povezati s internetom. Puno je važnije kako će taj pristup biti oblikovan, posredovan i podržan', zaključuju istraživači, dodajući: 'Ove zajednice zaslužuju bolju verziju povezanosti od one koju su dosad uglavnom dobile.'